“Maslina”

Maslina

U osvit zore otok još spava, zlatno je sunce prekrilo snove,
Samo se ribar spušta niz skale jer njega pučina daleka zove.
Godine nose težačka pleća, škrti je kamen, živjeti treba,
Za dobar ulov i punu mrežu molitva nebu ponekad treba.

Pogledom ribar brodicu ljubi, more koje strpljivo čeka,
Koricu kruha starački zubi premeću s toplom bjelinom mlijeka…
More se ljeska a galeb leti i krikom svojim tišinu para,
kad ribar ode svjedok ljepoti ostat će samo maslina stara.

Snježana Kratz