Na današnji dan rođen Petar Preradović

Na današnji dan rođen Petar Preradović

U Grabrovnici rođen najplodniji i najomiljeniji pjesnik ilirskoga, preporodnog doba. Najpoznatiji su mu stihovi posvećeni hrvatskomu jeziku

Na današnji dan:

Petar_Preradović_kip_Zagreb1818. U selu Grabrovnica, u đurđevačkoj krajiškoj pukovniji, 19. ožujka 1818. godine rodio se Petar Preradović, najplodniji i najomiljeniji pjesnik ilirskoga, preporodnog doba. Najpoznatiji su mu stihovi posvećeni hrvatskomu jeziku: Ljub si, rode, jezik iznad svega, u njem živi, umiraj za njega! Po njemu si sve što jesi. Važnost materinskog jezika kao mjere pripadnosti i identiteta on je sam i te kako osjetio u stjecanju životnih okolnosti kojima je bio izložen.

Zbog rane očeve smrti Preradović je bio prisiljen opredijeliti se za vojničku službu. Školovao se u Bjelovaru, zatim u Bečkom Novom Mjestu, a službovao je u Milanu, potom u raznim austrijskim garnizonima – od Beča i Pešte do Gline i Temišvara.

Školujući se i službujući izvan domovine, u jednom je životnom razdoblju Preradović gotovo zaboravio materinski jezik. Prve pjesme napisao je na njemačkom. Susret s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim u Milanu na Preradovića djeluje presudno – počinje pisati na hrvatskom, a rodoljubni ga je zanos toliko ponio da su mu jezik i domovina temeljno poetsko nadahnuće. Osim budnica piše i ljubavnu te refleksivnu poeziju. Za te tematske preokupacije imao je nesretnih povoda u vlastitome životu – umrli su mu žena i djeca, a ni s drugim brakom nije imao sreće.

U ljubavnom i misaonom pjesništvu pomalo je mračan pjesnik, osamljenik kojega je slomila svakodnevnica. Najpoznatije su pjesme iz tog razdoblja: Mrtva ljubav i Miruj, miruj srce moje, koja je i uglazbljena.

U domoljubnim pjesmama Zora puca, napisanoj za prvi broj Zore dalmatinske, zatim Putnik, Rodu o jeziku i Jezik roda moga osjeća se oduševljenje što se hrvatski narod nacionalno budi. No, Preradovićeve pjesme nisu samo budnice, već zrela umjetnička ostvarenja koja trpe izvanvremensku vrijednosnu prosudbu.

Cjelokupnim opusom Petar Preradović je zauzeo jedno od vodećih mjesta u hrvatskoj književnosti, a svakako je pjesnik koji najbolje izražava hrvatski duhovni pa i politički život, od 30-ih do 70-ih godina 19. stoljeća.  Umro je kao general 18. kolovoza 1872. godine u Austriji, bio je pokopan u Beču, ali su mu već 1879. posmrtni ostaci preneseni u mirogojske arkade u Zagrebu.

Josip_Andreis31909. U Splitu rođen Josip Andreis , autor popularne knjige Povijest glazbe koji zauzima posebno mjesto među muzikološkim stručnjacima u povijesti hrvatske glazbe (umro 16. siječnja 1982. u Zagrebu).

Nezaobilaznim djelom pod naslovom Razvoj muzičke umjetnosti u Hrvatskoj, Andreis je živim stilom i osjećajem za pravu mjeru znalački iskoristio svu poznatu literaturu, prikazavši glazbeni razvoj u Hrvatskoj od jedanaestoga stoljeća sve do novijega doba, odredivši istodobno kriterije i smjernice u daljnjem istraživanju hrvatske glazbene prošlosti. Njegov muzikološki rad došao je najviše do izražaja u obradi 16 moteta iz zbirke Sacrae cantiones Ivana Lukačića Splićanina, svojega sugrađanina.

