Mačevaoci u borbi za povratak izgubljenog prestiža

Mačevaoci u borbi za povratak izgubljenog prestiža

„Uspjeli smo opstati tijekom pet različitih političkih sustava i prošle smo godine proslavili 110 godina postojanja. Dio smo priznate i poznate obitelji Mladost. Nekada je mačevanje bilo jako popularno, baš kao što je danas popularan nogomet.“

Tekst i foto: Valentina Vukoje

Mačevanje kao sport je uključeno u program Olimpijskih igara davne 1896. godine na Olimpijskim igrama u Ateni. Međunarodni mačevalački savez (FIE) je osnovan 1913. godine, a Hrvatska se može ponositi s činjenicom kako je Hrvatski mačevalački savez osnovan čak dvije godine prije od FIE, davne 1911. godine. Ne čudi stoga činjenica kako je ovaj sport na početku 20. stoljeća bio iznimno popularan u Hrvatskoj. Tako je mačevanje bilo uvršteno na prvi civilni tečaj za učitelje fizičke kulture, a za vrijeme Prvog svjetskog rata u gotovo svim većim hrvatskim gradovima djelovali su privatni učitelji mačevanja. Davne 1903. godine osnovan je Akademski sportski klub, preteča današnjeg Hrvatskog akademskog mačevalačkog kluba Mladost (HAMK Mladost). Današnji naziv, klub je dobio 1947. godine kada je u klubu radio Vladimir Mažuranić, koji je bio prvi tajnik i trener u HAMK Mladost. Nakon njegove smrti klub njemu u čast svake godine organizira međunarodni memorijalni turnir.

Naš klub osnovan je 1903. godine i  mi smo jedini klub koji uz sebe nosi ime akademski. Ljudima uglavnom nije jasno što to znači. No, mi nastojimo poručiti kako je prva stvar u životu obrazovanje, a na drugom mjestu je sport i bavljenje sportom“, objašnjava Mijatović.

Povijest duga 110 godina

Danas u klubu rade neke nove snage, novi ljudi koji se trude popularizirati ovaj sport i vratiti mu stari sjaj. Bojan Mijatović je tajnik HAMK Mladost, a s mačevanjem se počeo baviti još 1985. godine. On će ove godine proslaviti i 25 godina rada u trenerskom poslu. Mijatović se još uvijek aktivno natječe, a član je i Europske komisije za promociju i marketing Europske mačevalačke federacije.

„Počeo sam se baviti ovim sportom zahvaljujući Sanjinu Kovačiću, koji je tada bio tajnik u Mačevalačkom savezu Zagreba. Vrlo brzo sam postao tajnik HAMK Mladost, koji je najstariji klub u Hrvatskoj i u regiji. Uspjeli smo opstati tijekom pet različitih političkih sustava i prošle smo godine proslavili 110 godina postojanja. Dio smo priznate i poznate obitelji Mladost. Nekada je mačevanje bilo jako popularno, baš kao što je danas popularan nogomet. Krajem 19. stoljeća sva su se djeca bavila mačevanjem. Tako je naš klub osnovan 1903. godine, mi smo jedini klub koji uz sebe nosi ime akademski. Ljudima uglavnom nije jasno što to znači. No, mi nastojimo poručiti kako je prva stvar u životu obrazovanje, a na drugom mjestu je sport i bavljenje sportom“, objašnjava Mijatović.

Mačevalačka obitelj: Bojan Mijatović s obitelji

Bojan Mijatović i njegova mačevalačka obitelj

Jovanovićev uspjeh – plasman na Olimpijske igre

Reći će kako je ponosan na brojne uspjehe svojih učenika. Istaknuo je Irenu Šuljić koja danas radi kao trenerica, a natjecala se sve do 2005. godine. Ona je uspjela ući među 32 natjecateljice u Svjetskom kupu, što je veliki rezultat za naše žensko mačevanje. Danas na tom natjecanju nastupi i preko 200 natjecatelja. Najveći rezultat u mačevanju u novijoj hrvatskoj povijesti napravio je Bojan Jovanović, koji je nastupio na posljednjim Olimpijskim igrama u Londonu. Prije njega posljednji Hrvat koji je nastupio na Olimpijskim igrama bio je Milan Neralić, koji je na Igrama u Parizu osvojio broncu, no tada je nastupio za Austro-Ugarsku jer je Hrvatska bila dio te monarhije. „Jovanović je napravio veliki uspjeh i te je sezone osvojio i Svjetski kup u Caracasu u Venezueli. Mi smo ponosni što je on započeo trenirati floret upravo u našem klubu“, otkrio nam je Mijatović.

