Mirjana Bohanec-Vidović: Iz Beča me vratila ljubav prema Zagrebu

Mirjana Bohanec-Vidović: Iz Beča me vratila ljubav prema Zagrebu

(Dobitnici Nagrade grada Zagreba i dobitnica Nagrade Zagrepčanka godine s predsjednikom Vlade, gradonačelnikom i predsjednikom Gradske skupštine)

“Krešo Golik je bio jedan genijalan režiser i uvijek ističem da je bio u Americi sigurno bi bio oskarovac. On je napravio jednu jako dobru stvar, s glumcima je radio za stolom čitače probe i mi smo se sprijateljili. Bila je toliko ugodna atmosfera i kad je počelo snimanje filma Tko pjeva zlo ne misli, svi smo se zabavljali”, prisjeća se Zagrepčanka godine Mirjana Bohanec-Vidović

Razgovarala: Ivana Vranješ

Glumica, sopranistica i diplomatkinja, Mirjana Bohanec- Vidović ovogodišnja je dobitnica Nagrade Zagrepčanka godine koja joj je u četvrtak uručena u Staroj gradskoj vijećnici. Ova iznimna žena ostavila je neizbrisiv trag u područjima svoga djelovanja čime je pridonijela dobrobiti grada Zagreba, ali i Hrvatske te svojim primjerom pokazala koliko žena može biti uspješna u kulturi, diplomaciji i humanitarnom radu. Publika Mirjanu Bohanec-Vidović možda ponajbolje ipak pamti po sjajno utjelovljenom liku Ane Šafranek u kultnom filmu redatelja Kreše Golika Tko pjeva zlo ne misli.

U intervjuu za ZG –magazin je govorila o dodijeljenoj nagradi, ulozi Ane Šafranek te o mladim hrvatskim umjetnicima.

Što vama osobno znači Nagrada Zagrepčanka godine?

Prije svega oduševljava me pomisao na takvu nagradu, jer Zagreb je moj grad kojeg volim, tu sam rođena i gdjegod sam bila u svijetu uvijek sam mu se vraćala. Puno mi znači ova nagrada.

Jeste li očekivali Nagradu?

Nisam očekivala. Baš je došla iznenada, jer sam uvjerena da je u još sigurno puno onih koji su je zaslužili. Žao mi je što je samo jedna ovakva nagrada, a s druge strane mi je drago da je pripala meni.

Poznati ste po ulozi Ane Šafranek. Kako ste dobili angažman u filmu Kreše Golika?

Sasvim slučajno, jer Krešo je tražio glumicu koja zna pjevati. Međutim, među vrlo poznatim glumicama s kojima je kontaktirao nije pronašao taj svoj lik i onda je išao obrnutim putem pa je tražio pjevačicu koja bi mogla glumiti. Tako je kompozitor glazbe u tom filmu predložio mene, jer smo se poznavali, sastala sam se s Krešom i razgovarali smo jedan sat. Nakon toga je rekao: “uloga je vaša”. Ostala sam zapanjena, a on je rekao: “moramo napraviti probno snimanje da vidimo kako izgledate pred kamerom”.

Scena iz legendarnog filma: Mina (Mia Oremović), Ana Šafranek (Mirjana Bohanec) i gospon Fulir (Relja Bašić)

Kako ste se snašli pred kamerom?

Krešo Golik je bio jedan genijalan režiser i uvijek ističem da je bio u Americi sigurno bi bio oskarovac. On je napravio jednu jako dobru stvar, s glumcima je radio za stolom čitače probe i mi smo se sprijateljili. Bila je toliko ugodna atmosfera i kad je počelo snimanje svi smo se zabavljali.

Koliko je ta uloga odredila vašu umjetničku karijeru?

Nije odredila u pravom smislu jer nisam, što mnogi neće vjerovati, nikad željela biti filmska glumica. Moja ljubav je bilo kazalište. Tako da kad sam završila taj film bilo je još nekih uloga, ali mene to nije iskreno zanimalo. Vratila sam se mom teatru.

Glumica ste, sopranistica i diplomatkinja. Kako ste uspješno ostvarili tri karijere?

Sve je to imalo svoje faze u životu. Od malena sam željela biti u teatru i uz mnoge probleme završila sam studij na Muzičkoj akademiji, studirala sam uz posao. Otišla sam u Beč, međutim, moja ljubav prema Zagrebu me je vratila u Zagreb i tu sam počela svoju opernu karijeru koja je trajala 27 godina.

U međuvremenu sam snimila i taj film, a onda je došao rat i problemi koji su bili. Nije bilo angažmana, malo se radilo i predložili su mi da uđem u diplomaciju, da se malo pozabavim kulturom u diplomaciji. Smatrala sam da se u tim godinama još uvijek ima vremena napraviti nešto novo i tako sam krenula u to te je bilo uspješno.

Napustili ste scenu. Nedostaje li vam kazalište?

Jako mi nedostaje. Moram priznati da nakon toga nisam tri godine išla u kazalište. Nisam mogla slušati nekog drugog da pjeva na sceni.

S dodjele nagrada “Mirjana Bohanec” koja se dodjeljuje mladim nadama – studentima/cama Muzičke akademije

Vaše ime nosi nagrada koja se dodjeljuje mladim glazbenim nadama. Koliku čast to predstavlja za vas?

Naravno, meni je to jako drago, zaista mi je čast, jer su to u prvom redu odlučili profesori s Muzičke akademije. Oni su predložili da se nagrada tako zove. Već je peta godina da dodjeljujem ovu nagradu i htjela sam na prvom koraku u život pomoći mladim ljudima.

Koliko se po vašem mišljenju cijene mladi umjetnici u Hrvatskoj?

To bi mnogi mogli reći o svojim strukama, ali mislim da se nedovoljno cijeni. Čak sada je jako puno stipendija koje se dodjeljuju znanstvenicima, što je sjajno kao i nekim drugima. Međutim, za umjetnike ne postoji nikakva stipendija, pogotovo za mlade. Prema tome njima bi trebalo pomoći i nagrada koju dodjeljujem mladima je moj mali doprinos.

Je li među mladim sopranisticama možda i vaša buduća nasljednica?

Ima ih jako puno i meni je to drago, ima ih u našem teatru i vani. Od Varaždina pa nadalje imamo jedan rasadnik prekrasnih glasova. Oni kojima sam dodijelila nagrade su svi uspješni i u inozemstvu, u Beču, Berlinu, Grazu, a jedna je debitirala u Zagrebačkoj operi. Tako da sam jako zadovoljna.

Koja je vaša poruka mladim ljudima koji žele graditi umjetničku karijeru?

Samo jako puno rada, upornosti i da što više idu na audicije, gdje god je moguće da imaju praksu te mogu kasnije stvarati svoju karijeru.

Ostavi komentar

*

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.