Morski pas s niskim udjelom teških metala

Morski pas s niskim udjelom teških metala

Znanstveni tim upozorava da vodenom okolišu stalno prijete anorganski zagađivači, uključivši metale u tragovima, kao i metaloide. Štoviše, kod grabežljivih vrsta kontaminacija teškim metalima kroz hranidbeni lanac može biti dodatno pojačana

Atomska apsorpcijska spektroskopija (AAS) primijenjena na jestivom mišiću morskog psa Carcharhinus dussumieri (poznat i kao Whitecheek shark) raširenog u zagađenjima izloženom Perzijskom zaljevu pokazala je da njegovo meso nije kontaminiramo teškim metalima pa, u ovom slučaju, korist od konzumacije morske hrane nadvladava potencijalne rizike, prenosi www.spectroscopynow.com.

Naime, u medijima se posljednjih nekoliko desetljeća upozorava da su jestivi dijelovi morskog psa, tune, sabljarke i drugih ribljih vrsta kontaminirani teškim metalima. S druge strane, ljude se istovremeno potiče da zbog zdravstvene dobrobiti jedu više ribe, a manje crvenog mesa. Posebno zabrinjava kontaminacija ribljeg mesa živom.

No u tekstu za časopis Food and Chemical Toxicology za mjesec studeni 2016., međunarodni tim istraživača iznio je nove zaključake, barem što se tiče jedne vrste morskog psa. Milad Adel i Masoud Mahjoub s iranskog instituta za ribarstvo u Teheranu (IFSRI), Gea Oliveri Conti, Chiara Copat i Margherita Ferrante sa Sveučilišta Catania (Italija) te Maryam Dadar iz iranske organizacije za poljoprivredna istraživanja (AREEO) koristili su AAS analizu za mjerenje elemenata u tragovima u mesu C. dussumierija. Oni su nakon provedenog istraživanja došli do zaključka da koncentracije metala – kadmija, bakra, olova, žive i cinka ne prelaze granice razinu koja bi predstavljala opasnost po zdravlje čovjeka, gledano po europskim standardima. Osim toga, prosječni procijenjeni dnevni unos svih tih metala u istraživanju je bio niži od preporuka koje je dala Svjetska zdravstvena organizacija (WHO).

Tim upozorava da vodenom okolišu stalno prijete anorganski zagađivači, uključivši metale u tragovima, kao i metaloide. Štoviše, kod grabežljivih vrsta kontaminacija teškim metalima kroz hranidbeni lanac može biti dodatno pojačana od mikroskopskih vrsta koje upijaju metal iz mora, preko većih koje se njima hrane, pa do velikih predatora kao što su primjerice morski psi koji pak jedu njih. Unatoč tome, ispitivanje je pokazalo da je koncentracija metala bila na niskoj razini, ispod preporučenih sigurnosnih pragova pa konzumacija mesa tog morskog psa ne predstavlja rizik za ljudsko zdravlje. Zaključak je tima da s obzirom na zdravstvene prednosti u odnosu na crveno meso vjerojatno nema potrebe izbjegavati ovu delikatesu. »Morska hrana važan je izvor proteina i esencijalnih masnih kiselina potrebnih za zdrav ljudski život«, zaključio je tim.

No tim ipak nije upozorio da su mnoge vrste morskih pasa ugrožene, a gotovo takav status ima i sa spomenuti Carcharhinus dussumieri-jem. Stoga unatoč naputku znanstvenika ne bi bilo loše razmotriti alternative. Više o tome  na: http://www.arkive.org/whitecheek-shark/carcharhinus-dussumieri/ i https://en.wikipedia.org/wiki/Whitecheek_shark.

B. Jagačić