Na današnji dan: Prvi samostalan nastup Hrvatske na Olimpijskim igrama

Na današnji dan: Prvi samostalan nastup Hrvatske na Olimpijskim igrama

Hrvatsko olimpijsko izaslanstvo predstavljala su četiri natjecatelja u dva sporta: alpsko i nordijsko skijanje te umjetničko klizanje. Na svečanom otvaranju hrvatsku je zastavu nosio klizač Tomislav Čižmešija

Dogodilo se na današnji dan, 8. veljače:

1508. – Hrvatski dramatik i lirik Marin Držić (zvan Vidra) rođen je 8. veljače 1508. u Dubrovniku, a umro je u Veneciji 1567. te je pokopan je u zajedničkoj grobnici bazilike sv. Ivana i Pavla. U duhu obiteljske tradicije bio je određen za svećenika. Kao klerik bio je upravitelj crkve Svih svetih, zvane Domino, u Dubrovniku i Sv. Petra na Koločepu. U mladosti se zanimao za glazbu, pa ga je 1538. Vijeće umoljenih Dubrovačke Republike izabralo za orguljaša stolne crkve sv. Marije. Iste mu je godine dodijelilo potporu od 30 dukata da, premda je već bio u zrelijoj dobi, ode na studij u Italiju. Sljedeće godine već je bio u Sieni, gdje je studirao na tamošnjem sveučilištu.

Njegova je biografija dugo godina bila predmet suprotstavljenih interpretacija, izazivajući različite hipoteze i špekulacije. U ekstremnim opisima Držić je neodgovorni pustolov koji stalno trči za novcem, ili potpuno suprotno – pobunjeni plebejac koji se bori za pravedniji svijet. Iako su suvremenici priznali njegov književni rad, on je pobuđivao dvojbe i prijepore pa je tako za jedno djelo čak optužen za plagijat, što je kasnije odbačeno.

Bio je pjesnik vedre, renesansne glume i vješt dramatičar. Draž pučkoga govora prenio je na pozornicu, a likovi u njegovim djelima progovorili su prostonarodnim jezikom: Pomet, Dundo Maroje, Tripče, Bokčilo i dr. Njegov se komediografski opus održao i ostao popularan sve do danas. Držić je najživotniji hrvatski renesansni pisac i temelj hrvatskoga dramskoga repertoara. Premda se okušava i u drugim književnim formama, glavno područje njegova stvaralaštva je drama. Najveći su mu umjetnički dosezi komedije Dundo Maroje i Skup. Pastirska igra Tirena alegorijski je prikaz dubrovačke vlasti i posve je pozitivno određena prema slavi Dubrovnika i njegove vlastele. Po tome je iznimka u Držićevu opusu.

Književni opus Držićev pokazuje veliko piščevo poznavanje suvremenoga talijanskog ali i prethodnoga antičkog teatra. Držić je u Sieni temeljito proučio poetiku Plautovih i Terencijevih komedija, koje su bitno utjecale na nastanak njegovih najvažnijih proznih komedija.

1574. – U Zagrebu je ubijen jedan od nositelja seljačke vojske hrvatsko-slovenske Seljačke bune lija Gregorić (rođ. oko 1520.). Kao najamnički vojnik pobjegao je iz osmanskog zarobljeništva. Susedgradski feudalac Franjo Tahi oduzeo mu je posjed, pa je iz jednog i drugog razloga primjeren za zapovjednika seljačke vojske. Njegov plan da se pobunjenicima pridruže i žumberački uskoci nije uspio. Nakon dvaju poraza, plemićka vojska ga je zarobila.

1885. – Na današnji dan rođen je hrvatski književnik, romanopisac, pisac pripovjedaka i pjesnik Ivan Kozarac (Vinkovci, 8. 2. 1885 – Vinkovci, 16. 11. 1910). U drugome razredu gimnazije napustio školovanje i zaposlio se kao pisarski vježbenik u Kotarskome sudu u Vinkovcima, a 1909. zaposlio se kao perovođa Nakladnoga fonda Društva hrvatskih književnika i društva redatelja u Zagrebu. U ljeto 1910. otišao je u bolnicu za liječenje tuberkuloze Brestovac, odakle se, neizliječen, vratio u Vinkovce. U književnosti djeluje samo četiri godine, a za života je objavio samo knjigu pripovjedaka Slavonska krv. Ostale njegove knjige tiskane su tek nakon njegove smrti. U književnosti se javio 1903. pjesmom U Život u Viencu. Njegov se književni rad može podijeliti u dva veća bloka. Prvi čine djela nastala 1902–06. i obuhvaća prve pjesme te nekoliko proznih crtica što ih je objavljivao u Zvonu, Svjetlosti, Ilustrovanom obzoru, Našoj slozi, Savremeniku, Viencu, Hrvatskom kolu i dr., i to pod pseudonimima i šiframa: Kerepov, Kosan, Olgin i dr. Drugi blok obuhvaća prvu knjigu kratkih proza Slavonska krv (1906), te tri knjige objavljene 1911., godinu dana nakon autorove smrti: Pjesme, Izabrane pripovijetke i roman Đuka Begović (objavljen u nastavcima 1909. u Ilustrovanom obzoru).

