Mia Dimšić: Sviđa mi se dinamičnost Zagreba, njegova vedrina i mjesta za druženje

Mia Dimšić: Sviđa mi se dinamičnost Zagreba, njegova vedrina i mjesta za druženje

»Pitate me koliko se Osijek razlikuje od Zagreba? Pa znatno je manji, ima tek dvije tramvajske linije, manje je prometan, ali samim time i s manje ljudi. Pogotovo u zadnjih nekoliko godina otkako nas je zahvatio val emigracije«

Razgovarala: Snježana Kratz

Kakvo je božićno jutro hrvatske kantautorice Mie Dimšić, odnosno gdje će biti za Malu Novu godinu popularna Osječanka otkriva ZG-magazinu. Mlada hrvatska umjetnica koja će danas nastupiti na koncertu »Želim život« Zaklade Ana Rukavina govori nam zašto se opredijelila za »hrvatski« country, kako je nastala glasovita joj pjesma Život nije siv i je li Hrvatska obećana zemlja…

Zašto volite Zagreb?

Prvi put sam došla u Zagreb kao mala, pa se baš i ne sjećam tih svojih dojmova, samo znam da mi je spram rodnog Osijeka uvijek djelovao golemo i prometno. Sada kada često dolazim u Zagreb, ponajprije zbog posla (zapravo sam tu većinu vremena), više mi ne djeluje tako velik. Naprotiv, sve je manji što ga bolje upoznajem. Sviđa mi se dinamičnost Zagreba, njegova vedrina, živahnost ljudi, količina događanja i mjesta gdje se mladi ljudi mogu zabaviti, družiti, prošetati… Grad je to, i još k tome glavni, koji ima puno svojih prednosti. Još uvijek se u njemu, doduše, pomalo osjećam kao gost, ali što sam više i češće u Zagrebu taj se osjećaj smanjuje.

Odrastali ste u Osijeku, koliko se on razlikuje od metropole?

Da, rođena sam i odras(ta)la u Osijeku, a kada dođem u Zagreb najčešće odsjedam kod sestre ili prijatelja iz srednje škole koji su u njega došli studirati. Pitate me koliko se Osijek razlikuje od Zagreba? Pa znatno je manji, ima tek dvije tramvajske linije, manje je prometan, ali samim time i s manje ljudi. Pogotovo u zadnjih nekoliko godina otkako nas je zahvatio val emigracije. Svakako s manje je Osijek događanja i zabavnih aktivnosti. Ipak, poseban je po tome što nije prevelik, a opet ni premali i ima sve potrebno za život. Na svako se odredište može stići vrlo brzo, sve je pri ruci, a i grad je pun zelenila i predivnih krajolika.

Ovih ste dana aktivni s božićnim nastupima? Koga ćete sve podariti njima i gdje?

Gotovo cijeli prosinac provodim radno, u kombiju, na putu s koncerta na koncert. Do kraja mjeseca još sam dva puta u Zagrebu, prvi put 19. 12. u sklopu Zaklade Ana Rukavina i njihovog već tradicionalnog koncerta »Želim život«, a na glavnom sam trgu 21. 12. s Igorom Geržinom i njegovim orkestrom. Osim toga, koncerte ću održati i u Osijeku, Pakracu, Karlovcu, Medulinu, a svirat ću i na uprizorenju Božića – »Božić u Ciboni«.

Božić prvodite s obitelji? Kako izgleda taj blagdan u vašem domu, ukrašavate bor s roditeljima?

Božić je uvijek rezerviran za obitelj i najbliže mi prijatelje i jako mu se veselim. S tim u vezi imam svoj mali obrazac koji slijedim već godinama: na polnoćku uvijek idem s istom ekipom prijatelja još od srednje škole, na blagdan Božića idem s roditeljima i sestrom na misu u pola 12 u osječku katedralu, nakon čega tradicionalno posjećujemo kumove ili oni nas. Kako kad. Ostatak dana uživamo u blagdanskoj trpezi, odmaramo, gledamo filmove, ja nerijetko čitam neki roman, navečer mi obično dođu prijatelji… Inače, da – uvijek obiteljski kitimo bor, svi skupa i već je godinama zlatne boje. Više-manje Božić nam je svake godine isti, ali ta konstanta mi se sviđa.

Pjevate božićne pjesme?

Uvijek idem na polnoćku i svake godine cijeli prosinac provedem slušajući božićnu glazbu da upotpunim ugođaj. Ove godine sam čak s bendom otišla u studio u listopadu i snimila cijeli božićni album, zove se Božićno jutro i na njemu se nalazi 11 božićnih pjesama. Tradicionalnih, svjetovnih, hrvatskih, američkih, od svega pomalo. Inače, najdraža mi je crkvena božićna pjesma Veselje ti navješćujem, a svjetovna Chestnuts roasting on an open fire i obje su mi na albumu.

