Na današnji dan: Otkriven krapinski pračovjek, počelo bombardiranje Hamburga

Na današnji dan: Otkriven krapinski pračovjek, počelo bombardiranje Hamburga

Zbog Gorjanovićevog nalaza napokon je odbačeno mišljenje prema kojem je anatomija dotad poznatih kostiju fosilnih ljudi u Europi bila posljedica raznih koštanih bolesti, a njegovo je nalazište postalo svjetski poznato i bilo znanstveni dokaz o postojanju tzv. Homo primigeniusa o kojem je pisao

Dogodilo se na današnji dan, 24. srpnja:

1897. – U Lumbardi na Korčuli rođen hrvatski kipar Frano Kršinić (umro 1. 1. 1982. u Zagrebu). Već se u mladosti odlučio zua rad u kamenu jer je u obitelji imao dugu klesarsku tradiciju. Umjetničku akademiju završio je u Pragu, a nakon diplome došao je u Zagreb, gdje ubrzo i sam postaje učitelj klesanja u Visokoj školi. Bio je jedan od osnivača grupe Zemlja 1929. godine te član grupe Nezavisnih, član JAZU/HAZU, a od 1947., vodio je majstorsku radionicu u Zagrebu. Najveće je domete dostigao u ženskim aktovima i figuralnim kompozicijama u bronci, kamenu i mramoru, primjerice u djelima Dijana, Buđenje, Češljanje, Majka i dijete, Njegovateljica ruža, Majčina igra.

U kamenu i bronci napravio je mnoge reprezentativne spomenike, primjerice, Kumičića, Vidovića, Nikole Tesle, spomenike partizanskoj borbi u Sisku, Grubišnom polju, Dubrovniku, Bakru i Zagrebu te monumentalni lik Josipa Broza. U međunarodnim okvirima izradio je spomenik Etiopskog narodnog oslobođenja u Adis Abebi, u suradnji s Antunom Augustinčićem. Izradio je još brojna djela postavljena u javnim prostorima i parkovima Hrvatske i bivše Jugoslavije. Dobio je nagradu Vladimir Nazor za životno djelo 1962. godine i Nagradu AVNOJ-a 1968. godine.

1899.Otkriven krapinski pračovjek: Hrvatski paleontolog, arheolog i geolog Dragutin Gorjanović – Kramberger 24. srpnja 1899. otkrio je u Krapini znanstveno vrlo važno prapovijesno nalazište ljudskih kostiju, pepela, oruđa, kamenog krša i sličnog. Gorjanović je odmah među ostacima kostiju uočio veliku morfološku raznolikost, ustanovio da tu ima kostiju djece i odraslih, robusnih i gracilnih oblika. Ta varijabilnost oblika pružila mu je uporište za tumačenje evolucijskih promjena na kostima fosilnih i današnjih ljudi. Bitno je pritom da se našao stručnjak koji je otprve osjetio o čemu je riječ i kako nalazištu pristupiti. Iscrtani geološki profil i crteži u njegovu radnom notesu svjedoče o pristupu koji je daleko iznad ondašnjih europskih postupaka pri iskopavanju sličnih nalazišta. Vijest o otkriću vrlo se brzo iz Zagreba proširila europkim središtima.

Njegov je nalaz bio odlučujuća potpora da se napokon odbaci mišljenje prema kojem je anatomija dotad poznatih kostiju fosilnih ljudi u Europi bila posljedica raznih koštanih bolesti, a njegovo je nalazište postalo svjetski poznato i bilo znanstveni dokaz o postojanju tzv. Homo primigeniusa o kojem je Gorjanović pisao. Tim je otkrićem, a posebno proučavanjem i interpretacijom nalaza, uzdignuo ugled naše znanosti, muzejskih institucija i sveučilišta na europsku razinu.

1911. – Američki arheolog i političar Hiram Bingham III. 1911. godine, tijekom jedne od šest ekspedicija na najvišem dijelu peruanskih istočnih Andi, pronašao je »izgubljeni grad inka« Machu Picchu, smješten na na istočnim padinama planinskog lanca Urubamba, na 2350 metara nadmorske visine. Machu Picchu je vjerojatno izgrađen oko 1300. godine, ali je zbog izoliranosti ostao sakriven više od šest stoljeća. Grad svjedoči o vremenu carstva Inka koje je bilo ogromno. Nakon osvajanja teritorija, moćne Inke sagradile su kanale za navodnjavanje i sustave popločenih cesta, tvrđave, hramove i monumentalne kamene zgrade. Danas arheolozi smatraju da Machu Picchu nije bio grad u klasičnom smislu jer u njemu nisu pronađeni ostaci birokratske uprave, trgovine ili vojne utvrde. Najvjerojatnije je građen kao carski posjed i religijsko utočište ili kao tajni ceremonijalni grad.

