Muzej automobila F. Budicki: Od golih zidova do muzeja za sva vremena

Muzej automobila F. Budicki: Od golih zidova do muzeja za sva vremena

Tvornica Pluto se preselila u Hrvatski Leskovac, a njezine bivše proizvodne pogone danas krase stari automobili. Fordov Model T iz 1922. godine, Nash Standard Six iz 1928. godine, Mercedez-Benz 1705 Cabriolet iz 1949. godine, Volkswagen 1200 iz 1955. godine dio su priče ovoga muzeja

Valentina Vukoje

Kad uđete u Muzej automobila Ferdinand Budicki imate osjećaj kao da je vrijeme stalo. Stari automobili, od kojih su neki iz početaka prošlog stoljeća, stari motocikli, dječji bicikli, nekadašnje kabine zagrebačke žičare, samo su dio eksponata ovog zagrebačkog muzeja. Napušteni prostori tvornice čepova Pluto, danas su mjesto gdje su šestorica prijatelja i zaljubljenika u stare automobile odlučila otvoriti muzej automobila. Tvornica Pluto se preselila u Hrvatski Leskovac, a njezine bivše proizvodne pogone danas krase stari automobili. Fordov Model T iz 1922. godine, Nash Standard Six iz 1928. godine, Mercedez-Benz 1705 Cabriolet iz 1949. godine, Volkswagen 1200 iz 1955. godine dio su priče ovog muzeja.

„Posla ima puno. Pišemo prijave na razne natječaje, održavamo ovaj prostor, vodimo radionice, peremo zahode u muzeju, prodajemo karte, vodimo posjetitelje kroz muzej, surađujemo s oldtimer klubovima, tražimo sponzore, uglavnom obavljamo sve što je potrebno“, opisuje nam radni dan svog tima Vanjak

Muzej automobila-Nash Standard Six iz 1928.

Nash Standard Six (1928.)

Inicijator projekta Muzeja Ferdinand Budicki je Valentino Valjak. „Projekt se sastoji od tri dijela, od izdavanja monografije Bešte, ljudi-ide auto, od pokretanja ovog muzeja i od snimanja dokumentarnog filma o Budickom“, objašnjava Valjak.

On posljednjih 12 godina vodi Citroën klub Croatia, koji okuplja sve zaljubljenike u stare Citroënove automobile, a zadnjih nekoliko godina organizira okupljanje i ostalih oldtimer klubova u Zagrebu. Radio je u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa na odjelu izdavaštva. „Uvidio sam kako ne postoje monografije koje bi bile posvećene povijesti automobilizma u Hrvatskoj. Kako me je to zanimalo, počeo sam proučavati arhive o toj temi, prikupljati informacije i stare fotografije, koje javnost do tada nikad nije vidjela“, prisjetio se početaka Valjak.

Naziv  monografije „Bešte, ljudi-ide auto“ je rečenica koju su tih godina izgovarali Zagrepčani kada bi ugledali Budickog kako im se približava u svojem autu. Ova specijalna monografija sadrži 480 fotografija i 250 kartica teksta, a njezin autor se bavi i s raznim drugim hobijima. Fotografija, grafički dizajn, trčanje maratona samo su dio njegovog života. „Vrlo često putujem sa Spačekom po ostalim gradovima i državama. To je oldtimer iz 1974. godine. Nažalost u posljednje vrijeme imam sve manje vremena baviti se s tim hobijima. Većinu svog vremena provodim ovdje“, priznaje svestrani Valjak.

