“Moda živi na ulicama Zagreba”

“Moda živi na ulicama Zagreba”

Tihana Harapin Zalepugin: Manekenstvo je u vrijeme 70-ih i 80-ih bilo unosniji posao nego što je to danas. Postojale su tada dvije bitne agencije, tržišta je bilo po cijeloj Jugoslaviji i sasvim sam lijepo mogla živjeti od tih honorara

Razgovarala: Snježana Kratz

Na što joj je majka bila ponosna, što su joj dobacivali i kada je postala Zagrepčankom, ZG-magazinu govori Tihana Harapin Zalepugin, dipl. ekonomistica, vlasnica modne agencije Talia Model. Otkriva kakve to žene uspijevaju, što misli o plus size modelima i čime se bavi njena agencija Talia Model.

Zašto volite Zagreb?

Smatram se Zagrepčankom iako sam rođena u Varaždinu, a dobar dio djetinjstva odrastala sam u Sisku. Ljubav Zagreba i mene »pala« je na Trgu, jer sam često sa majkom dolazila i slušala kako joj dobacuju: »Teta, trebate li zeta?«. Ona je naime bila ponosna na moj izgled, a ja sam maštala o tome kako će Zagreb jednoga dana biti sasvim moj, i kako ću ga i dalje osvajati.

Kada ste postali Zagrepčankom?

Definitivno sam se kao studentica u njega doselila 1969. godine i – ostala. Nikada Zagreb neću napustiti – ali volim raditi »izlete« i u ostale krajeve svijeta, ali i vraćati se u svoj dom. Nikada mi nije bilo nelagodno samoj doći na coffee u tada, primjerice popularnu Moccu, kod Zvečke ili Bistro hotela Esplanade. Zagreb mi je (od)uvijek pružao toliko omiljen osjećaj slobode, a istovremeno i mogućnost da sjednem u prostor koji bi tog trenutka poželjela.

Omiljene shopping adrese su mi oduvijek bile Keti Balogh, cipele Žerjavić (rađene po mjeri), a kasnije su se pojavili Rosa Lavin, Branimir, Nataša, Charlie.

Ispred “Charliea”

Ljubav prema modi…

Majka mi je usadila ljubav prema odijevanju, pa sam nastojala biti drugačija i uvijek svoja. Mnogo bitnih detalja donosila sam iz Trsta i oni su (od)uvijek bili posebni. Čak i danas žalim za nekim torbama i čizmicama, jer bi sigurno bile in.

Diplomirana ste ekonomistica, radila ste kao estradna menadžerica, bilježite i manekensko iskustvo. Usporedite nekadašnje i ovo danas.

Manekenstvo je u vrijeme 70-ih i 80-ih bilo unosniji posao nego što je to danas. Postojale su tada dvije bitne agencije, tržišta je bilo po cijeloj Jugoslaviji i sasvim sam lijepo mogla živjeti od tih honorara. Od njih sam osim garderobe opremila stan svom mogućom tehnikom, kupila prvog narančastog (polovnog) Fiću i bila najsretnija na svijetu! Zbog slobode kretanja koju mi je auto omogućio. Inače, da – bilo nas je tada manje, a poslova više. Jako dobra kombinacija.

Kakve žene imaju predispoziciju uspjeha?

S nastupa na reviji Fashion.hr 2014. godine

Pitate me kakve žene imaju predispoziciju uspjeha? Pa mudre, hrabre, svoje, ambiciozne! U svakom slučaju one koje ne brkaju ljubav i ljubomoru pa dobro znaju procijeniti što im je »partner« svojom primjedbom htio reći. Kada bih osjetila da me netko želi ugušiti svojim stavovima i traženjima, jednostavno bih od takve osobe počela odlaziti. Najprije mentalno, a tada i fizički. Vrlo rano sam ostala sama, bez oba roditelja, pa sam vjerojatno na vrijeme shvatila vrijednost života, slobode i vlastitog izbora. Morala sam znati opstati.

Recite kakva je danas modna scena?

Definitivno šarolika, posebice što se tiče ponude i potražnje. Dostupno je sve i samo ju treba prilagoditi svom stilu i mogućnostima.

Kakve se djevojke traže na modnim pistama?

