Med i mlijeko

Med i mlijeko

Zamišljam 8 novih hidrocentrala već u prvoj godini nove vlade. Onda razmišljam o 500 novih radnih mjesta tjedno. Kako se ne radi subotom i nedjeljom to je svaki radni dan 100 novih radnih mjesta. Otprilike 25 000 novih radnih mjesta godišnje ili 100 000 do novih izbora. Razmišljam kako moraju izgledati te nove tvornice, jer ne vjerujem da su zamišljali zapošljavanje samo u upravi…

dr. sc. Viktor Simončič

»Veliki umovi raspravljaju o idejama. Srednji umovi raspravljaju o događajima. Sitni umovi raspravljaju o ljudima«. – Anna Eleanor Roosevelt

Dočekali izbore. Prema obećanjima i programima, pobjednik izbora nije ni važan. Svi su za sve nas, mlade i stare, rodilje, umirovljenike, poljoprivrednike, turiste… Obećali nam med i mlijeko. Razlike su samo u detaljima. Sigurno je, jer su svi obećali, da će BDP rasti od 4 – 5 %. Nezaposlenost će pasti za 5 – 7 % i bit će oko 10 %. Imat ćemo najmanje dvije nizinske pruge Rijeka – Zagreb. Ukinut će se najmanje 50 parafiskalnih nameta. Navodnjavat će se 5 puta više oranica nego dao sada. Izgradit će se, odmah, već u prvoj godini 8 hidrocentrala.

Tjedno će se stvarati najmanje 500 radnih mjesta. Mladi će dobiti radna mjesta, biti će više znanstvenika. Kultura će dobiti sve i sva. Smanjit će se uvoz hrane za 50 %. Povećati izvoz za barem 10 %. Riješit će se pitanje zaostataka u pravosuđu. Dozvole će se izdavati i prije nego se uruči zahtjev. Smanjit će se broj jedinica lokalne samouprave. Rodilje će dobivati po 1 000 eura. Povećat će se i mirovine. Nisam zapamtio koliko, ali sigurno za puno. Hrana će biti još zdravija, tako da nam skoro neće ni trebati još bolja obećana medicinska zaštita. Reorganizirat će se od uprave, preko pravosuđa do nogometa.

Sretan svih obećanja blistavih koje su nam dali otišao sam zaokružiti jednu od lista. Obećanja nikada blistavija, dolazi »med i mlijeko«. Najradije bi zaokružio cijelu plahtu. Sve brojeve. Svima dao i preferencijski glas. Pa neka Sabor ima tih par tisuća zastupnika i ako treba neka se sjednice održavaju u sportskoj dvorani. Ništa nije preskupo ako se ostvare obećanja blistava.

Crv sumnje

crv_jabukaIdem prema biračkom mjestu, a crv sumnje mi ipak ne da mira. Dosadašnji glavni, već su davali slična obećanja. Da je bilo po njihovom već bi cijela Hrvatska bila dva puta navodnjavana. I u ovom mandatu ponovno postižemo EU prosjek u navodnjavanju. Malo me brine jer od stoljeća sedmog po tom pitanju nismo uspjeli napraviti baš previše. Sjećam se, kako smo u »mraku« trebali puste novce i kredite i silne godine da navodnimo hektare u Lonjskom polju. Nema veze. Ovaj puta ćemo uspjeti. Više nije mrak.

Sjećajući se obećanja blistavih, zamišljam da su bila ispunjena ona ranija vezana za nizinsku prugu Rijeka – Zagreb danas bi već trebali ozbiljnu rekonstrukciju, kako bi se, da je bila izgrađena prilikom prvih obećanja, s tadašnje putne brzine od 50 – 60 km/h sada prilagodila brzinama od 150 km/h. Dobro je da nije izgrađena. Sada ćemo moći izgraditi prugu s putnom brzinom od 200 kilometara na sat. Bit će čudo tehnike. Vlak će iz Rijeke stizati u Zagreb i prije nego krene.

I dalje odmahujem glavom i sve poskakujem na jednoj nozi, onako kao kada vam voda ostane u uhu, da istjeram crva sumnje. Samo što nije ispao.

