Moramo zajedno

Moramo zajedno

Foto: Božo Petrov kao gost HRT-ove emisije Nedjeljom u 2

Izjava Bože Petrova kako se samo zajedno može iz krize, zaslužuje sve pohvale. MOST mora izdržati na zahtjevima. Ne smije se podleći prijetnji da će u slučaju neuspjeha biti optuženi za nove izbore

dr. sc. Viktor Simončič

Nije dovoljno uraditi najbolje što znamo; ponekad moramo učiniti ono što se traži (Winston Churchill)

Vrijeme traži drugačije. Nisam opterećen idejama i ideologijama. Nisam idolopoklonik. Ne mašem zastavama, ne urličem na mitinzima, ne smijem se (ako se ikako da izbjeći) glupim šalama šefova. Pokušavam dati kakvo – takvo opravdanje mom bitku. U skladu s mojim mogućnostima kritički promatram stvari. Jedna od mojih mantri je da ne vjerujem onima koji na osnovi argumenata nisu spremni promijeniti mišljenje. One koji jesu i koji priznaju pogreške posebno cijenim.

U zadnje vrijeme političari Bosne i Hercegovine i Srbije razgovaraju, bez mržnje u riječima. Političari koji su bili na suprotnim ratnim stranama, predstavnici naroda čiji su pojedinci jedni drugima činili strašne, najstrašnije zločine pokušavaju gledati u budućnost. Čini mi se iskreno, bez »fige u džepu«. Pogledajte za primjer gostovanje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i člana predsjedništva Bosne i Hercegovine gospodine Bakira Izedbegovića u emisiji Pressing na TV N1 (4. studenoga 2015.). Mi ih i dalje često gledamo »s visoka«. Oni za nas predstavljaju »Balkan«. To se moglo osjetiti i u nedavnom komentaru novinara HTV, koji je komentirajući približavanje Srbije i BiH završio rečenicom, nekako u stilu, kako im je sve badava, jer put u EU vodi preko Zagreba. Ne znam što mu je to trebalo, jer put u Europu ne vodi samo preko Zagreba. Vlakom se inače može i preko Budimpešte, a avionom čak i preko Washingtona. Zemlja još uvijek okrugla.

Amandmani osuđeni na propast

Zadnji događaji u BiH pokazuju da su oni za nas, bez obzira kako sve završilo, postali »misaona imenica«. Naši političari, ili bolje rečeno oni koji bi to htjeli biti, međusobno ne razgovaraju čak ni u Zagrebu. Možete li zamisliti da političari dviju najvećih stranaka i njihovih »prpicuka« godinama ne razgovaraju, a žive u istom kvartu, u istoj zgradi. Oni nemaju potrebe da zauzmu zajednički stav o niti jednom problemu. U Saboru, čast nekoj maloj iznimci, ne prolazi niti jedan prijedlog oporbe. Najbolji primjer tome su amandmani na budžet. Dođe par stotina prijedloga, a sve se svodi na slijedeće: »Amandman Kurte… se ne prihvaća«.

Kod promjene vlasti, i druga strana predloži par stotina amandmana i opet ono: »Amandman Murte… se ne prihvaća«. Naši »Kurte&Murte« su sami sebi dovoljni u svojoj nepodnošljivoj malenkosti i beznačajnosti. Duboko su podijelili Hrvatsku u kojoj imamo svijet »kurtatizanaca«, svijet »murtatizanaca«, svijet »prpicukistanaca« (male partije, paraziti koje se priklanjaju svakome za sitniš, koje dobiju valjda manje preferencijalnih glasova od broja članova stranke – primjer HSLS-a). Ove tri skupine čine zajedno »uhljebe«. Ostali spadaju u »raju – jistanace« – osiromašene i obespravljene građane.

Da bi se promijenilo stanje potrebne su značajne promjene koje »Kurte&Murte« obećavaju pred svake izbore. No kada dođu na vlast imaju izgovor da ih ne mogu provesti jer to ne želi druga strana, a potrebna je neka većina, koji mogu imati samo zajedno. To im je samo izgovor. U stvari oni ne žele promjene. Jer svaka promjene znači da se prvo mora riješiti uhljeba. A tko još pili granu na kojoj sjedi?