U svakom slučaju visoke i tanke, zanimljive, posebne, s energijom koja osvaja i prodaje.

Mislite li da danas vlada kult tijela i ljepote?

Ne mislim da su kult ljepote i tijela nešto posebno zavladali. Žene su se oduvijek uljepšavale, nekada su im uzori bile glumice, a danas se lepeza onih koji se imitiraju proširila na pjevačice, modele pa čak i na političarke. Medijska dostupnost u svakom smislu omogućava i onima koji zapravo ne rade ništa posebno, da postanu nešto bitno. Čini se kao da je lakše postati slavan – ali ostati?! E, za taj moment ipak su presudni iskrenost i talent.

Što mislite o plastičnim operacijama i mnogim korekcijama – sve za ljepotu?

Prešli ste na korekcije tijela i tu ću biti vrlo rezolutna: ne na meni! Nažalost, već vrlo mlade osobe posežu za operativnim zahvatima i naprosto žele u zrcalu vidjeti nekoga drugoga a ne sebe. One starije žele biti mlađe, a mlađe žele biti starije. U sukobu su same sa sobom, posežu za zahvatima koji su tako nepotrebni. Svakako su u toj igri pobjednici plastični kirurzi pa donekle i farmacija.

Smatrate li da imamo previše modnih događanja, treba li ih reducirati?

Količina modnih događanja? Ne vidim razloga da se njihov broj reducira. Ako su kvalitetni, isplativi, ako pokreću modnu mašinu zašto takvo pitanje? Pa tržište će samo odbaciti one koji se neće snaći i uspjeti opstati. Ne treba tu mnogo mudrosti.

Kada ste i kako i iskoračili u modu?

Kao studentica sam se počela baviti manekenstvom, a nakon fakulteta nekoliko godina posvetila sam se isključivo takvim angažmanima. Nikada neću zaboraviti to divno razdoblje putovanja, snimanja i divnih druženja sa osobama od kojih su neke i danas dio mog življenja.

Koliko je modeling danas (ne)cijenjena profesija?

Ne mislim da je modeling danas podcijenjena profesija. Ovisi o osobi kako se prezentira u javnosti i na poslu. Ako ste »model« koji se svake večeri tj. noći oskudno odjevena pojavljuje na nekom in mjestu – onda zapravo niste model. Bez obzira što se etiketa manekenke pripisuje mnogim imenima koja to zapravo i nisu, opet stvarnost napravi neophodnu razliku i brzo se prepoznaju one koje bi silno željele, a naprosto nisu za taj posao.

Što mislite o plus size modelima, poput Lucije Lugomer?

Plus size? Iskorak je to iz pravila koji uvijek dobro dođe da se ima o čemu pisati.

Vi ste žena koja dobro izgleda, njegovana ste…

Zahvaljujem na komplimentu o izgledu, ali za njega su zaslužni genetika, duh koji ne želi ostarjeti, dosta spavanja i radost posla kojim se bavim. Ja ne čekam penziju već živim punim plućima svaki dan. Mnoge moje vršnjakinje me prvo pitaju: kad ćeš u penziju? Moje protupitanje glasi: a zašto? Što ću raditi? Da ne spominjem stalne razgovore o svim mogućim bolestima i pregledima! Ne želim biti bolesna, ne želim izgubiti znatiželjno dijete u sebi i želim još puno lijepoga pospremiti u svoj »album života«.

Kako postići sve to? Posebice danas kada su ljudi opterećeni golom egzistencijom?

Nemamo niti moj Saša (Saša Zalepugin op. a.) i ja mnogo, ali smo skromni i zadovoljni s onim što si možemo priuštiti. Svjesna sam da mnogi ne mogu niti to, ali uvijek pokušavam pronaći rješenje i ne čekam da mi »padne s neba«. Danas stalno slušam: jadni mladi, mladi nemaju ovo, mladi ne mogu ono… Nije točno, jer stari ne mogu mnogo toga ili čak ništa. Tko je meni dao ovo što sam stvorila? Moj um, volja i rad! Veliki rad. Bila sam mlada, sama i imala silnu želju da uspijem. To mladost može i svakako se treba pokrenuti.

