Na Adventu u Zagrebu nedostaje kisele repe

Na Adventu u Zagrebu nedostaje kisele repe

Repa je zdravo povrće koje treba imati bolje mjesto u tržišnoj ponudi, poručuju to proizvođači repe iz Jalžabeta. Ističu kako Advent u Beču ne prolazi bez njene ponude (gdje se mjerica prodaje po 1,5 euro) pa je i Zagreb mogao slijediti taj primjer

Povrće u narodu poznato i kao lijek protiv skorbuta nekada se, kao slika koristilo u grbovima kako bi se predstavilo one koji pomažu siromašnima. Riječ je o repi, uglavnom bijeloj koju ovih dana možemo pronaći na zagrebačkim tržnicama, to više jer kalendarska je zima stigla. Blagdani su tu, kada će mnogi uz tradicionalnu sarmu kušati i grah s repom i buncekom. Poznat je to recept i uzgajivačima repe iz Jalžabeta u Varaždinskoj županiji. Koliko je ta povrtnica popularna u tamošnjem uzgoju, potvrđuje činjenica da se u selu Novakovec čak 120 domaćinstava bavi uzgojem repe.

U Zagrebačkoj županiji slabo uspijeva

Upotpunjava to jalžabetsko povrće i jelovnike Zagrepčana jer, kako nam tvrdi Krunoslav Sokol, predsjednik jalžabetske Udruge Repro, neće to povrće svugdje uspjevati, uključivo i Zagrebačku županiju gdje je zbog toga malo ima. Sokol napominje kako mu je žao što u adventskom ugođaju Zagreba, kao prve adventske destinacije godine na izmaku, nema u ponudi i kisele repe. Uz brojne miomirisne kobasice debrecinke, kranjske, češnjovke i druge mesne zalogaje i repa bi se izvrsno sljubila s prazničnom ponudom.

Tim više jer i advent u Beču primjerice ne prolazi bez ponude kisele repe koja se tamo vadi iz drvenih kaca i prodaje po 1,5 euro za mjeru. Željeli su proizvođači repe varaždinskog kraja to hrvatsko povrće i brendirati, ali kažu nisu uspjeli. Ostali su slijedom toga i bez izgradnje željenog im pogona za preradu repe jer tamošnje mjesne vlasti nisu pokazale interes za njegovim ustrojem zbog nedostatka novaca. U sklopu poduzetničke im zone bio bi to dobar korak u zapošljavanju i osiguravanju egzistencije za stotinjak obitelji, ističe Sokol. Posebice sada kada Hrvatsku napušta sve više mladih pa i ljudi srednje generacije. U proizvodnji im se kaže kilogram neoguljenog ploda repe prodaje po 1,5 kunu, a kilogram oguljene otkupljuje se po 2,5 kune. Istodobno se u trgovačkim lancima izrezana ukiseljena repa po kilogramu prodaje od 15 do 25 kuna pa se proizvođači pitaju gdje i kome odlazi razlika?

Pogotovo jer je repa tražena kultura, a realna bi joj cijena po trgovinama trebala biti oko 10 kuna, kaže naš sugovornik. Dodaje da se ta kultura nekada držala za ishranu stoke, ali povrtnica je ipak došla na svoje i ušla u ljudsku prehranu zbog zdravih i visokih nutritivnih odlika. Dobra je za sprječavanje razvoja masnog tkiva u organizmu, kod poboljšanja probave zbog vlakana, lišće joj je bogato vitaminom A, betakarotenom, sok od kisele repe potiče metabolizam na brži rad, a kako nema puno kalorija dobra je za one koji žele smršaviti. Dobro se sljubljuje s krumpirom, ječmom, grahom, ali i suhim i svježim svinjskim mesom. Kao složence najbolje ju je raditi, što čine Francuzi, jer je samo dinstaju kao prilog najčešće uz pečenu patku, dok je Talijani vole u rižotima.

Godišnje se u Hrvatskoj ukiseli 1.500 tona repe

Ovisno o sorti, postoje vrste repe od tzv. 90 i 120 dana, a unazad deset godina kod nas je aktualna kranjska plosnata okrugla repa crvene kore. Postoje i manje zastupljene sorte poput varaždinske repe koja ne dostiže debljinu i težinu kranjske, odnosno domaće autohtone sorte (tako se i zove) koja je bijele ili crvene boje, a koja je najkrupnija i često varira u plodu. Za razliku od lani, ove će godine biti nešto manje repe, a i sitnija je. Teškoća je i što se za potonju vrstu sjeme ne može nabaviti, već ga sami proizvode. Sjeme varaždinske i kranjske repe se proizvodi, ali i kupuje u Italiji, a problem je i što kod nas (zasad) nema proizvodnje. Repa se sadi početkom sedmog mjeseca odnosno do kraja kolovoza, a biljka je to koja zahtijeva puno ručnoga rada počevši od gnojidbe, zaštite i dr.

Gdje god pitate, otkupna je cijena svugdje ista požalili su se u Udruzi i ustvrdili kako je to »žalosno jer uskladištena repa ne može čekati«. Ona rana vadi se s polja u prvoj polovici 10. mjeseca, odnosno do kraja godine, pa čak i zimi. Nekada se repa ostavljala na hrpama na polju pa se potom zatrpavala zemljom i tako se skladištila no, danas se drži na suhom i tamnom mjestu ali ne zadugo jer gubi na kilaži.

To je i najčešća kultura koja se sije iza žitarica ponajprije ječma i pšenice. Kada je o potražnji kisele repe na hrvatskom tržištu riječ, godišnje se kod nas ukiseli 1.500 tona. Valja znati i da je repa zahtjevna biljka, jer se ručno vadi iz zemlje, potom se pere, pakira, a za obradu pet tona repe (pranje, guljenje) valja angažirati i 30-tak ljudi. Uglavnom to danas rade stariji, jer mlađima je i za određenu naknadu to neprivlačan posao. Sokol zato na svojem imanju za potonje uvijek okupi rodbinu, prijatelje i susjede pa se posao uz »više ruku« ipak obavi.

Snježana Kratz