Može li mandatar Tihomir Orešković prijeći Rubikon?

Može li mandatar Tihomir Orešković prijeći Rubikon?

Vrijeme se oduvijek na ovim prostorima broji dolaskom nove političke garniture. Svaka od njih ima svoju viziju koja nastaje na nekoj vrsti »stručnog sljepila« stečenog kretanjem i razmišljanjem u ograničenom prostoru. Svaka misli da je svijet onakav kako ga on zamišlja. I zbog toga kod nas nema naprijed

dr. sc. Viktor Simončič

Politička obećanja su poput bračnih obaveza. Ona se rade na početku veze između kandidata i glasača, ali se brzo kasnije zaborave. (Dick Gregory)

Onaj Nijemac Alzheimer mi se tek tu i tamo počeo pojavljivati u kući pa još prilično dobro pamtim. Sjećajući se »svih obećanja blistavih što su ih meni zadali«, često se osjećam kao podvornik iz anegdote na Sveučilištu Princeton koji ujutro dolazi u dvoranu, punu školskih ploča, na kojima je mladi nadareni matematičar cijelu noć kredom ispisivao jednadžbe. Po pričanju, tamo nema (samo) onih pametnih ploča koje je tako ponosno obećao, u svakoj školi i svakom razredu postaviti, nekadašnji ministar obrazovanja gospodin Primorac. Slikao se pred jednom pločom, dobio mjesta u medijima i na tome je stalo. Ministar Primorac bi sigurno realizirao pametne ploče samo da su ga pustili da se »igra« ministra obrazovanja još nekoliko mandata. Vjerujem da se ona ploča u međuvremenu, od muke silnih reorganizacija u školstvu, nije pokvarila.

Mogao bih ovdje napisati kako nije gubitak za hrvatsko obrazovanje da nema gospodina Primorca, ali tada ne bih bio fer prema njemu, jer neki »dobitak« nisu bili baš niti oni prije njega niti oni poslije. Kada se izmjenjuju kadrovi na način »sjaši Kurta da uzjaši Murta« sve je isto, jer je isti narod. A on je naviknut da ga jašu, kao u jednoj prelijepoj pjesmi Vlajko, Miroslava Antića iz zbirke Čađavi sokak. Knjiga vrijedna poštovanja, posebno zbog istinitog događaja kojom je inspiriran njen nastanak…

“VLAJKO”
 
Uvijek kad se igramo,
meni kažu: bićeš konj
i ja, što ću – moram.

I još neki budu konji,
a ostali sjednu nam na leđa,
pa se tako trkamo.

Mi, koji smo konji,
dok trčimo do cilja
u konje se pretvaramo, majke mi.

I srce nam konjsko,
I oči nam konjske.
I mozak nam konjski.

I mogu ti reći: kad si konj
uopće ti nije važno da budeš baš prvi.
To je uvijek važno samo onom
što te jaše.

I tako onaj podvornik u Princetonu ujutro ulazi u dvoranu. Skoro svako jutro tamo zatiče nekog mladog matematičara koji je cijelu noć proveo ispisujući ploče kako bi riješio neki od matematičkih problema, kao na primjer »kvadraturu kruga«. Vidjevši ploče pune kredom ispisanih jednadžbi, koje su podvorniku uvijek izgledale slične onima koje su ranije ispisivali neki drugi nadobudni mladi matematičari, on se okrenuo prema mladom matematičaru važno izjavivši da to »ne ide tako«, počevši brisati ploče, pripremajući ih za neki novi (bezizgledni) pokušaj.

Kvadratura kruga je pojam vezan za najpoznatiji antički matematički problem. To je skraćeni naziv za problem koji se najčešće opisuje rečenicom: Konstruirati kvadrat iste površine kao dati krug. Izraz kvadratura kruga je u svakodnevnom životu metafora i označava nerješiv, bezizgledan ili besmislen problem.

Kvadratura kruga

Kao »dulje pamteći« i ja si sve više ličim na podvornika. Još iz gimnazijskih dana, sjećam se planova oko nizinske pruge i navodnjavanja. Od kada pamtim svi se bore s neučinkovitom upravom i nekim reorganizacijama. A niti pruge, niti vode na oranicama, niti učinkovite uprave. Zašto su to za nas »kvadrature kruga«? Pa stoga jer mi sve uvijek počinjemo ispočetka. Vrijeme se oduvijek na ovim prostorima broji dolaskom nove Kurte ili Murte. Svaka od njih svoju viziju koja nastaje na nekoj vrsti »stručnog sljepila« stečenog kretanjem i razmišljanjem u ograničenom prostoru. Svaka misli da je svijet onakav kako ga on zamišlja.