Izjava gospodina Bože Petrova, s čijim se svakim stavom ne slažem, a vezano za termoelektranu u Pločama sam mu i pisao (bez odgovora – vjerujem da neće preuzeti praksu većine dosadašnjih da ne odgovara), kako se samo zajedno može iz krize, zaslužuje sve pohvale. Odmah su se javili oni, u najvećoj mjeri iz uhljebiteljskog dijela populacije koji smatraju da je to sumrak demokracije, jer onda neće biti opozicije.

Nije vrijeme za opoziciju

Govore kako nije ratno stanje za takav oblik vlade. Ratno stanje sigurno nije, ali je situacija dosta teška, kao u ratu, jer bez promjene ćemo izgubiti puno toga pa i slobodu. Ekonomsko propadanje, demografski ponor, gubitak moralnih vrijednosti… Postajemo sve više »svoj na tuđem«.

Situacija u društvu je tako bremenita da nije vrijeme za opoziciju. Posebno ne našeg tipa. Kakva je to do sada bila naša opozicija? Posebno zadnjih par godina. Vođa opozicije gospodin Karamarko je bio valjda samo dva puta u Saboru, a govorio je jednom…

Opoziciju se kod nas i tako ne sluša. A i kada bi se poslušala, onda bi se vidjelo da uglavnom misli samo na sebe i svoj dio »uhljeba«. Kakvu sada opoziciju trebamo, ako se »kola žele izvući iz blata«? Da vuku natrag? Trenutak je da svi vučemo i guramo. Inače, pravu opoziciju trenutno nemaju niti u Njemačkoj, našem velikom uzoru i nikoga ne smeta. Na iznenađenje svih pojavio se »most« koji želi spajati susjede kod kuće, u Zagrebu, Babinoj gredi i Slunju. Most koji je svjestan problema i koji želi održati predizborna obećanja. Sve mi se čini, ili kako bi rekli Dalmatinci, »sve mi se pari«, novi mosto-graditelji, iako su tek zakoračili u politiku, već djeluju kao političari, a nastave li tako, nisu daleko ni da ponovno dobijemo pokojeg državnika.

Zajednički most

Pojavom »mosta« »Kurta&Murta«, trgovci uhljebiteljskim položajima, odriješiše kesu. Čine sve da se dodvore mosto-graditejima. Nude sve. Sve se može dobiti. A ono iznenađenje. U Hrvatskoj još neviđena situacija. Oni njima nude ministarstva i položaje, a oni bi promjene. Oni njima mjesto na grani uhljeba, a oni bi da posijeku uhlejbiteljsku granu. Kurta bi svoj most, a Murta svoj. A Most bi samo jedan most. Zajednički most za nužno potrebne promjene. »Most« ne traži sinekure i uhljebljivanje, već samo promjene kojim bi se trebao osigurati prosperitet. Most traži čak i više. Možda i nemoguće. Traži da Kurta i Murta razgovaraju, da se prestanu mrziti i da vuku i guraju na istu stranu.

Neizgrađeni Pelješki most

Neizgrađeni Pelješki most

Ovog trenutka zvuči gotovo nevjerojatnim da bi Kurta i Murta pristali na ozbiljne promjene koje su potrebne »kao most« za izlazak iz krize. Pokušat će sve da pokažu kako je to nemoguće, odnosno kako bi oni to mogli, kako su oni to baš htjeli, kako će to oni odmah, ali eto nisu baš stigli. Možda će spominjati i svoje vrhunska kadrove koje imaju. Moš’ mislit. Pogledajte životopise Zmajlovića, Marasa, Miloševića, Brkića, Vrdoljaka i ostalih.

