Zoran Milanović kao James Bond

Zoran Milanović kao James Bond

Je li političar koji za sebe voli reći da je „još uvijek najbolji“, premda ipak „nije savršen“, ovdje ipak pokazao onaj svoj nesavršeni dio i – pogriješio? Kako bi bilo protumačeno da je premijer uistinu obukao čizme i pošao „nekaj delati“?

Boris Jagačić

Prirodna katastrofa koja je pogodila Slavoniju i koja je osim domova odnijela i ljudske živote, solidarizirala je građane cijele Hrvatske koji su se nesebično odazvali mnogobrojnim humanitarnim akcijama. Solidarnost se, međutim, nije prenijela na domaće političare, koji, eto, i ovakvu situaciju koriste za vlastitu samopromociju ili pak za promociju svoje stranke. Većina oporbenjaka i pretendenata na vrh izvršne vlasti iskoristila je tako (ne)priliku da aktualnu Vladu prozove kao odgovornu nastalo s(r)tanje, premda je vrlo lako zaključiti što bi bilo drugačije da je na vrhu bilo koja druga garnitura iz aktualne oporbe.

borisU pravu je Vukšić kad kaže da Milanoviću (možda uistinu i „kronično“) nedostaje empatije, ali ostaje dojam da se realno Milanoviću, kojem se mogu zamjeriti mnoge stvari, ovdje zapravo i nema što za prigovoriti

Najviše mikrofona i objektiva medija ovih je dana bilo izrazito usmjereno prema premijeru Zoranu Milanoviću što je, očigledno, iziritiralo mnoge podsjetivši ih da će ovaj ostati šef parade, barem do parlamentarnih izbora 2015. godine.

Zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića tako je zasmetalo što se Milanović vozi amfibijom po poplavljenim područjima frajerski noseći sunčane naočale „kao da je Sean Connery“, aludirajući valjda na ulogu Jamesa Bonda koju je škotski glumac sjajno oživotvorio. U svojem istupu na sjednici Gradske skupštine poručio je da bi u slučaju da je premijer on spavao u Slavoniji, kao i resorni ministri iz njegove Vlade, sve dok se problem ne riješi, pa je tako i Milanović, prema njegovim riječima, trebao spavati u Gunji, da bi nedugo potom izjavio kako je trebao zasukati rukave, navući čizme i ići delati.

Je li političar koji za sebe voli reći da je „još uvijek najbolji“, premda ipak „nije savršen“, ovdje ipak pokazao onaj svoj nesavršeni dio i – pogriješio? Kako bi bilo protumačeno da je premijer uistinu obukao čizme i pošao nekaj delati? Kao jedan od mogućih odgovora na pitanje može poslužiti primjer iz susjedstva, kada se u veljači za vrijeme snježnih nepogoda budući premijer Republike Srbije Aleksandar Vučić uključio u spašavanje ljudi zarobljenih u snježnim nanosima. Tamošnji mediji i javnost su ga nakon toga dočekali „na nož“, optuživši ga da koristi tuđu nepriliku radi vlastite promidžbe. Ocijenjeno je to kao „predizborni PR u snijegu“, ali je ipak objavljena njegova slika kako nosi dijete izvučeno iz snježnog nanosa, ispod koje je pisalo da je Vučić pristigao u pomoć spasiteljima. Tako je Vučić spasio spasitelje, jer što bi oni da tamo nije bilo njega.

No, zagrebački gradonačelnik koji ne krije da bi želio biti „gradonačelnik Hrvatske“ ocjenjuje da bi u slučaju da su ministri i premijer prespavali u Gunji zasigurno dobili euroizbore. Član predsjedništva HDZ-a i potpredsjednik zagrebačke Gradske skupštine Andrija Mikulić na istoj je sjednici politički prilično nemušto, ali iskreno izjavio kako je njihov predsjednik Tomislav Karamarko tamo (u Slavoniji op. a.) već dva dana pa će zato HDZ dobiti euroizbore. Zna se s HDZ-om barem na čemu si! Čemu glumatati da su njihovi predstavnici s unesrećenim Slavoncima zbog njih i njihovih problema. Motivi su tu posve drugi, nedvosmislen je tu i Mikulić…

“Naslikavanje” za medije

U svom medijskom istupu razočarao je i laburist Branko Vukšić, inače vrijedan saborski zastupnik koji u svojim javljanjima često pogađa u srž problema. Vukšić također predbacuje Milanoviću neprimjerno ponašanje i nedostatak empatije prilikom obilaska poplavljenih područja zbog čega je to okarakterizirao premijerovim „naslikavanjem“ za medije. I u pravu je Vukšić da Milanoviću možda uistinu i „kronično“ nedostaje empatije, ali ostaje dojam da se realno Milanoviću, kojem se mogu zamjeriti mnoge stvari, ovdje zapravo i nema što za prigovoriti. Čovjek je po svojoj dužnosti obišao područja kako bi izvidio što se može učiniti kako bi se ljudima pomoglo. U svojem je nastupu, kao i  u većini slučajeva, i premda nam se to počesto i ne sviđa, bio puno konkretniji od našeg najpopularnijeg političara – Predsjednika dr. Ive Joispovića, kojem je i ovaj put uzmanjkalo ovlasti da nešto konkretno napravi, ali njegovim se istupom nitko nije bavio (ne zamjeri se ti meni, pa se neću ni ja tebi).

Na kraju i Vukšić upada u vlastitu zamku. Premda zagovara samozatajnost političara, ipak je progovorio o svojoj, ali i o uključenosti njegove obitelji u humanitarnu akciju. Komentirajući događanja u Slavoniji za televiziju je izjavio kako je poslao suprugu da ostavi donaciju u Crvenom križu da ne ispadne da se, sada on, kao političar „naslikava“, ali je na kraju upravo to učinio.

Kad se sve zbroji, uistinu je tužno da se tragedija koja je zadesila mnoge Hrvate koristi u službi jedne nekorektne, da ne kažemo i prljave političke kampanje. Neumjesno je to u situacijama i vremenima kad nam je potrebna sveukupna suradnja i zajedništvo. Zoran Milanović i njegova vlada daju opoziciji više nego dovoljno prostora za skupljanje čak i legitimnih političkih bodova, pa stoga zaista ne treba strugati po mulju. Sve to ukazuje i na često komotan položaj opozicije koja uvijek može kritizirati, bez odgovornosti i prave vizije kako nešto napraviti. Ali, to ionako nije njihov mandat, oni će načiniti čuda kad uzjašu na vlast… Čuli smo to i previše puta. A u međuvremenu Zoki će i dalje nositi sunčane naočale, uvjeren u to kako mu dobro stoje, a mnogi će mu neovisno o tome i dalje biti zavidni.

Komentari su zatvoreni