Slično iz priče/pouke, kada skup slijepaca opisuje slona. Onaj koji ga drži za nogu misli da je slon kao drvo, onaj koji ga drži za uho misli da je kao veliki list, a onaj koji ga drži za surlu misli da je velika zmija. A slon je slon. Država je država. Nije niti samo Pliva, niti samo KBC Zagreb, niti samo postupanje s komunalnim otpadom na Krku, niti samo… Država je i to i još puno toga pa i još više.

Kakav je slon?

Kakav je slon?

I zbog toga kod nas nema naprijed. Možda smo čak prešli i granicu preko koje više ni ne možemo naprijed? Život na dug, rasprodano obiteljsko srebro, nezaposlenost, sve manje novorođenih, odlazaka mladih i svih koji mogu naći posao i bolje uvjete »preko Sutle«, propadanje sela i manjih gradova, nepovjerenje u (nekompetentne) političare i politiku, neispunjavanje obećanja, nepotizam, egoizam, pohlepa…

Kao rođenom optimisti, nadu mi daje mandatar Tihomir Orešković jer bi se kao dugogodišnji žitelj Kanade, po logici stvari, kod formiranja Vlade mogao ugledati u njihovog (i vjerujem i njegovog?) novog premijera. Justin Trudeau, novi kanadski premijer pazio je da u kabinetu budu predstavnici svih nacionalnih i društvenih skupina i točno 15 žena i 15 muškaraca. Pazio je da je svaki od ministara stručnjak u svom poslu. To je izazvalo posebno iznenađenje, jer su ministri stručnjaci i u Kanadi uglavnom nepoznati široj javnosti. Do sada su i tamo bili poznati samo ministri političari. Na pitanje zašto je tako sastavio Vladu odgovorio je da se »ponosi predstavljanjem kabineta koji izgleda poput zemlje koju predstavlja, jer je ovo 2015«.

Obećao je da će u roku od 90 dana politiku prema klimatskim promjenama uskladiti sa stavovima donesenim na Konferenciji o klimatskim promjenama u Parizu, da će raditi na izgradnji boljeg odnosa između američkih Indijanaca i ostatka stanovništva, s obzirom da je autohtono stanovništvo često u nepovoljnijem položaju. Zalaže se za slobodan izbor svake žene glede pobačaja, jer da nije na državi da određuje što će žena učiniti sa svojim tijelom. Povećat će porez najbogatijima za 1 posto kako bi se nadoknadio gubitak koji je zahvatio srednju klasu zbog mjera štednje. Obećao je da će legalizirati marihuanu po uzoru na model države Colorado. Redovito sudjeluje na Pride okupljanima izražavajući tako svoju podršku pravima seksualnih manjina.

Einsteinov vozač

Albert_Einstein

Albert Einstein

U uvjerenju da će mandatar slijediti kanadski primjer u svemu osim u zdravstvu, na pamet mi pala poznata anegdota o zamjeni uloga između Einsteina i njegovog vozača. Jednom prilikom, kada je vozio Einsteina na novo predavanje, vozač, koji je već bezbroj puta slušao Einsteinova predavanja spomenuo je da bi i on mogao održati isto predavanje i – da ne bi bilo razlike. Einstein je prihvatio izazov i zamijenili su uloge. Einstein je sjedio na vozačevom mjestu u dnu dvorane, a vozač je bez greške održao predavanje. Nakon predavanja, na dosta teško pitanje iz publike odgovorio je, pokazavši prstom na Einsteina-vozača: »Odgovor na ovo pitanje je stvarno lak. Kladim se da ga može dati čak i moj vozač«.

Zamoren od »obećanja blistavih što su ih nama zadali« želim svim srcem da je mandatar Einstein, a ne vozač. No, pitanje svih pitanja jest usudi li se mandatar prijeći Rubikon? Može li novi mandatar s utezima sastavljenim od dosadašnjih i novonastalih političara uopće može prijeći Rubikon?

Rubikon, je mala rijeka na sjeveru Italije koja je predstavljala granicu između rimskih provincija i Galije. Postala čuvena po Cezarovom prelasku preko nje, što je bio znak za početak građanskog rata. Prešavši rijeku izrekao je čuvenu krilaticu: Kocka je bačena (lat.: Alea iacta est). »Prijeći Rubikon« znači kročiti posljednjim, odlučnim korakom, poslije koga nema vraćanja.

Do sada smo pokušali na sve moguće načine. Uspjet ćemo samo ako nam se za ministre (opet) »ne uvale podvornici i šoferi«. Neka nam svima zajedno 2016. godina bude velika prekretnica na bolje. Ako ni sada ne uspijemo, e onda nema druge nego put pod noge.

Bezbroj nijansi sive

Nije znano je li Božo Petrov Gandhi, Geppetto ili Pinokoio? Nije znano koji »mostovci« su bili vrbovani? Gospoda zastupnici Podolnjak i Lovrinčević su izjavili da oni nisu. Tko je, od preostalih 12 zastupnika »mostovaca« bio vrbovan? Neki ili nitko?

Komentari su zatvoreni