Onda razmišljam o 500 novih radnih mjesta tjedno. Kako se ne radi subotom i nedjeljom to je svaki radni dan 100 novih radnih mjesta. Otprilike 25 000 novih radnih mjesta godišnje ili 100 000 do novih izbora. Razmišljam kako moraju izgledati te nove tvornice, jer ne vjerujem da su zamišljali zapošljavanje samo u upravi. Ne mogu pa ne mogu svaki dan zamisliti novu tvornicu. Čini mi se neizvedivo. A kao »štreber« vjeruje onima koji su obećali, uz pomoć svekolikih stranaca, da je to moguće. Sretan stupam dalje. Sve sam bliže biračkom mjestu.

Zamišljam 8 novih hidrocentrala već u prvoj godini nove vlade. Osobno smatram da su nam hidrocentrale potrebne. Vodeni potencijale suvislo iskorištavaju samo bogati. Oni u prosjeku po stanovniku imaju po nekoliko tisuća prostornih metara vode u nekoj vrsti »akumulacije«. Siromašni koju stotinu. Opet mi crv ne da mira. Što će biti sa šišmišima? Zamišljam strahotu da se kojim slučajem izgradila hidrocentrala Ombla i ugrozila šišmiševe koji su se nastanili u cijevi koja je inače bila izbušena za potrebe Omble? Protiv Omble su složno bile sve stranke. Šišmiš je šišmiš, a »protiv« je kod nas uvijek bolje prolazilo od ono »za«. Možda na mjestu planiranih novih hidroelektrana ima neki drugi »šišmiš«? Ipak vjerujem da je i to uzeto u obzir. Vjerujem u snagu obećanja i hidrocentrale bez »šišmiša«.

Nijedna stranka nije konstruktivno govorila o okolišu. Ispunjavanje okolišnih lako danih obećanja osjećam kao kamen oko vrata. Upozoravam. Uzalud. Onda pomislim kakao samo ja ne vidim opasnost kada svi tako lako prelaze preko svega. Mora da su u pravu. Ma jesu li? Uznemirio me prorok iz susjedstva, profesor Aleksandra Knežević iz Sarajeva člankom Samoubojstvo iz zasjede elektroprivreda Zapadnog Balkana.

Piše on: Godinama se zalažem da se emisija sumpordioksida iz termoleketrana u Bosni i Hercegovini snižava. Zalažem se da emisija ovog polutanta kod postojećih termoelektrana prepolovi, a da emisija novih termoelektrana, po kilovatsatu električne energije bude niža 20 puta. Međutim, nitko se ne slaže sa mnom, čak ni moje kolege, ni moji bivši studenti Ne slažu se sa mnom ni direktori postojećih elektroenergetskih organizacija koje imaju termoelektrane. Ni direktori onih organizacija koje namjeravaju ili već grade nove termoelektrane.

Niko se ne slaže. Oni žele emisiju sumpordioksida iz postojećih termoelektrana sniziti 50 puta. I da za to potroše 500 miliona KM, odnosno 150 godišnjih profita Elektroprivrede BiH (Elektroprivreda RS-a posluje s gubicima)… Zašto oni to hoće? Zato što to od država Zapadnog Balkana traži Energijska zajednica (Energy Community) ako žele da im se ne ograniči rad postojećih termoelektrana. Tko čini Energijsku zajednicu? Čine je države zapadnog Balkana i države Evropske unije. Zaključak: te zahtjeve sami sebi naturamo, u suradnji s državama EU.

Zašto to sebi naturamo? Zato što mislimo da se ide u Evropsku uniju tako što se propisuju njihove direktive. I zato što nemamo hrabrosti, možda ni znanja, da damo svoje mišljenje. Da se odupremo nečemu što je očito neodrživo. Zemlje Zapadnog Balkana nemaju takvu ekonomsku snagu da mogu biti ravnopravne sa državama EU. Države zapadnog Balkana nikad nisu imale kolonije, nisu nikad imale robovlasnički sistem, nisu nikad vodile osvajačke ratove i nisu došle do ekonomskog nivoa razvijenih država svijeta. To se mora uvažiti.

Što će se desiti? Jednog dana će predstavnici država Zapadnog Balkana reći: »Izvinite, potrošili smo vrijeme i novac, vaš i naš, praveći planove i programe, ali mi to ne možemo postići«. A Evropa nije navikla da se obećava nešto što se ne može ispuniti. I pravit će se da se tome čude, a već je danas jasno da će se čuditi.

