Na današnji dan preminuo von Karajan, poslije Mozarta najslavniji salzburški sin

Na današnji dan preminuo von Karajan, poslije Mozarta najslavniji salzburški sin

Dominirajući pozornicom svojom dojmljivom figurom, teatralno razbarušene kose i prodorno plavih očiju, dirigent Herbert von Karajan je glazbi i prostoru oko sebe davao mističan ugođaj. Onaj tko ga je vidio uživo dirigirati, složit će se da je u njegovim izvedbama glazba uistinu postajala religijom

Dogodilo se na današnji dan, 16. srpnja:

1901. – U Sv. Jani rođen Juraj Stahuljak, hrvatski skladatelj koji pripada najbrojnijoj hrvatskoj glazbenoj obitelji (umro 1975. u Zagrebu). Kao čovjek široke kulture i obrazovanja radio je kao gimnazijski profesor povijesti i geografije, a kako se od ranoga djetinjstva oduševio glazbom, studirao je na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji te u slobodno vrijeme vodio zborove, svirao orgulje i glasovir. Napisao je stotinjak skladbi svrstanih u četrdesetak opusa – klavirskih, komornih, solo popijevki, zborskih, crkvenih, orkestralnih i glazbeno – scenskih. Obrađivao je i narodne napjeve te se s njima služio u svojim djelima, stvorivši osebujan nacionalno obojen stil.

1901. – U Karlovcu rođen hrvatski prozaik, feljtonist i dramatičar Stjepan Mihalić. Umro je 12. travnja 1984., također u Karlovcu, gradu kojem je posvetio cijeli život i cjelokupno stvaralaštvo. Počeo je pisati s 15 godina, a prvu prozu Bratić Mirski objavio je u Vijencu 1926., pod utjecajem ekspresionizma. U Knjizi o Mlakaru, potom u novelama iz zbirke Šest priča iz moga grada, Mihalić se priklonio realističkoj struji u hrvatskoj književnosti. Pisao je i dramske tekstove na tragu prvih Krležinih drama. Godine 1929. kazališna družina što ju je Mihalić osnovao prikazala je njegovu pasionsku igru u pet slika Grbavica. Predstava je odmah igrana i u Zagrebu, ali je neslavno propala. Tek je nekoliko desetljeća kasnije redatelj Georgij Paro otkrio u njoj zanimljive ekspresionističke elemente i s uspjehom je uprizorio. Atrakcija cirkusa Borov, Bukovački, Pred dan, Silom pokajnik, naslovi su tek nekih od Mihalićevih drama.

U vlastitoj nakladi Mihalić tiska tri knjige: Grbavicu, Novele i Neprijatelje, a Matica hrvatska objavljuje mu pastoralnu pripovijest Zapaljena krv. Dijelovi te lirske proze među antologijskim su stranicama hrvatske književnosti tridesetih godina. Bujnom metaforikom izražena je žudnja za individualnom slobodom u sklopu prirode. U romanu Rakovac u Vinovrhu javlja se lik idealistički angažiranog mladog čovjeka koji se bori protiv gospodarske i nacionalne potlačenosti Hrvatske. Mihalićev roman Teleći odresci otkupljen je 1955. na natječaju sarajevske Narodne prosvjete kao najbolji roman. Ovaj nedovoljno vrednovan i s oprečnih motrišta ocjenjivan pisac tek bi trebao dobiti cjelovitiju i obuhvatniju sliku u povijesti hrvatske književnosti.

1911. – U Zagrebu, samo dva dana nakon rođendana umro August Harambašić, hrvatski pisac, pjesnik i prevoditelj. Pravni fakultet završio je i doktorirao u Zagrebu, a bio je novinar i urednik mnogih časopisa, primjerice Preporoda, Biča, Trna, Balkana, Hrvatske vile i Prosvjete. Bio je politički blizak Anti Starčeviću, zbog čega je bio više puta privođen, a u Hrvatski je sabor ušao kao pravaški zastupnik. Prevodio je djela poznatih pisaca s bugarskog, češkog, poljskog, ruskog, franscuskog, talijanskog i njemačkog jezika.

