Na današnji dan rođen Đuro Deželić

Odmah nakon studija prava Deželić je stupio u službu grada Zagreba, pa je od 1871. do smrti bio gradski vijećnik i zamjenik gradonačelnika. Njegovim nastojanjem podignuti su mnogi dijelovi grada, uređeni trgovi i sagrađen vodovod

Dogodilo se na današnji dan:

1275. Pravni dokument o razgraničenju teritorija između susjednih komuna u Istri, odnosno dokument o političkim, gospodarskim i pravnim prilikama toga vremena u Istri  – Istarski razvid – nastao je 25, ožujka 1275. Osim granica koje su se njime utvrđivale isključivo na spornim dijelovima Istre, određivalo se i plaćanje naknada za korištenje šuma, vinograda, pašnjaka te reguliralo čišćenje lokvi- Premda se počeo pisati 1275., stvarao se do 1395. godine u jedinstveni dokument. Izvornici  ovoga dokumenta  iz 14. st. nisu sačuvani do danas, ali sačuvana su dva prijepisa izvornika, oba na hrvatskome jeziku, a zna se da je izvornik glagoljicom pisao pop Mikula iz Gologorice. Danas se ovaj dokument može promatrati ne samo kao pravno-povijesni spomenik nego i kao književni tekst.

dezelic_djuro1838. U Ivanić Gradu rođen hrvatski književnik i publicist Đuro Deželić (umro 1907. u Zagrebu). Odmah nakon studija prava stupio je u službu grada Zagreba, pa je od 1871. do smrti bio gradski vijećnik i zamjenik gradonačelnika. Njegovim nastojanjem podignuti su mnogi dijelovi grada, uređeni trgovi i sagrađen vodovod. Poznat je i po tome što je 1868. godine osnovao vatrogasnu službu u Hrvatskoj. U političkom životu do 1873. godine izjašnjavao se kao unionist, a kasnije se priklonio pravašima. Uređivao je Narodne novine i Danicu , bio prvi urednik Domobrana i Vienca,  a pisao je povijesne i filozofske rasprave, političke članke, poeziju, pripovijesti, putopise…

1848. godine održana je velika skupština u Dvorani zagrebačkoga Narodnog doma na kojoj su pročitana Narodna zahtijevanja.

Valovi revolucije godine 1848., potaknuti u Europi veljačkom pariškom revolucijom, zapljuskuju i Hrvatsku. Nakon izbijanja revolucije u Beču 13. ožujka 1848., prve vijesti o njoj stižu u Zagreb već 15. ožujka. Svi su narodi austrijske carevine, a među njima i Hrvati, povjerovali da je osvanulo vrijeme za preuzimanje u vlastite ruke svoje političke sudbine. Politički se ideolozi okupljaju, a među njima Ivan Kukuljević, Ambroz Vranicani i mnogi drugi. Tako je i Bogoslav Šulek objavio članak Naše želje. U njemu, uz ostalo, zahtijeva priključenje Vojne krajine i Dalmacije Hrvatskoj. Tri dana poslije pročitana su Narodna zahtijevanja kojih je bilo ukupno trideset. Zanimljivo je izdvojiti sljedeća traženja: utemeljenje Sveučilišta u Zagrebu, sloboda tiska, vjere, učenja i govora, jednakost svih pred sudom bez razlike na stalež i vjeru, ukinuće kmetstva (postignuto je u travnju iste godine), podignuće narodne banke i na kraju ukinuće celibata.

Sva su ta zahtijevanja ubrzo stavljena ad acta jer je kontrarevolucija u jesen te godine uzela maha, pa je velik dio narodnih zahtijevanja čekao mnoga desetljeća.

1867. Rođen Arturo Toscanini, jedan od najvećih dirigenata u povijesti glazbe koji je  počeo svoju karijeru kao violončelist. Rođen je 25. ožujka 1867. u Parmi gdje je s laskavim nagradama u osamnaestoj godini završio konzervatorij. Već sljedeće godine član je talijanske operne staggione u Teatru Munisipal u Rio de Janeiru.

I dok su svi koji su ga poznavali smatrali da je rođen novi genij violončela, Toscanini iznenada zamjenjuje gudalo dirigentskim štapićem. Naime, u travnju 1886. na predstavi Verdijeve Aide u Riu publika je već u prvom činu izviždala dirigenta. Kako bi se spasila skupa predstava, službenog je dirigenta u sljedećem činu zamijenio mladi čelist i predstavu s mnogo uspjeha priveo kraju. Taj će veliki uspjeh potpuno promijeniti Toscaninijev život i odvesti ga u krug glazbenih besmrtnika.

toscaniniU iduće dvije godine Toscanini će svoju raskošnu nadarenost potvrditi i na glazbenim pozornicama Europe. Već 1898. godine mladi dirigent dobiva angažman u milanskoj Scali. Od tada će Toscanini suvereno vladati svim velikim opernim i simfonijskim orkestrima svijeta kao direktor ili prvi dirigent – u Metropolitaineu, u operama Buenos Airesa i Milana, simfonijskih orkestara, među kojima i NBC-ja u New Yorku.

Tajna Toscaninijeva uspjeha bila je u izvanrednoj sposobnosti balansiranja svih kotačića u velikom orkestralnom mehanizmu i nalaženju sugestivnih interpretacija glazbenih fraza. Veliki dirigent vratio se i jednom načelu koje je u njegovo vrijeme bilo zaboravljeno – doslovno se držeći notnog teksta poštovao je svaki znak i oznaku skladatelja. Jednako genijalno uživljavao se u instrumentalna djela Sibeliusa, Dvořaka, Schuberta, Bacha, Beethovena i Brucknera, kao i u djela talijanskih i njemačkih majstora opere, te je svojim interpretacijama uvijek iznova doživljavao ovacije.

Tridesetih godina povlači se iz Europe pred najezdom fašizma u Ameriku, odakle će sve do kraja rata voditi antifašističku kampanju. Toscanini je umro 16. siječnja 1957. u New Yorku u dubokoj starosti od 90 godina.

1918. U Parizu umro skladatelj Claude Debussy (rođen 22. kolovoza  1862.), začetnik impresionističkog stila u glazbi. Na njega utječe tzv. egzotična glazba. Njegov stvaralački vrhunac predstavlja opera Pelléas et Mélisande; autor je orkestralnih  (More, Slike za klavir) i komornih djela (Gudački kvartet, Dvije arabeske, Potopljena katedrala) te baleta Igre.

1924. Grčka je proglašena republikom, kralj Đuro II. emigrira; ta je promjena ponajviše posljedica neuspješnog rata s Turskom.

virginia-woolf-19021941. U blizini Sussexa samoubojstvo je počinila književnica i esejistica Virginia Woolf (rođena 21. siječnja 1882.), utjecajna feministica i nastavljačica Proustove i Joyceove škole romana toka svijesti, a nakon prvih romana (Noć i dan) eksperimentira s romanima toka svijesti (Gospođa Dalloway, Svjetionik, Orlando, Svoj vlastiti prostor).