A blagdanska trpeza?

Svake godine na Božić jedemo mlince i puricu, a od kolača obično schwarzwald tortu i neku čokoladnu. Uvijek ih pravi moja mama, osobno i nisam vična kuhanju.

Hoćete li negdje nastupati za Silvestrovo?

Silvestrovo provodim u Medulinu gdje ću svirati doček tzv. Male nove godine tj. koncert u podne. Jako se veselim tome, jer još nikad nisam posjetila Medulin i vjerujem da će atmosfera biti dobra.

Kako je nastala pjesma Život nije siv? Zar doista nije? Dosta mladih ljudi misli da čak i jest…

Nastala je prije otprilike dvije i pol godine kada sam se tek počela profesionalno baviti glazbom i bojala se da neću uspjeti pronaći svoj put onako kako želim. Pitala sam se tada i radim li dobre stvari. Ta pjesma je na neki način bila moje ohrabrenje – samoj sebi – i potvrda da sve mogu ako hoću. Mnogi su me pitali ima li pjesma veze s iseljavanjem mladih ljudi iz Osijeka, ali ona zapravo uopće nema takvu pozadinu. To je bila isključivo moja, intimna priča, no drago mi je da su se ljudi toliko s njom poistovjetili da ju povezuju s puno većim stvarima nego što je bila originalna namjera.

Koliko je mladom čovjeku Hrvatska obećana zemlja?

Trenutno statistika baš i ne predstavlja Hrvatsku kao takvu, ali ja ionako ne vjerujem da takav pojam uopće postoji. Nigdje na svijetu uspjeh i sreća ne padaju s neba, svatko se mora izboriti za svoj dio kolača i naporno i ustrajno raditi da bi se išta pokrenulo. Zato mislim da se to u Hrvatskoj može jednako kao bilo gdje drugdje. Naravno da nije lako, ali nikada ne treba dići ruke i reći da se nešto ne može.

Kako komentirate demografsku situaciju, može li se u Hrvatskoj uspjeti?

Naravno da se može, što sam i samoj sebi dokazala. To više, jer živim isključivo od svoje umjetnosti pa iako je to bio poprilično težak put i moralo se puno toga posložiti da bi mi se sve i ostvarilo, nikada ne bih ništa promijenila. Presretna sam što živim od onoga što volim i što me veseli i sigurna sam da se u bilo kojoj domeni može uspjeti, ako ljudi imaju nešto autentično, u što će uložiti svoje vrijeme i energiju i ne odustajati ni kada je najteže.

Mislite ostati u Hrvatskoj? Uspjevate li živjeti od svoje glazbe, u rijetkom ste žanru, countryju?

Htjela bih jednog dana iznjedriti pjesmu za inozemno tržište, da probam i iskusim I to na svojoj koži. Dugoročno se ne vidim nigdje izvan Hrvatske, voljela bih da mi ovdje bude baza gdjegod me život kasnije poslovno odvede.

Uspijevam živjeti od ovoga što radim u Hrvatskoj, ali da bih to mogla, prve dvije godine sam samo ulagala i često bila i u minusu. Važno je biti svjestan da, u apsolutno svakom obrtu koji čovjek želi sam pokrenuti, neko vrijeme mora biti tako da bi kasnije došlo do vidljivih rezultata.

Kada ste zavoljeli country?

Country sam zavoljela u srednjoj školi kad sam počela slušati Taylor Swift i svirati gitaru. Uskoro su uslijedili brojni drugi country izvođači, jednostavno je postojalo nešto u tom zvuku što mi je bilo izuzetno blisko i do danas je to moja omiljena vrsta glazbe, iako slušam sve živo. Tamburu volim oduvijek, jer je to glazba uz koju sam odrasla i koja je definitivno dio »moje genetike«, čak mi je i tata imao tamburaški bend. Sedam sam godina svirala u tamburaškom orkestru.

Spremate li kakav novi glazbeni uradak?

Na proljeće spremam novi singl, a riječ je o pjesmi Do posljednjeg retka, koja se nalazi na mom debitantskom albumu. Za nju slijedi i spot.

Imate li za kraj poruku za naše čitatelje ?

Svima želim sretan Božić i Novu godinu u kojoj će im se ostvariti sve ono što si požele! Želim im da se odmore za vrijeme ovih blagdana, dobro najedu, budu s osobama koje najviše vole i vjeruju da Nova godina uvijek donosi nešto dobro i lijepo.