Moj razgovor s Matošem

Moj razgovor s Matošem

Hvala ti pjesniče što si mi tišinom pričao, pomažući mi da sve doživim duboko i neizbrisivo

Snježana Kratz

Popodnevno sunce lagano je napustalo ulice, obasjavajući posljednjim zrakama usnulost starih zagrebačkih krovova i stoljetnu tišinu njenih nijemih stanovnika.

Miješala se ona sa smjehom razdragane djece, romantičnim pogledom zaljubljenih parova i čežnjivim očima stare zagrebačke gospode.

Koračajući od kiše vlažnom Radićevom ulicom, promatrala sam ogoljele grane drveća i oronulost starih kuća čije je ruho sadržavalo neuništivu ljepotu. Zadivljena prizorom u daljini sam ugledala priliku koja je nepomično sjedila i gledala u daljinu. U moderni dio grada koji je živio svojim životom.

Sjela sam pored aluminijske statue umornog šetača i osjetila toplinu koja se širila oko usamljene klupe.

»Dobra večer!«, uplaši me na čas tihi, duboki glas.

»Jeste li umorni?«, nastavi.

»Ja nisam! Nikada se neću umoriti od ove ljepote i ljubavi koju osjećam… Zagreb… To je moj grad. Moj život. Moja vječnost«.

…Protkan je ljubavlju, reče i mladošću, junaštvom…. Vrijeme je prolazilo, rađali su se novi ljudi, nicala nova povijesna imena koja su zidala njegovu vječnost i davala mu snage živjeti. Da se odupre svim nedaćama kako bi ostao pobjednik vremena.

Nisam prekidala monolog ovog povijesnog velikana čija je suza zasjala kao biser u morskim dubinama.

Nisam željela prekidati note koje su plesale u zagrljaju laganog povjetarca.

Nisam osluškivala šapat modernog Zagreba jer vratila sam se s Matošem u prošlost njegova života.

Nisam primijetila sivu paletu boja, vidjela sam dugu koja se zrcalila u njegovim očima i grlila njegovu veliku ljubav – Zagreb. Odjednom, glas mu je postao tiši, usporeniji.

Oči su mu lagano i sneno pokrile kapke. Sjedila sam još neko vrijeme vraćajući se iz sna prošlosti u život i »sada«.

Puno sam toga saznala u tom neobičnom druženju. Spuštajući se strmom ulicom kišne su mi kapi hladile lice dok je vjetar puhao sve jače. Nije mi smetalo jer osjećala sam se sretnom.

Hvala ti pjesniče što si mi tišinom pričao, pomažući mi da sve doživim duboko i neizbrisivo.

Ostavi komentar

*