Zaboravljeni Ferdinand Budicki

Nakon što je došao na ideju da pokrene ovakav muzej, Valjak nije puno dvojio oko imena muzeja. Reći će kako nije postojala dilema. „Ferdinand Budicki je bio jedini mogući izbor. On je bio konstruktor i gospodarstvenik. Bio je to čovjek ispred svog vremena“, siguran je Valjak. Godine 1895. konstruirao je vlastiti bicikl s kojim je prošao 16.758 km. Vozio se kroz Njemačku, Nizozemsku, Belgiju, Švicarsku, Francusku, Španjolsku, Tunis, Italiju. Tri godine kasnije u Zagrebu je otvorio prvu hrvatsku mehaničku radionicu i trgovinu automobila, dvokolica, šivaljki i gramofona. Već 1901. godine u Zagreb je doveo prvi automobil marke Opel. Suosnivač je Prvog hrvatskog automobilnog kluba, suosnivač gospodarskog sajma Zagrebački zbor, osnivač prve autoškole u Hrvatskoj i prve taksističke službe u Zagrebu. Zbog svojih je podviga, kao što je let balonom do Krka, ali i zbog nemirnog duha, dobio nadimak „Vragolan“.

No, ipak nisu svi prepoznali Vragolanove zasluge. Nakon Drugog svjetskog rata ostao je bez svog imetka i ubrzo je preminuo 1951. godine. Njegovi su potomci iselili iz Hrvatske, a obiteljska je grobnica prodana. Tako su posmrtni ostaci Budickog završili u zajedničkoj grobnici na Mirogoju. To je dio priče čovjeka koji je svojim radom zadužio ne samo Zagreb, već i cijelu Hrvatsku. Njegovo ime i djelo ipak nisu svi zaboravili. Pišući monografiju o povijesti automobilizma u Hrvatskoj, Valjak je uspio pronaći mnogo zanimljivosti iz života Budickog, a kontaktirao je i njegove unuke. „Do unuka sam došao sam preko gospodina Zdenka Jajčevića, koji je bio ravnatelj Hrvatskog športskog muzeja. One su  došle u Zagreb i sa sobom su donijele puno obiteljskih fotografija i uspomena od djeda“, objašnjava naš sugovornik. Danas muzej krase i fotografije Budickog ispod kojih su informacije o njegovom životu i radu.

Prava atrakcija

Muzej automobila ima i zanimljivu kolekciju motocikala

Muzej automobila ima i kolekciju motocikala

Prije godinu dana Valjak je potpisao ugovor s Gradom Zagrebom o dodjeljivanju prostorija bivše tvornice Pluto za Muzej automobila Ferdinand Budicki. „Kada smo došli ovdje, našli smo samo gole zidove. Tako da smo mukotrpnim radom i do 15 sati dnevno, kroz nekoliko mjeseci uspjeli urediti ovaj prostor za muzej. Sve smo radili sami, iz glave, pomagali su nam ljudi svojim besplatnim radom.  Zagreb je do sada bio među rijetkim glavnim gradovima Europe, koji nemaju muzej automobila. Tako da je ovo veliki uspjeh ne samo za nas, već i za Zagrepčane. Radi se o općem dobru koje ostaje za sva vremena“, siguran je Valjak.

Muzej je započeo s radom 4. srpnja i od tada je otvoren za sve one koji žele vidjeti dio povijesti automobilizma. Svi radnici u ovom muzeju su volonteri. „U ovih pet mjeseci posjetilo nas je oko 4.000 učenika, građana i turista. Zadovoljni smo sa svime što smo uspjeli napraviti. Potencijali su veliki, a ovo je prvi korak na našem putu.“ Vladimir Vinduška, Hrvoje Gašparovć, Ivo Galović, Ivo Čolig, Alan Blass i Valentino Valjak, zaduženi su za sve poslove u muzeju. „Posla ima puno. Pišemo prijave na razne natječaje, održavamo ovaj prostor, vodimo radionice, peremo zahode u muzeju, prodajemo karte, vodimo posjetitelje kroz muzej, surađujemo s oldtimer klubovima, tražimo sponzore, uglavnom obavljamo sve što je potrebno“, opisuje nam radni dan svog tima Vanjak.