Mačevanje i u 93-oj godini života

Ne postoji dobna granica za bavljenje ovim sportom uvjerava nas naš sugovornik. „Reći ću vam kako sam 2012. godine kada sam imao 43 godine, osvojio Prvenstvo Hrvatske. Prosjek godina natjecatelja u tom oružju je bio 19,5 godina. Mačevanje je zanimljiv sport i ono ne podrazumijeva samo fizičku snagu, već se sastoji od spoja kognitivnih, emocionalnih i drugih elemenata, koji zajedno sa fizičkom pripremom omogućavaju dobre rezultate. Naravno važno je i iskustvo“, objašnjava nam Mijatović. U Poreču je 2012. godine održano Svjetsko veteransko prvenstvo u mačevanju, a natjecatelji su bili podijeljeni u nekoliko kategorija od 50+, 60+, 70+. „Moram reći kako smo imali natjecatelje koji su imali i preko 80 godina, a najstarija natjecateljica Annemarie Grundlehner iz Njemačke je imala 93 godine. Po meni njezin je nastup bio pravo čudo. Samo zamislite kako je komplicirano obući opremu na sebe, a o borbama da ne govorim“, priznaje trener.

Ovaj zanimljivi sport i dalje je najpopularniji u Europi, a najbolji natjecatelji i natjecateljice dolaze iz Italije, Francuske, Mađarske, Rusije i Njemačke. „Jedno vrijeme mačevanje je bilo popularno i na Kubi, a Kubanci su 70-ih godina postizali fantastične rezultate.“

Mač, floret ili sablja

Osim oružja najprepoznatljiviji dio opreme mačevalaca je zaštitna maska, koja štiti lice i glavu natjecatelja. Ona amortizira male sile kako ne bi došlo do ozljede. Za razliku od ostalih borilačkih sportova kod mačevanja nema udaraca, kao niti ozljeda koje nastaju kao posljedica udaraca. „Kroz  mačevanje sportaši se uče kako da nešto naprave sa svojim tijelom, ali kako da se postave u odnosu na protivnika. Bitno je svladavanje općih motoričkih vještina. Mačevanje je specifično jer osim tijela koje je u pokretu, mačevalac barata i s rekvizitom, mačem, floretom ili sabljom“, objašnjava Mijatović. To su tri osnovne discipline u mačevanju, koje se osim po oružju razlikuju i po pravilima borbe te dijelu tijela protivnika na kojem se priznaje pogodak. Dok smo s trenerom HAMK Mladost prolazili dvoranom za mačevanje, on nam je usput objašnjavao pravila ovog zanimljivog sporta:

„Mačevanje se odigrava na stazi širine 1,5 do 2 metra koja je duga do 14 metara. Cilj je ubosti ili posjeći (samo kod sablje) protivnika, ali u određeni dio tijela. Baš zato postoji automatski električni sustavi koji registriraju pogotke, a pravilnost izvođenja procjenjuju suci. Pobjednik je mačevalac, koji prvi skupi određeni broj pogodaka. U floretu se pogodak ostvaruje isključivo ubodom. On je lakši od mača, savitljiviji je i ima manju zaštitnu košaricu, gardu. Natjecatelj mora ubosti torzo protivnika kako bi pogodak bio važeći. To je gornji dio tijela bez ruku, glave i vrata. Ubodi u ostale dijelove tijela se ne boduju, a sudac procijenjuje koji je natjecatelj imao prednost navale, odnosno koji je natjecatelj izveo napad u slučaju obostranog važećeg pogotka te tako i dodjeljuje bod“.

Mijatoviću je najdraže oružje mač, a važeća površina kod bodovanja je čitavo tijelo. Ovdje za razliku od floreta i sablje ne postoji pravilo navale tako da u slučaju obostranog pogotka, oba borca dobivaju bod. „Još ću vam objasniti pravila kod sablje – nažalost ona je kod nas slabo zastupljena. Pogodak kod sablje se postiže ubodom i sječenjem. Pogodak se priznaje dodirom važeće površine, a to je gornji dio tijela. Osim vrha sablje priznaje se ubod i sječenje i s oštricom sablje.“

„Iz Rusije s ljubavlju“

Borbe u ovom sportu se vode do određenog broja pogodaka, a borbe su vremenski ograničene na tri minute efektivne borbe u pojedinačnim grupama i devet minuta u direktnim eliminacijama. Ako nakon isteka vremena niti jedan protivnik nije postigao potreban broj pogodaka, pobjeđuje protivnik koji je vodio u trenutku isteka vremena, a u slučaju neriješenog rezultata odobrava se produžetak od 1 minute.

Dok nam je Mijatović objašnjavao pravila nismo mogli ne zamijetiti njegovu suprugu Svetlanu, koja je tada započinjala svoj uobičajni trening s četveromjesečnom bebom. Dok je ona uvježbavala pokrete i usput gurala dječja kolica, Mijatović nam je samo kratko objasnio kako je Svetlana došla iz Rusije, a njihova se ljubav rodila kada je Svetlana došla u klub nastaviti trenirati mačevanje koje je sve do preseljenja u Zagreb trenirala u Rusiji.