1989. – U Salzburgu umro Herbert von Karajan, austrijski dirigent (rođen: 5. travnja 1908. u Salzburgu). Dominirajući pozornicom svojom dojmljivom figurom, teatralno razbarušene kose i prodorno plavih očiju, dirigent Herbert von Karajan je glazbi i prostoru oko sebe davao mističan ugođaj. Onaj tko ga je vidio uživo dirigirati ili pak gledao neku od njegovih nebrojenih audiovizualnih snimki, složit će se da je u njegovim izvedbama glazba uistinu postajala religijom, s njim kao njezinim vrhovnim svećenikom.

Rođen u Salzburgu 5. travnja 1908., Karajan je odrastao u krajnje kultiviranom glazbenom okružju, studiravši na salzburškom Mozarteumu, da bi zatim došao na bečku glazbenu Akademiju. Svoj je koncertni prvi javni nastup imao godine 1927. te je ubrzo postao glavni dirigent opere u njemačkom Ulmu, gdje je ostao do 1934. U isto je vrijeme vodio i dirigentske tečajeve Ljetnog seminara u rodnom gradu. Godine 1935. postaje dirigent opere u Aachenu, a od 1941. u Berlinu. Nakon završetka Drugoga svjetskog rata, Karajan postaje dirigent Bečke filharmonije i Bečkih simfoničara. Od 1950. koncertira širom Europe i u Sjedinjenim Američkim Državama. Povremeno preuzima i umjetničko vodstvo slavne milanske Scale, ali i Londonske filharmonije, te godine 1955. naslijedivši Furtwänglera, postaje stalni ravnatelj Berlinske fiharmonije, a dvije godine poslije preuzima i Bečku operu. Godine 1967. utemeljio je Uskrsne svečane igre u Salzburgu.

Kao dirigent specifičnog temperamenta i sjajne glazbene memorije, širokog repertoara od Mozarta do Schönberga, sugestivan osobito u izvedbama djela klasike i kasne romantike, Karajan je oduševljavao poklonike klasične glazbe, šireći ujedno njihov krug, što je, uz ostalo, bio rezultat njegova opsežnog audio i vizualnog opusa. Pokazao se u najmanju ruku kao vizionar kad je 1965., zajedno s poznatim talijanskim redateljem Francom Zeffirellijem, napravio svoj prvi operni film La Boheme. Označilo je to početak duge suradnje s Unitelom, koja se utjelovila u punih 48 sati glazbe na filmu, što opera, što simfonija i drugih orkestralnih djela. Tako su nam na Unitelovim stereo snimljenim 35-milimetarskim filmovima zauvijek ostale majstorske Karajanove izvedbe Verdijeva Requiema, svih Beethovenovih 9 i četiriju Brahmsove simfonije, neke simfonije Čajkovskoga, zatim nezaobilazne Carmen, Othelo i Madame Butterfly.

Radetzky Marš Johanna Straussa st. u izvedbi Bečke filharmonije 1987. bio je posljednji novogodišnji koncert u Beču kojim je dirigirao von Karajan:

Snimljeni su i neki glazbeni pokusi, na kojima možemo vidjeti maestra dok radi. Ništa manje važno nije ukazati na izvođače koje je odabirao. Među njima su neka od najvećih imena glazbene današnjice: Lucciano Pavarotti, Mirella Freni, Ruža Pospiš-Baldani, Yehudi Menuhin, Alexis Weissenberg i mnogi drugi.

Natkrilivši poput nekakvog svoda glazbeni život Europe, Karajan je na njega utjecao kao nitko dotad, osobito u razdoblju između 50-tih i 70-tih godina 20. stoljeća. Umro je 16. srpnja 1989. u rodnom Salzburgu, još za života postavši njegov najslavniji sin poslije Mozarta. (zg-magazin)