Na današnji dan: Otvoreno šibensko kazalište, dubrovački Grand Hotel Imperial primio prve goste

Na današnji dan: Otvoreno šibensko kazalište, dubrovački Grand Hotel Imperial primio prve goste

(Foto: www3.hilton.com)

Dubrovački hotelski »nono« bio je »svjedok« i »sudionik« mnogih povijesnih zbivanja

Dogodilo se na današnji dan, 29. siječnja:

1870. – Jedno od triju najstarijih kazališta u Hrvatskoj, šibensko kazalište, otvoreno je 29. siječnja 1870. u tada najvećoj (500 sjedala) i velebnoj zgradi. Prva je to i jedina kazališna zgrada u Hrvatskoj koju nije sagradila država nego 28 dioničara, šibenskih građana, a projektirao ju je Trogiranin, ing. Josip Slade. Zgrada je svečano otvorena predstavom Kip od mesa Teobalda Ciconija, a nova kazališna zgrada najprije je nazvana Društvenim kazalištem.

1897. – Najstariji dubrovački Grand Hotel Imperial otvorio je svoja vrata gostima 29. siječnja 1897. te bio prvi objekt u tom dijelu zemlje u kojem je zasvijetlila električna žarulja. Taj hotelski »nono« bio je »svjedok« i »sudionik« mnogih povijesnih zbivanja. Imperial je imao i vlastitiu električnu centralu, prvo električno dizalo, centralno parno grijanje svih prostora, tekuću hladnu i toplu vodu, sobe opremljene kupaonicom, salone za čitanje i igranje, dvoranu za sastajanje gospođa, prostran restoran, kavanu, vidikovac na ravnom krovu i vlastiti perivoj, a goste je prvi put posluživalo profesionalno osoblje. Potpuno je obnovljen 2005. godine kao Hotel Hilton Imperial Dubrovnik u sklopu hotelskog lanca Hilton.

1925. – Potomak hrvatske plemićke obitelji, apstraktni slikar i likovni pedagog Ferdinand Kulmer rođen je 29. siječnja 1925. u francuskom Cap Martinu, a umro 1998. u Zagrebu. Studirao je na akademijama u Budimpešti i Zagrebu i bio suradnik Majstorske radionice K. Hegedušića. Od 1961. predavao na Akademiji u Zagrebu. Član skupine Mart od 1957. i Galerije Forum od 1969. te član HAZU od 1980. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1990).

Pozornost likovne javnosti skrenuo je na sebe kao član grupe Mart svojim radikalnim apstraktnim slikama. U likovnim kuloarima bila je poznata njegova uspješna dugogodišnja suradnja s poznatom pariškom Galerie d’art international, zahvaljujući kojoj je Kulmer postizao najveće cijene slika od svih kolega i dospijevao do najcjenjenijih kolekcionara – njegova Smeđa slika nalazi se u Tate Collection. Ferdinand je formalno bio zadnji vlasnih Kulmerovih dvora i imanja u Šestinama. Radio je kostimografiju i scenografiju za filmove (Seljačka buna, V. Mimica, 1974). Bavio se opremom i ilustracijom knjiga.

F. Kulmer: “Pegazov vrt”, 1981. g.

1945. – Kralj Petar priznao Vladu Ivana Šubašića: Nakon pregovora između predsjednika kraljevske vlade Ivana Šubašića i predsjednika Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije Josipa Broza Tita, 29. siječnja 1945. postignut je sporazum o imenovanju tročlanoga Namjesničkog vijeća (jedan Srbin, jedan Hrvat i jedan Slovenac) koje će zastupati kralja Petra II. kojem je bio zabranjen povratak u zemlju. Nakon dugotrajnog britanskog i američkog pritiska da prihvati svršen čin ili će sve odlučiti i bez njega, kralj Petar je 2. ožujka 1945. imenovao Namjesničko vijeće. Nakon toga su Šubašić i NKOJ predali ostavke, a namjesnici su mandat za sastav nove vlade povjerili Titu. Namjesništvo je nastavilo postojati samo kao formalni čuvar kraljevih ovlasti, a ukinuto je kad i monarhija odlukom Ustavotvorne skupštine 30. studenoga 1945.

1952. – Bogoslovni fakultet isključen iz Sveučilišta u Zagrebu: Za rektorskog mandata Teodora Varićaka vlada NR Hrvatske 29. siječnja 1952. donosi odluku da se iz Sveučilišta u Zagrebu isključi Rimokatolički bogoslovni fakultet. On je i dalje nastavio djelovati punih 38 godina, ali kao crkvena visokoškolska ustanova. Izvršno viojeće Sabora Republike Hrvatske 1990. proglasilo je ništavnim rješenje Vlade NRH te utvrdilo da je Bogoslovni fakultet član Sveučilišta u neprekinutom trajanju, što je potvrdila Skupština Sveučilišta u Zagrebu 26. veljače 1991. Tim rješenjem, diplome i imenovanja profesora od 1952. do 1990. postali su valjanima.

Orest Kiprenski: Puškin 1827.

1837. – U Sankt Peterburgu od posljedica ranjavanja u dovboju umro pjesnik Aleksandar S. Puškin (rođ. 6. 6. 1799.), koji se smatra utemeljiteljem ruskoga književnog jezika. Od njegovih djela ističu se poeme (Kavkaski zarobljenik, Jevgenije Onjegin), drame (Boris Godunov) i romani (Kapetanova kći). Podrijetlom je iz stare dvorske plemićke obitelji, odgojen u elitnome Carskoselskom liceju. Kao nepodobni intelektualac bio je prognan 1820. na jug Rusije (Kišinjev, Odesa); od 1824. živio pod nadzorom na imanju Mihajlovsko. Nakon pobune dekabrista 1825., voljom Nikole I. bio je primljen u carsku službu; povremeno je boravio na ladanju (plodna »boldinska jesen« 1830), u Sankt Peterburgu proučavao povijest pismohrane, a 1833. postao carski komornik. God. 1836. odobreno mu je izdavanje revije Sovremennik, ali je 1837. poginuo u dvoboju s francuskim emigrantom.

1841. – Za Opijumskog rata britanska je vojska zaposjela kineski otok Hong Kong; vratila ga je Kini tek 1997.

1964. – U Innsbrucku su počele 9. zimske olimpijske igre (traju do 9. 2.), a ekipa Sovjetskog Saveza je sa 10 zlatnih, 8 srebrnih i 6 brončanih medalja najsupješnija. Lidija Skoblikova u disciplinama brzog klizanja osvojila je čak 4 zlatne medalje. Organizatori su imali velikih teškoća u pripremi Igara zbog nedostatka snijega. U pomoć je pozvana vojska, koja je s viših dijelova planine dovukla 20.000 ledenih blokova za bob stazu te 40.000 kubnih metara snijega za skijaške staze. Da stvar bude gora, 10 dana prije otvaranja zavladalo je neuobičajeno toplo vrijeme a padala je i kiša, ali su sve pripreme ipak bile obavljene u predviđenom roku.

U podnožju medalja ovih ZOI po prvi se put pojavljuje naziv sportske discipline. Na ovom primjeru radi se o slalomu (njem. torlauf) / foto: www.olympic.org

Ovo su bile prve ZOI za koje je olimpijski plamen upaljen u Grčkoj, i to u drevnoj Olympiji, što je postala praksa za sve sljedeće Zimske igre. U sportski program uveden je šport sanjkanje, dodano je natjecanje na drugoj skakonici u skijaškim skokovima, a u alpsko skijanje je uvedeno preciznije mjerenje vremena na stotinku sekunde.

(zg-magazin)