Hodam i vidim veliku sličnost s našim obećanjima oko pročišćavanja otpadnih voda, kupovine šarenih kanti … I odjednom sam na biralištu. Stranaka i lista jako puno. Razne koalicije. Među strankama i one dvije – tri vječne, koje se uvijek »prpicuknu« nekome. Njima nije važan svjetonazor. Samo trgovina i uhljebljivanje. Neke principijelnije neće s ovima i onima. To mi je logično. S nekima ne bi ni ja mijenjao čak niti »jaje za jaje«. Velike bi sa svima. Jedna stranka, koja bi trebala predstavljati most, neće koalirati s nikim. Ovjerili kod javnog bilježnika. Most koji se ne veže s nikim.

Neizgrađeni Pelješki most

Neizgrađeni Pelješki most

Kao onaj Vukelićev uslijed pustare kraj Karlovca? Sve mislim da nisam dobro razumio riječ koalirati. Provjeravam. Koalicija znači »udruživanje više sila ili političkih stranaka protiv zajedničkog protivnika (lat.)«. Zajednički protivnik nam je neimaština. Most (ne)će koalirati, iako sve mislim da (ne)će, ako se ukaže prilika. Razmišljam kako im izlazak na izbore inače nije imao smisla, ako ne dobiju 77 mandata. To je malo vjerojatno. Zaokružio sam listu. Crv i dalje radi.

Izlazak iz žabokrečine

Pratim rezultate izbora. Onda veliko iznenađenje i poklon biračima. »Kurta i Murta« više ne mogu same sa svojim »pripicukcima«. Morat će s novima! Kao vječni optimist, vjerujem da upravo »novi« mogu dati odlučujući poticaj izlasku iz žabokrečine. A što ako i oni postanu novi »Kurte&Murte«? Nadam se da neće. A što ako ipak podlegnu zvuku čarobne frule? Kako bi se tada zvala takva koalicija? »Spinolicija« mi se čini prilično prikladno.

Uz sve sumnje i dileme, unatoč crvu, navijam za novu vladu. Siguran sam da će uspjeti. Kako bi im bilo lakše, predlažem da nakon što se formira vlada sastavimo listu »obećanja blistavih« i podsjećamo na ispunjenja. Svaki dan.

Znam da sistemska rješenja »med i mlijeko« čekaju tehničke sitnice. Navijam da ne bude na tragu iz poznatog vica, kojeg često koristim. Leti roda preko granice. Zaustavi je policajac i traži pasoš. Roda se tužna okrene i leti natrag. Sretne vrapca, koji ju pita zašto je tužna. Kada sazna razlog kaže joj neka se pretvori u njega. On je mali i nitko ga ne traži pasoš. Roda sva ozarena pita vrapca: »Kako da se pretvorim u tebe vrapče?« Vrabac s visoka odgovori: »Glupa rodo, ja tebi dajem sistemska rješenja, a ti me gnjaviš s tehničkim sitnicama«.

Zamišljam obećani »med i mlijeko«. Snagu mi daje i ono: »Tko nije pelin kušo’ taj ne zna što je sladost…«. Pelin kušamo predugo, prepoznat ćemo i »sladost«. Hoće li nam naškoditi? Što ako smo šećeraši?

Već se nakon »meda i mlijeka« veselim novim obećanjima na novim izborima, kada ćemo imati nizinsku prugu, kada će svaki kukuruz imati vodu, kada će BNP biti najveći u EU, kada ćemo rekonstruirati i promijeniti sve i sav, pa će se naši političari konačno moći prestati zabavljati »pošalicama« jedni na druge i posvetiti se pravim idejama.

Bezbroj nijansi sive

U prošlom poučku sam pohvalio navijače zbog ponašanja na utakmici u Splitu između Hajduka i Rijeke. Kasnije sam pročitao kako je, na dan utakmice, na autocesti A-1, u smjeru Splita, u blizini Biljana Donjih, više navijača NK Rijeka zaustavilo promet na cesti te fizički napalo devetoricu mladića iz dva automobila.

… i ružičaste

Kurte i Murte više ne mogu sami. Došli neki novi…

Prvi dio knjige Vikora Simončiča Društvo umanjene vrijednosti može se preuzeti ovdje (pdf).

Komentari su zatvoreni