Odričući se racionalnoga promišljanja slavonskog sela i života u njemu, Kozarac je, pišući o različitim poremećajima u Slavoniji tih godina, uvijek slušao nagone, oponašajući čak i svojom rečenicom izmrvljene, nedorečene, besciljne živote svojih junaka. Unatoč tomu, u hrvatskoj je prozi stvorio junaka koji svojim osobinama nadrasta regionalni tip. Tako je Đuka Begović postao sinonim za junaka koji u bogatoj pokrajini, u obilju njezinih darova, život provodi u potrazi za užitcima, postavljajući si samo jedan cilj: živjeti život od komada.

Napisavši sva svoja djela između 17. i 25. godine, zbog svojeg iznimnoga pripovjedačkog talenta i temperamenta te zanimanja za likove po mnogo čemu različite od ostalih, a zahvalne za oblikovanje u modernističkoj matrici, Kozarac je zaslužio jedno od najznačajnijih mjesta među prozaicima svojega doba.

Karlo Metikoš

1940. – Hrvatski glazbenik Karlo Metikoš, ili za zapadno tržište Matt Collins, rođen je 8. veljače 1940. u Zagrebu, gdje je i umro 1991. godine. Pjevačku karijeru započinje na nagovor prijatelja, i to prijavom za Prvi pljesak u zagrebačkom hramu zabave Varietéu. Pošto je nakratko osnovao glazbeni sastav Regal, ponovno se okreće solističkoj karijeri i nastupa u klubovima.

Ohrabren priemom publike odlazi u Francusku, gdje je stekao veliku popularnost među ljubiteljima rock and rolla. Njegov hit Ritam kiše na francuskom postaje neizostavnim dijelom svih europskih top-ljestvica. Počinje i skladati, a sredinom 1960-ih održao je stotinjak koncerata u tadašnjoj Jugoslaviji i SSSR-u. U Hrvatskoj je bio velika glazbena zvijezda. Nakon povratka u Hrvatsku nastupao na festivalima u Zagrebu i Opatiji. Autor je niza šlagera, osobito u suradnji s pjevačicom Josipom Lisac s kojom je u vezi od 1971. godine, te koautor uspjelih rock-opera Gubec-beg (1975.) i Grička vještica (1979.).

Foto: HOO

1992. – Na Zimskim olimpijskim igrama u Albertvilleu Hrvatska je 8. veljače 1992. prvi put samostalno, pod svojom zastavom, sudjelovala na Olimpijskim igrama. Hrvatsko olimpijsko izaslanstvo predstavljala su četiri natjecatelja u dva sporta: alpsko i nordijsko skijanje te umjetničko klizanje.

Na svečanom otvaranju hrvatsku je zastavu nosio klizač Tomislav Čižmešija. Iako je nastup u Abertvilleu protekao bez osvojene medalje, ove igre ostaju zauvijek upisane u povijesti hrvatskoga olimpijskog sporta. Iste godine Hrvatska je zabilježila i prvi samostalni nastup na Ljetnim olimpijskim igrama u Barceloni.

Logo, maskota i medalje sa ZOI Albertville 1992.

1578. – Engleska kraljica Elizabeta I. dala je pogubiti bivšu škotsku kraljicu Mariju Stuart zbog upletenosti u urotu katoličkih plemića.

Petar Veliki

1725. – Car Petar I. Veliki (rođ. 9. 6. 1672.) umro u Sankt Peterburgu bez nasljednika. Odlučan da ojača Rusiju, proputovao je inkognito (kao Petar Mihajlov) Europu (1697–98) posjetivši Rigu, Berlin, Nizozemsku, Englesku, Sasku, Češku i Austriju proučavajući prilike u tim zemljama. Istaknuo se kao korjeniti reformator ruskoga državnoga, društv., gospodarskog i kult. života, kao vojskovođa na kopnu i na moru, kao vješt diplomat i dalekovidni političar. Imajući pred očima eur. uzore, nastojao je izvući Rusiju iz njezine opće zaostalosti i uvesti ju među eur. velesile. Državne kmetove zaposlio je na velikim građevinskim pothvatima (gradnja kanala, podizanje Sankt Peterburga).