A, o programima…. Karamarko se hvali da ima program kojeg još nitko nije vidio. Niti on. Narod i mediji »pasu«. Ima program kojeg nema i bit će gotov tek koncem godine. Onako na povjerenje. Nije se usudio niti na sučeljavanje, gdje bi mogao iznijeti detalje programa i gdje bi mu druge strane eventualno mogle proturječiti. Sjećamo se i obećanja i kartica s obećanjima. I broja »21«. Poslije svake vladavine biva gore i mi smo se sve više udaljavamo od razvijenih…

Ali kako to biva, zvuk čarobne frule čini svoje. Dok sam pisao ovu rečenicu, dok još izbori službeno nisu završili, Drago Prgomet otišao trgovati. Brani se kako je njih 19 samostalnih, kako može svatko kako hoće. Zaboravlja da su dobili glasove i na ovjerenoj izjavi kod javnog bilježnika da upravo oni neće kako tko hoće. Hvali se da je dobio 20.000 preferencijalnih glasova. Da, dobio ih je, ali kao član MOSTA, kao osoba koja je pobjegla iz HDZ-a i u zadnji čast se priključila onima koji most grade nekoliko godina pa i desetljeće, kao gospodin Petrina. On je dobio povjerenje birača jer je obećao da neće trgovati. Zar on, »prof.dr.mr.brrr« to ne razumije? Prodaje spinove! Bojim se da će u narodu uskoro i on postati simbol za konvertita.

Ili promjene ili novi izbori

MOST mora izdržati na zahtjevima. Ne smije se podleći prijetnji da će u slučaju neuspjeha biti optuženi za nove izbore. Dapače, ako zajedno Kurta i Murta, ili samo Kurta ili samo Murta, ne pristanu na istinske reforme i promjene, treba ići na nove izbore. Na MOST će se uz postojeće popeti veliki broj onih koji nisu vjerovali da je moguće »u mišju rupu« stjerati uhljebe. Ako i onda Kurta i Murta budu protiv promjena, onda treba ići na nove izbore sve dok se oni ne maknu s politikantske scene i sve dok se ne dobije potrebna većina za promjene. Erozija u društvu je praktički užasa bez kraja. Inzistiranje na promjenama mogu dovesti do trenutnog urušavanja, ali i s mogućnošću oporavak. Zato bolje i užasan kraj nego ovaj »Kurta&Murta« užas bez kraja. Vjerujem da će pobijediti razum i da ćemo svi vući na istu stranu……

U svojoj nadobudnosti, vjerujem da će pročitati mojih 13. prijedloga kako okoliš (konačno) štititi kroz integriranje u društveni razvoj. I nije bitno da primjene sve prijedloge, jer u konačnici i ti prijedlozi su stvar rasprave i ne mislim da su neka prevelika pamet, ali neka ih barem pročitaju. I odgovore. Sam odgovor će biti iskorak od 100 milja u odnosu na »Kurte&Murte«. Oni ne odgovaraju. »Mostovci« stavite kao uvjet suradnje i obavezu odgovaranja na dopise i poruke! Ako treba, neka svi dosadašnji, koji se ponovno late položaja prođu instant »kinderstube« kurs.

Bezbroj nijansi sive

tito-brodPredsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec traži da se čuva ugled Ustavnog suda »kao zjenica oka«. Tako smo trebali čuvati i »bratstvo i jedinstvo naroda i narodnosti«, kako je ponavljao Tito, kako se sjećam, a sjeća se izgleda i predsejdnica. Izgleda da se kod nas baš ne drži do »zjenica«. A i kako bi uz takve, za koje su se da bi došli na položaj mijenjala pravila, kojim je kao na primjer sutkinji Ustavnog suda Slavicu Banić druženje u širokom društvu ono u četiri oka u praznom lokalu i koji kao sutkinja Ustavnog suda Snježana Bagić, prepisuju. Plagiraju.

Mogao bi i dalje nabrajati, ali mi je prostor ograničen. Sve mi je bliža misao još uvijek legitimnog premijera Milanovića, da mnoge prave demokracije ni ne trebaju Ustavni sud. Sigurno ne s onima koji imaju čak i trun sumnje u mogući moralni integritet.

Komentari su zatvoreni