Maratonka Lisa – ponos Hrvatske

Maratonka Lisa – ponos Hrvatske

Ova 30-godišnja reprezentativka Hrvatske u maratonu rođena je u Waterburyju u SAD-u. Osim nastupa na Olimpijskim igrama, kada je Hrvatska po prvi puta u povijesti imala predstavnicu u maratonu, Nemec je naciju učinila ponosnom osvojivši 4. mjesto na nedavno održanom Europskom prvenstvu u Zürichu

Točni podaci o broju ljudi koji su iselili iz Hrvatske ne postoje. Prema nekim procjenama i istraživanjima koja su proveli profesor s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Anđelko Akrap i Rebeka Mesarić Žabčić iz Instituta za migracije i narodnosti iz Hrvatske se u posljednih 15-ak godina iselilo oko 150 000 stanovnika. Posljednjih nekoliko godina zbog ekonomske krize i nemogućnosti pronalaska zaposlenja iz Hrvatske iseljava sve veći broj mladih ljudi. No suprotan primjer je onaj Lise Christine Nemec, koja je ljubiteljima atletike poznatija pod djevojačkim prezimenom Stublić. Ova 30-godišnja reprezentativka Hrvatske u maratonu rođena je u Waterburyju u SAD-u. Njezin je otac Hrvat, a majka je podrijetlom iz Italije. Dok je nekima SAD obećana zemlja, Lisi je to ipak Hrvatska. Reći će kako je njezin izbor Hrvatima ludost, dok je Amerikancima odlazak u neku drugu državu jednostavno „cool“. Zanimljiv je njezin životni put koji ju je odveo u zemlju njezinog oca, u Hrvatsku.

„Ovdje ljudi potpuno drugačije razmišljaju. Sve mi je bilo čudno jer je ovdje sve komplicirano, premda bi moglo biti puno jednostavnije. Posebno kada je riječ o birokraciji. Recimo, u Americi odete na jedan šalter i sve riješite, a ovdje obilazite nekoliko njih i nakon toga često ništa ne uspijete riješiti“, čudi se Nemec

Iz Amerike u Hrvatsku

Lisa-Stublic-trci„Rođena sam u SAD-u i s 14 godina sam se počela baviti trčanjem, no tek s 18 godina je treniranje postalo ozbiljnije. Upisala sam Columbia University, smjer glazbena teorija u New Yorku. Nakon završetka studija nisam tražila posao jer nisam znala što bi htjela raditi u životu. Kako je New York skup za život došla sam na ideju da dođem na „kraće“ vrijeme u Hrvatsku“, prisjetila se Nemec. Nakon razgovora sa svojim roditeljima i priznanja kako je odlučila otići u Hrvatsku, njezin je otac bio presretan, ali ne i majka. Ona je smatrala kako je Hrvatska previše udaljena od SAD-a. „Prvi puta u Hrvatsku sam došla još kao dijete, a za vrijeme rata nismo dolazili. Bila su to lijepa ljetovanja i odmori“, kaže mlada maratonka i priznaje kako odmor ipak nije isto što i život u nekoj zemlji.

Uslijedilo je suočavanje sa svakodnevnom hrvatskom zbiljom za Lisu. Prvi problem bio je svladavanje jezika, za koji je mislila da će joj ići puno lakše. „Kada sam bila u društvu onda sam inzistirala da pričaju na hrvatskom da čim prije savladam jezik, no svi su samnom htjeli pričati na engleskom kako bi ga bolje naučili“, sa smiješkom se prisjeća Nemec. Vrlo brzo shvatila je kako je jedino rješenje da upiše tečaj hrvatskog jezika za strance i to je bilo presudno u njezinom učenju hrvatskog.

Kako se prilagoditi hrvatskom mentalitetu?

Lisa-StublicLisa priznaje kako joj je ipak najteža u Hrvatskoj bila prilagodba mentalitetu. „Ovdje ljudi potpuno drugačije razmišljaju. Sve mi je bilo čudno jer je ovdje sve komplicirano, premda bi moglo biti puno jednostavnije. Posebno kada je riječ o birokraciji. Recimo, u Americi odete na jedan šalter i sve riješite, a ovdje obilazite nekoliko njih i nakon toga često ništa ne uspijete riješiti“, čudi se Nemec. Objašnjava kako postoje i razlike nakon završetka studija. „U Americi ne znači da se moraš baviti nakon završetka fakulteta poslom za koji si se školovao, a ovdje se to očekuje i mladi ne uspijevaju raditi nešto za što se nisu školovali.“