Kreativci od 7 do 77 godina

Ovaj muzej može se pohvaliti i organizacijom tehničko edukativno-kreativnih radionica za djecu i odrasle, koje vodi Vladimir Vinduška. Ovaj umjetnik već 40 godina izrađuje makete starih automobila. Vindušku smo zatekli u muzejskom obilasku grupe srednjoškolaca, kojima je pokazivao muzejske eksponate. Ovaj 61-godišnjak svoju ljubav prema automobilima izražava kroz izradu maketa. Stare kemijske olovke, dijelovi ručnih satova, opruge, karton, lim, stari kišobrani dio su pribora koji ovaj umjetnik koristi. Svoj prvu maketu automobila izradio je na maminoj dasci za meso.

„Neki bi rekli da ovo radim od otpada, ali za mene je to pribor za rad. Ako imate malo mašte i volje, onda se može napraviti nešto ovakvo. Vrlo često mi prijatelji sačuvaju neke predmete. Ja sam oduvijek volio stare modele automobila, posebno one iz razdoblja prije Prvog svjetskog rata. Radi toga sam ih počeo izrađivati prije 40 godina. Danas ovdje u muzeju podučavam djecu i odrasle kako izraditi makete. Često nam se na radionicama pridruže bake i djedovi, koji se kroz ovo vrate u djetinjstvo. Djeci nakon radionica dijelimo diplome za najbolje radove“, objašnjava ovaj umjetnik. Vinduška se u mladosti bavio muzikom, svirao je rock, a radio je i kao konstruktor tehničkih strojeva u tvornici Prvomajska. Za sebe kaže da je više umjetnik, a manje tehničar.

Vladimir Vinduška ispred jedne od svojih maketa

Vladimir Vinduška ispred jedne od svojih maketa

Za razliku od svog kolege Valjka, Vinduška ne vozi auto. „Posljednjih deset godina ne vozim automobil jer želim financijski pomoći kćerkama kako bi mogle kupiti stan. Auto je veliki trošak, a ja sam se odrekao nekih svojih užitaka u korist svoje djece. S obzirom da smo supruga i ja dugo godina bili podstanari, ne bih htio da i moje kćeri to moraju prolaziti“, iskren je požrtvovni otac. Danas za prijevoz koristi 25 godina stari bicikl, a kaže kako mu automobila ne nedostaje. „Okružen sam sa stotinama automobila. To su moja djeca“, šali se Vinduška. Želja mu je da u budućnosti započne izrađivati veće makete automobila, ali i model prvog automobila Ferdinanda Budickog. Prema povijesnoj fotografiji prvih devet automobila u Hrvatskoj, koje je kasnije uzela Austro-Ugarska, Vinduška je napravio i makete svakog od tih automobila, kako bi još bolje dočarao te aute posjetiteljima muzeja i sačuvao ih od zaborava.

Više od muzeja

Radno vrijeme muzeja je radnim danima do 19h, a subotom do 24h. Vanjak nam je potvrdio kako puno ljudi dođe u noćnim satima kako bi pogledali eksponate u muzeju. „Sam doživljaj muzeja, potpuno je drugačiji po noći. Kad se upale žaruljice koje osvjetljavaju stare aute, onda je to nešto posebno. To se jednostavno  mora doživjeti. Radi toga smo i odlučili produžiti radno vrijeme subotom. Preko tjedna isto radimo duže jer si ne možemo dozvoliti luksuz da radimo do 15 sati. Mislim da je to i besmisleno, s obzirom da ljudi rade, a rijetki mogu posjetiti muzej u jutarnjim satima“, siguran je naš sugovornik. U muzeju se posjetiteljima nudi i besplatni topli čaj, tako da je pristup intimniji. Osim toga muzej organizira i sajam starih dijelova za automobile. Muzejski postavi mijenjaju se redovito. Do sada su bile tematske izložbe Bube i Spačeka, a sljedeće godine planiraju se izložbe Mini Morrisa, Mustanga, tematske izložbe vatrogasnih i vojnih vozila te popularnog Fićeka.