Hrvatsko mačevanje

Trenerica Mirna Borošak

Trenerica Mirna Borošak

U Hrvatskoj danas djeluje 12-ak mačevalačkih klubova, a osim u Zagrebu klubovi djeluju u Splitu, Osijeku, Karlovcu i Poreču. Na čelu Hrvatskog mačevalačkog saveza je Željko Kvesić za kojeg Mijatović ima samo riječi hvale: „On je u zadnjih 20-ak godina uložio sebe kako bi pomogao afirmaciji ovog sporta u Hrvatskoj. Također, treba pohvaliti Marka Kallaya, predsjednika Mačevalačkog saveza Zagreba, koji se posebno u zadnje dvije godine trudi podići kvalitetu zagrebačkog mačevanja, ali i potaknuti mačevanje i u drugim sredinama širom Hrvatske“.

Naš sugovornik objašnjava kako se u Hrvatskoj ne može živjeti samo od mačevanja. „Problem je u gospodarstvu, nažalost imamo malo sponzora. Mi ne možemo konkurirati zapadnoj Europi po pitanju plaćanja trenera. Mačevanje je u Italiji danas vezano uz karabinijere, posebnu policijsku postrojbu u kojoj rade i sportaši koji se bave mačevanjem. U Rusiji su mačevaoci pripadnici oružanih snaga, nešto slično je i u Njemačkoj. U Francuskoj postoji koncept solidarnosti gdje se sportaše zapošljava u javne službe gdje jedan dio radnog vremena rade na poslu, a ostali dio vremena posvećuju treninzima. Bilo bi odlično kada bi tako nešto postojalo i kod nas“, smatra trener.

Promocija mačevanja

HAMK Mladost danas puno radi na promociji ovog sporta među mladima. U okviru Mačevalačkog saveza Zagreba postoje brojne promocije u kojima sudjeluje ovaj klub, a uključeni su i u program Odmorko. Osim toga svake se godine predstavljaju u sklopu projekta „Otvoreni dani Mladosti“ kada se vikendom na Sportskom parku Mladost prezentiraju svi sportovi pod okriljem Mladosti. „Tada djeca i roditelji imaju priliku upoznati svaki sport, a imamo i demonstracije na kojima djeca mogu isprobati mačevanje. Osobno smatram kako je najbolje vrijeme za početak treniranja mačevanja 9, 10 godina. Bilo bi dobro kada bi se dijete prije toga bavilo atletikom, gimnastikom ili judom radi učenja pokreta tijela“, mišljenja je Mijatović.

Škola mačevanja HAMK Mladost danas broji oko 60 djece. „To su naši kapaciteti. Radi se o individualnom sportu koji osim rada u grupi, zahtjeva i individualni rad trenera i igrača. Tako da mi nemamo dovoljan broj trenera, koji bi mogli raditi s većim brojem djece“, smatra trener Mijatović.

Uspjeh juniora

Matej Kumiša

Matej Kumiša

Jedna od mlađih trenerica u Hrvatskoj i Zagrebu je Mirna Borošak, koja u klubu radi posljednje tri godine. Ona je u ovom klubu započela trenirati mačevanje još kao dijete. „Moj brat me zarazio ovim sportom. Sjećam se kako sam jednom došla s njime na trening. Odmah sam se zaljubila na prvi pogled u ovaj sport i ostala u mačevanju“, prisjetila se svojih početaka u ovom sportu Borošak. Ona je danas trenerica kadeta, ali radi i s najmlađim kategorijama. Međunarodna je sutkinja u ovom sportu, a diplomirala je i na Kineziološkom fakultetu na smjeru mačevanje. Ona definitivno živi za mačevanje „To je jedan lijepi sport, koji potiče individualizam, uči djecu samostalnosti, odgovornosti i disiplini. Mačevanje pomaže i u jačanju koncentraciju što je dobro za školarce“, pojašnjava mlada trenerica.

Ona je posebno ponosna na rezultate kadeta i kadetkinja koji se natječu na turnirima po cijelom svijetu. „Oni treniraju svakodnevno, tako da su njihove pripreme intenzivne. Imaju kondicijske, ali i tehničke treninge. Postoji Europska kadetska liga u kojoj se natječu naši kadeti, a sve završava Europskim prvenstvom. Iz našeg se kluba natječu tri kadetkinje Lara Petković, Ana Mesić i Josipa Jolić, koje su ušle među 32 najbolje mačevalke. Ponosimo se njihovim rezultatima kao i rezulatima naših juniora Mateja Kumiše i Mauricija Bogovića. Vjeran Sunko i Goran Vinković naši su kadeti, koji su također ušli među 32 najbolja mačevalca u Europi“, ističe trenerica Borošak.

Naši su sugovornici uvjereni kako nema bojazni za budućnost ovog sporta ukoliko će se nastaviti i dalje predano raditi s mlađim uzrastima. „Važno je da postoji volja i zajedništvo i onda se može puno toga postići“ zaključio je Mijatović.