Na današnji dan: Rođen Krsto Hegedušić, održano prvo zasjedanje AVNOJ-a

Na današnji dan: Rođen Krsto Hegedušić, održano prvo zasjedanje AVNOJ-a

Krsto Hegedušić: Na Dravi (Izvor: Moderna galerija)

Hegedušićevo slikarstvo dokaz je da se umjetnost ne može posve odvojiti od spoznaje, zato u njegovim slikama ima i poruge i suvremenih otuđenja

Dogodilo se na današnji dan, 26. studenoga:

1901. – U Petrinji rođen hrvatski slikar Krsto Hegedušić (umro 7. travnja 1975. u Zagrebu). Poslije očeve smrti 1909. godine njegova se obitelj vratila u Hlebine i od tada počinje njegova prisna veza s Podravinom. Godine 1920. pohađa Višu školu za umjetnost i obrt u Zagrebu i slika prve arhetipske podravske idile. Specijalka kod Becića i grafički tečaj kod Krizmana obogatili su Hegedušićevo znanje, ali nisu utjecali na njegov slikarski stil.

"Bilo nas je pet vu kleti"

“Bilo nas je pet vu kleti”

U Parizu gleda slike Petera Breughela i sluti svoju figuralnu morfologiju. Ni tada se ne prekida njegova veza s Podravinom. Iz sjećanja na podravska obojena stakla nastala je mala tempera, također na staklu Bilo nas je pet vu kleti. Malo poslije, 1929., nakon susreta sa slikarima Tabakovićem i Postružnikom i pariškim đakom Leom Junekom, osniva skupinu Zemlja. Slika Harmonikaš iz tog razdoblja ideološki odbacuje umjetnost radi umjetnosti, Poplava je puna kritičkog naboja i razornog djelovanja. Podravski motivi tiskani 1933. kao vizualni korelat književnog ruralnog mita Miroslava Krleže popraćeni su i Krležinim predgovorom.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata u strahu od uhićenja zbog prijašnjih ljevičarskih istupa prhivaća zaštitu kardinala Stepinca i tijekom 1941. radi mnogobrojne skice za fresku Golgota u Mariji Bistrici. Poslije rata Hegedušić je imenovan redovitim profesorom Akademije likovnih umjetnosti, a 1950. dobiva naslov majstora slikara i postaje voditelj majstorske radionice.

Hegedušićevo slikarstvo dokaz je da se umjetnost ne može posve odvojiti od spoznaje, zato u njegovim slikama ima i poruge i suvremenih otuđenja. Mladoženja, vol i pumpa iz 1969., slika je onoga što ostaje, a što je ostalo od grada, što je ostalo od čovjeka u gradu. Od 1971. do 1973. u spomen-domu na Tjentištu radi na velikom ciklusu fresaka. Prizori su puni strave. Čitav taj veliki i radikalni opus Krste Hegedušića ne možemo svrstati u lijepe slike, jer one su pobuna protiv zla.

Put slikara Krste Hegedušića završava smrću 7. travnja 1975. u Zagrebu.

tito-biggest1942. Prvo zasjedeanje AVNOJ-a: Antifašističko vijeće narodnog oslobođanja Jugoslavije (AVNOJ) utemeljeno je 26. studenoga 1942. na prvom zasjedanju u Bihaću. AVNOJ je konstituiran kao općenarodno i općepolitičko predstavništvo Narodnooslobodilačkog pokreta. Na zasjedanju su bila 142 izaslanika, a na sjednici je odlučeno kako će o uređenju buduće države odlučiti njezini narodi nakon rata.

1991.- JNA napušta »Maršalku«: Nakon potpisivanja Sporazuma o povlačenju Jugoslavenske narodne armije iz Hrvatske, jednu od najvećih vojarni u Hrvatskoj, zagrebačku vojarnu »Maršal Tito«, kako se tada zvala, pripadnici JNA počeli su napuštati 26. studenoga 1991. Kolona s tenkovima, oklopnim vozilima i naoružanjem krenula je prema autocesti Zagreb-Karlovac te prema BiH, a građani su napokon dočekali odlazak vojnih postrojbi koje su stalno prijetile glavnom gradu. Nekoliko mjeseci prije, kada su iz te vojarne htjeli krenuti na Sloveniju, to su sprječavali gotovo nenaoružani Zagrepčani, policija te pripadnici ZNG-a.

g. Pr. Kr. – Rimska republika: Oktavijan, Marko Antonije i Lepid dogovarali su savezništvo protiv Cezarovih ubojica; dogovor je poznat kao Drugi trijumvirat, a na njegovim temeljima Senat dodjeljuje petogodišnje diktatorske ovlasti.

1919. – U Slatini (Rumunjska), rođen pisac Eugene Ionesco (umro: 28. ožujka 1994. u Parizu). Rumunjsku je napustio nakon školovanja. Rodnu je zemlju napustio 1938. godine i nastanio se u domovini svoje majke – Francuskoj. Svoje rumunjsko prezime Ionescu prilagodio je francuskom jeziku i postao Ionesco.

Eugene Ionesco

Eugene Ionesco

Čovjek avangarde je poput neprijatelja u samoj unutrašnjosti grada koji strastveno želi upropastiti, protiv kojega se buni, jer kao i vladavina, tako je i ustaljeni oblik izražavanja također oblik tlačenja. Čovjek avangarde je protivnik postojećeg sustava. Ta Ionescova misao o avangardi kao slobodi, izrečena 1959. godine, objašnjava mnogo toga o njegovoj životnoj filozofiji i stvaralačkoj poetici, o kazalištu apsurda. Ionescove parabole nisu proizvod buntovne imaginacije nego rezultat promatranja raspada stvarnog svijeta.

U Ćelavoj pjevačici, jednoj od najpoznatijih i najizvođenijih svojih drama, obrađuje temu o dvojbenosti ljudske individualnosti i nemogućnosti komuniciranja. Ionescovi likovi govore uopćenim klišejiziranim rečenicama, koje, ispražnjene od značenja, završavaju u potpunom besmislu.

Problemi jezika, odnosno zvučnih privida lišenih smisla, Ionesco razmatra i u drugim dramama – Lekciji, Stolicama, Žrtvama dužnosti, Amedee ili kako se osloboditi. U drami Nosorog, objavljenoj 1960. godine, koja se izvodila u Teatru Odeon i režirao ju je znameniti Jean Luis Barrault, Ionesco proces riječi zamjenjuje procesom ideja. Kralj umire, drama je samoće i tjeskobe pred smrću, a Žeđ i glad, koja se izvodila u Comedie Francaise, podruguje se tek ponečem.

Ionesco je umro 28. ožujka 1994. u Parizu, slavan, cijenjen, nagrađivan. Malo prije smrti u velikom, posljednjem, intervjuu cinično je zaključio: »Sve na kraju završava užasom«. (zg-magazin)