Organiziravši redovitu stajaću vojsku i jaku flotu, Petar je vojnike i mornare regrutirao uglavnom iz redova kmetova. Pozivao je različite stručnjake iz inozemstva, a u zemlji je podizao škole. Akademiju znanosti u Sankt Peterburgu osnovao je 1725. Rusiju je preobrazio iz monarhije feud. tipa na čelu s carem i boljarskom dumom u apsolutističku državu s jakim dvorskim plemstvom, pa je 1711. zamijenio boljarsku dumu sa sebi podložnim Državnim senatom i potpuno preustrojio upravu i sudstvo. Svoju politiku i reforme provodio je Petar uporno, energično i okrutno, lomeći nemilosrdno svaki otpor, pa je dopustio da se i nad njegovim sinom Aleksejem, koji je bio sredstvo u rukama reakcionara, izvrši smrtna kazna (1718).

Petra Velikog naslijedila je žena Katarina I. koja je umrla nakon dvije godine. Nju je naslijedio 12-godišnji unuk Petar II., posljednji car iz dinastije Romanov.

1815. – Bečki kongres prihvaća međunarodnu zabranu trgovanja robovima, što se već dugo među slobodoumnicima i humanistima smatra sramotom čovječanstva.

1815. – U New Yorku umro konstruktor brodova Robert Fulton (rođ. 14. 11. 1765.), graditelj prvog vojnog broda u SAD-u na parni pogon.

1984. – U Sarajevu su počele 14. zimske olimpijske igre u tadašnjoj SFR Jugoslaviji. Ostali gradovi kandidati su bili Sapporo (Japan) i Falun/Göteborg (Švedska). Međunarodni olimpijski odbor se u odabiru zemlje domaćina djelomično vodio političkim razlozima: kao nesvrstana zemlja, tadašnja SFRJ je davala manje prilike za hladnoratovske bojkote, zabilježene na OI tih godina. Glavni je motiv ipak bila želja da se Igre, kao simbol svjetskog mira i bratstva među ljudima, održe u gradu koji je do tada najpoznatiji bio po događajima koji su bili neposredan povod za izbijanje Prvog svjetskog rata.

Igre su protekle u prijateljskoj atmosferi, za koju su bili zaslužni iznimno ljubazni domaćini, te su ostale upamćene kao vrlo ugodne Igre za natjecatelje kao i za gledatelje.

U natjecateljskom dijelu Igara su se istaknuli sljedeći pojedinci i momčadi:

Skijaš Jure Franko je osvojio prvu medalju za Jugoslaviju na ZOI u povijesti; bilo je to srebro u veleslalomu.

  • Marja-Liisa Hämäläinen je osvojila sve tri pojedinačne utrke u skijaškom trčanju.
  • Gaétan Boucher (Kanada) i Karin Enke (DR Njemačka) su osvojili po dva zlata u brzom klizanju, dok je ženski tim DR Njemačke osvojio 9 od 12 mogućih medalja u tom sportu.
  • Biatlonac Eirik Kvalfoss iz Norveške je osvojio po jedno zlato, srebro i broncu.
  • Blizanci Phil i Steve Mahre iz SAD-a su osvojili prvo i drugo mjesto u slalomu.
  • Jayne Torvill i Christopher Dean, plesni klizački par iz Velike Britanije, su svojim nastupom osvojili suce koji su im dali maksimalne ocjene za umjetnički dojam. Oduševljeni su bili i gledatelji, te je taj par ostao upamćen kao jedni od najomiljenijih i naimpresivnijih pobjednika u umjetničkom klizanju u olimpijskoj povijesti.

1952. – Nakon smrti oca Georgea VI., Elizabeta II. proglašena je kraljicom Ujedinjenog Kraljestva. Krunidbu je imala tek godinu dana kasnije, a također na današnji dan, ali 1960. godine Elizabeta je izdala objavu kojom se njezina obitelj proziva House of Windsor, a njezini naslijednici od toga dana nose prezime Mountbatten-Windsor.

1968. – U Orangeburgu u američkoj saveznoj državi Južnoj Karolini 1968. godine odvila se tragedija poznata pod nazivom Orangeburški masakr. Radilo se o masovnom linčovanju crnih studenata sa sveučilišta Južne Karoline koji su pred gradskom dvoranom za kuglanje prosvjedovali protiv rasne segregacije. Iako su zbog ubojstva tri i teško ozlijeđivanje 31 osobe po prvi put na sudu završili policajci, njih devetorica, svi su usprkos svjedocima koji su vidjeli kada su bez provoda pucali u masu studenata, oslobođeni. (zg-magazin)