Lukačićeve je duhovne koncerte transkribirao u suvremeno notno pismo, izradio continuo i dodao oznake za interpretaciju. Svoje estetske poglede sintetizirao je u knjizi Vječni Orfej koja je svojevrstan uvod u glazbenu umjetnost. Napisao je važne radove o Jakovu Gotovcu, Lisinskom, i o svome učitelju skladanja Ivi Paraću.

1976. U Zagrebu umro Ivo Tijardović, hrvatski skladatelj, kazališni organizator i direktor, diplomirani glumac i scenograf, ujedno i autor popularnih opereta Mala Floramy i Splitski akvarel.

Poslije položene mature pošao je na studij arhitekture u Beč, ali ga sve više počinje privlačiti glazba. Nakon povratka u domovinu upisao se u Dramsku školu u Zagrebu i to je bila izvrsna priprema za njegovo buduće skladateljsko djelovanje.

Umjetničku karijeru počeo je 1922. u splitskom kazalištu, radeći praktično sve što je trebalo kazalištu. Premda je bio uglavnom samouk, nije mu bilo strano gotovo nijedno glazbeno područje, pa tako u njegovu stvaralačkom opusu nalazimo komornu i filmsku glazbu, brojne solo pjesme i zborove, predigre i kantate, operete i opere. Najveći broj djela posvetio je glazbenoj pozornici za koju je napisao opere Dimnjaci uz Jadran, Marko Polo, Dioklecijan, glazbenu komediju Doživljaj u Šangaju, scensku glazbu za Marulićevu Juditu i Goldonijeve Ribarske svađe, mjuzikl Katarina Velika. Uz vrhunske operete Mala Floramy i Splitski akvarel, treba spomenuti i operete Pjero Ilo, Kraljica lopte, Zapovijed maršala Marmonta, Jurek i Štefica.

Pišući za svoja glazbeno-scenska djela uglavnom sam i libreta, Tijardović je uspio postići toliko potrebno jedinstvo i sklad teksta i glazbe. Posebno obilježje daju njegovu opsežnom opusu motivi narodnog dalmatinskog folklora, pa otuda zabluda da mnoge njegove melodije pripadaju narodnom stvaralaštvu. Usporedno s glazbenim stvaranjem Ivo Tijardović obavljao je još prije Drugog svjetskog rata dužnost intendanta Splitskog kazališta. Za vrijeme rata vodio je Kazalište narodnog oslobođenja Dalmacije i Hrvatske, bio je prvi poslijeratni intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, direktor Zagrebačke filharmonije i dugogodišnji predsjednik Udruženja hrvatskih skladatelja.

Ivo Tijardović umro je u Zagrebu 19. ožujka 1976. Njegova djela, osobito operete, koje su prešle granice domovine, i danas se često obnavljaju i doživljavaju scenske modernizacije.

1227. U Rimu je za papu izabran Grgur IX., koji je već 1929. zaoštrio odnos prema krivovjercima, u prvom redu prema albigenzima, a 1932. dominikancima je predao inkviziciju, koja je otada vrlo učinkovita u progonu krivovjeraca, posebno zbog tajnog prokazivanja.

1962. Kralj Luj XIV. u borbi protiv papinske vlasti postigao važnu pobjedu, kada je prihvaćena izjava da papa ima od Boga samo duhovnu vlast.

1815. U Beču je tijekom zasjedanja Bečkoga kongresa prihvaćen tzv. Bečki pravilnik, kojim su diplomati prvi put raspoređeni po stupnjevima (veleposlanik, nuncij, legat, ministarski rezident, otpravnik poslova).

horthy1944. Pod njemačkim pritiskom mađarski diktator Miklós Horthy pristao na njemačku okupaciju države, koja započinje 19. ožujka i završava 25. travnja. Već 5. travnja Nijemci počinju u plinske komore odvoziti oko 700 tisuća mađarskih Židova, a političke protivnike u koncentracijske logore.

(zg-magazin)