Nakon svladavanja jezika i „privikavanja“ na mentalitet Lisa je odlučila aktivirati se u trčanju te je došla na ideju da trči cross. Slala je zahtjeve Hrvatskom atletskom savezu, no tada je dobila povratne informacije kako u Hrvatskoj ne može trčati kao individualac već se mora priključiti nekom klubu. Tada je upoznala trenera Slavka Petrović i ubrzo prelazi u Atletski klub Zagreb Ulix. Trener Petrović je imao presudnu ulogu u uvjeravanju Lise da se odluči trčati maraton. „Slavko je sugerirao da počnem trenirati maraton jer je vidio moju izdržljivost. On je bio uporan, a ja sam 2009. godine bila blizu norme za Europsko prvenstvo u disciplini 3 000 metara sa zaprekama. Dogovor je bio ako istrčim normu da mi više nikada neće spomenuti maraton, a ako ne istrčim da počinjem s treniranjem maratona“, prisjetila se sportašica. Na kraju je ispalo kako je trener Petrović ipak bio u pravu, Lisa nije istrčala normu za 3 200 metara sa zaprekama i tako je započela njezina priča o maratonu.

Olimpijske igre i Europsko prvenstvo

Ozbiljno treniranje krenulo je u svibnju 2010. godine. „Treninzi za maraton su puno lakši od treninga kraćih disciplina. Treniram dva puta dnevno ujutro i popodne. Jutarnji trening je duži i traje dva sata, dok je popodnevni nešto kraći. Najčešće trčim u Maksimiru i na savskom nasipu“, pojašnjava maratonka.

Njezin prvi nastup bio je onaj na Berlinskom maratonu u rujnu 2010. godine. Priznaje kako ju je tada bilo strah s obzirom da prije toga nije imala nastupe na nekim maratonima. „Iznenadila sam tada samu sebe jer sam prošla 25 kilometara i nije bilo krize, zatim 30 kilometara i opet nisam osjetila krizu o kojoj sam prije čitala da ju maratonci počinju osjećati tijekom maratona. No to je bio prvi i jedini put da je bilo tako“, kroz smijeh priznaje sportašica.

Uslijedili su brojni nastupi na ostalim maratonima, a mlada hrvatska maratonka je svaki puta popravljala svoje vrijeme. Osim nastupa na Olimpijskim igrama, kada je Hrvatska po prvi puta u povijesti imala predstavnicu u maratonu, Nemec je naciju učinila ponosnom osvojivši 4. mjesto na nedavno održanom Europskom prvenstvu u Zürichu. „Priznajem da smo očekivali dobar rezultat jer sam 2013. godine imala peto vrijeme u maratonu u Europi. Teško je bilo očekivati medalju posebno kada se uzme u obzir činjenica kako su prve tri maratonke srušile rekorde europskog prvenstva“, objašnjava Nemec.

Hrvatski rekord u maratonu: 2:25,44

Ona je borac, uporna i marljiva, kako drugačije opisati nekoga tko trči utrke od 42,195 kilometara. Zanimalo nas je o čemu razmišlja dok trči tako duge utrke. „Ne razmišljam o ničemu posebno. Mi dogovorimo plan prije utrke i ja svaka dva kilometra gledam na sat da li je sve po planu, a svakih pet kilometara razmišljam o vodi koja se nalazi na punktovima. Neki misle da je maraton težak i da sam luda što se time bavim“, sa smješkom objašnjava Nemec. Njezin, ali i hrvatski rekord iznosi 2:25,44 sata. Nemec priznaje kako je za osvajanje nekog većeg maratona potrebno ići ispod vremena od 2 sata i 20 minuta.

Brazil-corcovadoZadnjih nekoliko godina trčanje postaje sve popularniji sport u Hrvatskoj, no Lisa priznaje kako se jako malo mladih odlučuje za treniranje maratona. „Jedina sam maratonka u klubu. Uvijek sam htjela trčati, to je nekako dio mene. Postoji puno talentiranih ljudi, ali nažalost puno ih odustaje od daljnjeg bavljenja ovom disciplinom. Idealne godine za početak bavljenja ovim sportom su 24, 25, najbolje maratonke imaju 38, 39 godina“, priznaje Nemec i kaže kako je njezin plan trčati sve dokle će moći.

Ipak, njezin je glavni cilj plasman na Olimpijske igre u Rio de Janeiro, a veliku podršku u ostvarivanju svojih ciljeva ima od obitelji u SAD-u, trenera Petrovića i supruga Darija, koji je ujedno i njezin pomoćni trener. (zg-magazin)