Što mislite o preporukama za zdravu prehranu koje iskaču iz svih medija?

O zdravoj prehrani ne razmišljam, jer ono što je za nekoga zdravo za mene može biti štetno ili pogubno. Svaki je čovjek jedinka za sebe pa u skladu s tim neka posluša svoj organizam, unutarnje ja. Generalno zaključivanje po tom pitanju ne priznajem! Imam sreću da radiestezijskim putem mogu ustanoviti što mi ne odgovara pa slijedim taj svoj unutarnji glas.

Što vam (ne)odgovara u Zagrebu? Uz njega nemalo volite i New York, povucite možebitnu paralelu…

Nemoguće je usporediti Zagreb i New York. Svaki je šarmantan na svoj način i pruža ono što od njega očekujete. Živim ovdje sretna, a odlazim tamo napuniti neku drugu vrstu baterija. Nisam pristalica izjava da je nešto najljepše (ili najbolje) na svijetu – niti grad, niti more, niti hrana. Treba se znati prilagoditi i naprosto iskoristiti prednosti i ljepote koje se negdje mogu pronaći. Život se sklapa od pojedninačnih sadržaja i tu je njegova draž, koju je dobro prepoznati i iskoristiti.

Kakvim se poslovima profesionalno bavite u Talia Modelu?

Talia Model se bavi isključivo modnim angažmanima. Ne angažiram djevojke kao hostese, nemam muške modele, ne organiziram »evente« i ne bavim se marketingom. Isključivo je riječ o modnim revijama tipa Fashion.hr, CAP, autorskim revijama etabliranih dizajnera, snimanjima modnih stranica za magazine ili spotove. Imam divne mlade srednjoškolke, studentice, pa čak i već udate mlade ženice. Nakon završene srednje škole podržavam im odlazak na inozemna modna tržišta i imam mnogo djevojaka od New Yorka preko cijele Europe, do Japana. Sve to nije jednostavno, ali osoba s dovoljno ambicije i znatiželje može ostvariti zavidan uspjeh. Naravno, fizički kriteriji su stroži, zahtjevniji pa nam svima treba dosta upornosti da se postignu veći rezultati.

Kako se kreću honorari u modelingu, često su mistificirani?

Mislim da honorari u Hrvatskoj mogu biti skromna nadopuna roditeljskom budžetu. Može se dogoditi neka veća zarada kod snimanja kampanja ili TV spotova. Ništa se oko toga ne mistificira, već naprosto nema potrebe govoriti o tome, što je i kasnije ipak tajna. Nitko posebno ne ističe svoje plaće ili honorarne prihode.

Je li Zageb grad mode?

Moda apsolutno živi na ulicama Zagreba, osim što ponekad srednjoškolke previše liče jedna na drugu: preuske traperice, prekratke majice, iste tenisice. Ali sa godinama se postiže osobnost, pronalazi vlastiti stil i želja za pojavnošću.

A etno predznak?

Pitate i za etno predznak? Zašto? Pa svaka zemlja ima svoju nošnju i svoju etno različitost. No to spada u jednu drugu vrstu prezentacija i ne mislim da modu treba vizualizirati u tom smislu. Bilo je pokušaja, ali nisu opstali.

Pred vratima je Uskrs obilježavate li ga ili ste još uvijek predani Kabali?

Joga, kabala i vjera su vrlo različiti načini pronalaženja mira i osobnog duhovnog opstanka i rasta. Ne kolidiraju i kod »normalnih« ljudi ne stvaraju zbrku u shvaćanju principa. Joga me naučila pravilnom disanju i pomaže mom tijelu da bude mobilnije. Kabala me naučila nekim zakonitostima fizike, matematike, principu čekanja i ponašanja prema prirodi – kako posiješ, tako će ti se uzvratiti. Vjeru imam duboko u sebi, a u ovo današnje vrijeme kada se nasilno stvara podjela na »prave« i »neprave« – sve sam tiša i držim se svog »kućnog oltara«.

Blagdanska poruka našim čitateljima bi bila?

Moja poruka, a i želja? Idite na sveta mjesta zato što vam je potrebna energija ljubavi koju tamo nalazite, a nikako zato da budete viđeni.

Ostavi komentar

*