(Foto: Martin St-Amant – Wikipedia – CC-BY-SA-3.0 )

Ostaci Machu Picchua odaju carski stil Inka kakav se može naći i na drugim mjestima nekad najveće države Novoga svijeta prije dolaska Europljana. No grad je neobičan zbog okoliša – smješten je usred bujne vegetacije koju natapa rijeka. Grad ima dvjestotinjak građevina smještenih po terasama i raspoređenih oko velikog središnjeg trga. Četvrti na koje je podijeljen uske su i izdužene tako da maksimalno iskorištavaju prostor. Na uzvisini u središtu grada nalazi se granitni monolit, možda žrtvenik, karakterističan za Inke, a možda i zvjezdarnica. Zidine Machu Picchua izgrađene su od golemih kamenih blokova što je fascinantno jer se zna da Inke nisu poznavali kotač ni željezno oruđe, a analizom je utvrđeno da su blokovi savršeno izrezani u kamenolomima i da su se završni radovi obavljali na samom gradilištu. Machu Picchu je kako se čini bio napušten i prije nego što su carstvo Inka pokorili Španjolci, a prema jednoj teoriji, stanovnike je pokosio sifilis koji je stigao iz Europe, a propast je dovršio građanski rat.

1802. – U Villers-Cotterêtsu rođen francuski književnik Alexandre Dumas (otac), pravog imena Dumas Davy de la Pailleterie, pisac plodnog talenta i bogate fantazije koji se jednako sretno okušao u kazališnim djelima i povijesnim romanima. Jedan je od začetnika feljtona, a definitivno najpopularniji romanopisac i dramatičar svoga vremena, autor oko 300 romana i drama među kojima valja spomenuti Tri mušketira, Grof Monte Cristo, Kraljica Margot, Crni Tulipan i Vitez Sainte-Hermine.

1897. – U Atchisonu u Kansasu 1897. godine rođena američka letačica Amelia Earhart, prva žena koja je sama tromotornim avionom preletjela sjeverni Atlantik, a kasnije i put od Havaja do Kalifornije. Dobitnica Distinguished Flying Crossa i autorica nekoliko bestselera nestala je u pokušaju preleta Tihog oceana.

1943. – Amerikanci i Britanci, 1943. godine započeli su Operaciju Gomora, što je bio kodni naziv za zračno bombardiranje Hamburga tijekom Drugog svjetskog rata poznato. Osnovni cilj masovnog bombardiranja bilo je uništenje hamburških naftnih rafinerija, brodogradilišta i pristaništa za podmornice. Operacija je trajala 8 dana i 7 noći, a to je do tada bio najveći zračni napad u povijesti zrakoplovstva. Napad koji bi prema svim kriterijima trebao biti svrstan u kategoriju ratnih zločina osmislio je britanski premijer Winston Churchill uz pomoć američkog zapovjednika zračnih snaga Arthura ‘Bomber’ Harrisa. RAF-ovi bombarderi provodili su većinom noćne, dok su zračne snage SAD-a provodile uglavnom dnevno bombardiranje. Prvi napad izveden je u 1 ujutro i trajao je oko sat vremena, a od tada su naleti ogromnih eskadrila, u prosjeku 700 bombardera, bili redovni. Trećeg dana operacije suho i toplo vrijeme pogodovalo je katastrofi koju se danas pamti kao ‘Feuersturm’ (vatrena oluja).  

Na već devastirani grad, jer ciljevi u brojnim preletima nisu bili vojni nego civilni objekti, izbačen je veći broj zapaljivih bombi nego je bilo uobičajeno, a to je izazvalo požar s vjetrovima od 240 km/h i temperaturama koje su dosezale 800 °C. U tom je napadu poginulo najviše ljudi (više nego u inicijalnom udaru na Hiroshimu), velika većina u skloništima, a kaos u kojem je izgorjelo oko 20 kvadratnih kilometara grada možda najbolje opisuje činjenica da je zbog ogromne temperature gorjeti počeo i asfalt na cestama. Operacija Gomor prouzročila je smrt najmanje 50 tisuća ljudi, većinom civila, a više od milijun ostavile beskućnicima. Hamburg je u tih osam dana preletjelo oko 3 tisuće zrakoplova, od kojih je srušeno 440, a izbacili su 9 tisuća tona bombi koje su uništile 250 tisuća kuća i stanova. (zg-magazin)