Lovro pl. Matačić – nezaboravni dirigent i poznavatelj Wagnerove glazbe

Lovro pl. Matačić – nezaboravni dirigent i poznavatelj Wagnerove glazbe

Matačićeva je diskografija impozantna: snimio je najmanje 66 djela 29 skladatelja za 33 tvrtke, a njegove se snimke pojavljuju na barem 173 ploče

Dogodilo se na današnji dan, 4. siječnja:

1757. – u Zagrebu se rodio Tituš Brezovački, hrvatski katolički svećenik i književnik, komediograf koji je pisao na kajkavskom narječju, te na njemačkom i latinskom. Hrvatska enciklopedija piše kako je dio njegovog književnog opusa izgubljen ili je još uvijek nepoznat. Navodi se kako su njegova najpoznatija djela elegija Utok triju sestara, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije (Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae, trium sororum recursus) u kojoj se opire sve jačoj madžarizaciji krajem osamnaestog stoljeća. Kao što je napisano, Brezovački piše djelo Sveti Aleksij, koja je zapravo nabožno-sentimentalna drama. Njegovo najpoznatije djelo ipak je komedija Matijaš Grabancijaš dijak u kojoj je glavni lik smješten u Zagreb te ondje prolazi svoje školovanje uz koje steče i takozvanu trinaestu školu odnosno dobiva nadnaravne moći. U ovom djelu prikazuju se svi mane i poroci društva kojima je htio osvjestiti tadašnje sugrađane.

Uz spomenuto djelo Brezovački je prvi u Hrvatskoj početkom XIX. st. jasno odredio smjer pretpreporodne društvene kritike, upozorao na mnogobrojna moralna zastranjivanja javnih službenika koja su zaprijetila propašću temeljnih etičkih vrjednota, »horvackih znamenja«. Nikica Kolumbić, pokojni profesor sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu, tvrdi kako je »Brezovački je najprimjerenije praktički djelotvoran i usmjeren u svojim komedijama, ali u vrijeme kad su se na političkom planu, u političkim forumima, rješavala bitna pitanja nacije, njezina prostora i njezinih prava na samoodređenje«.

Tituš Brezovački umire u Zagrebu 1805 godine u dobi od 45 godina.

1812. – Hrvatska pjesnikinja i učiteljica Dragojla Jarnević rođena je u Karlovcu 4. siječnja 1812.; umrla je u dobi od 63 godine u rodnome gradu. Za ono vrijeme vrlo napredna intelektualka, isticala se kao vatrena ilirka i borac za prava žena. Pristupivši hrvatskome preporodnom pokretu, počela je pisati i objavljivati pjesme i pripovijetke. Literarno je najvredniji njezin intimni Dnevnik, a nekoliko je drama zagubljeno.

1985. Lovro pl. Matačić, veliki hrvatski dirigent i skladatelj, a za mnoge i najveća glazbena osoba koja je potekla iz Hrvatske, umro je 4. siječnja 1985. u Zagrebu. Jedan je od svjetski najpoštovanijih tumača Wagnerove i Brucknerove glazbe. Taj velikan eurospke glazbe i kulture bio je ne samo ravnatelj opernih kuča u cijeloj bivšoj Jugoslaviji nego je ravnao orkestrom Bečkih simfoničara, Berlinskom filharmonijom i postavljao opere u Pariškoj velikoj operi. Od 1964. bio je doživotni šef dirigent Zagrebačke filharmonije. Također je dirigirao u Bayeruthu (na festivalu na kojem se izvode dijela Richarda Wagnera), Beču, Berlinu, Dresdenu, Londonu, Clevelandu, Tokiju, milanskoj Scali, Rimskoj operi, u Prabu, Monacu, i mnogim opernim kućčama. Primao je najveća priznanja u svijetu i domovini.

Matačić je bio dirigent »starije škole«, impulzivan, grandiozne geste i autoritativna nastupa, ali i krajnje minuciozna poznavanja partiture i promišljene organizacijske strategije. Bio je čovjek široke naobrazbe, kozer i boem, a dirigirao je bez stilskih ili žanrovskih predrasuda glazbu od XVI. st. do avangardi XX. st. Matačićeva je diskografija impozantna: snimio je najmanje 66 djela 29 skladatelja za 33 tvrtke, a njegove se snimke pojavljuju na barem 173 ploče (većinom za tvrtke Columbia, Denon, Supraphon, Electrola i dr.). Skladao je orkestralne skladbe (fantazija, simfonija), solo pjesme, zborove, scensku i komornu glazbu, dijelom izgubljenu ili nedovršenu.

Danas najvrjednije snimke na kojima je dirigirao Matačić su Moje domovine Bedřicha Smetane (Simfonijski orkestar Bečkog radija), Beethovenova IX. simfonija (s Gabielom Benackovom-Capovom, Verom Soukupovom, Vilemom Pribylom i Karelom Prusom i Češkom filharmonijom), V. i VI. simfonija Petra Iljiča Čajkovskog (Češka filharmonija) Beethovenova II. i VII. simfonija (Simfonijski orkestar NHK) te se svakako trebaju spomenuti snimke Brucknerovih simfonija: IV. simfonija (Philharmonia Orchestra), V. simfonija (Nacionalni orkestar Paris; Češka filharmonija), VII. simfonija (Češka filharmonija), VIII. simfonija (Simfonijski orkestar NHK) te IX. simfonija (Državna kapela Berlin; Češka filharmonija; Simfonijski orkestar NHK).

1992. – Dana 4. siječnja 1992. posljednji pripadnici velikosrpske okupatorske vojske napustili su podrulčje grada splita i jedno od najmoćnijih uporišta i simbola moći nekadašnja jugomornarice – ratnu luku Loru. Napuštanje Lore posljedica je poraza Jugoslavenske ratne mornarice, kada je sredinom studenoga 1991. neprijateljska mornarica naišla na otpor hrvatske strane i doživjela poraz. Na početku siječnja u opustošenoj Lori izvješena je hrvatska zastava i preuzeto upravljanje nad ratnom lukom. Danas je Lora sjedište Hrvatske ratne mornarice.

Ratna luka Lora s raketnim topovnjačama 21, 12 i 11 HRM-a

1920. – U Madridu umro književnik Benito Pérez Galdós (rođ. 10. 5. 1843.), najvažniji španjolski romanopisac novijega vremena, autor ciklusa 24 romana Nacionalne epizode.

1941. – U Parizu umro znameniti filozof i književnik Henri Bergson (rođ. 18. 10. 1859.), koji svojim psihološkim spiritualizmom snažno utječe n francusku i djelomično eurospku književnost. Napisao je djela Ogledi o izravnim činjenicama svijesti, Materija i memorija, Dva izvora morala i energije, Uvod u metafiziku. Uzdiže intuiciju kao jedini mogući način spoznaje unutarnjeg života.

1960. – U Stockholmu predstavnici Austrije, Danske, Irske, Lihtenštajna, Norveške, Švedske, Švicarske i Velike Britanije potpisali Sporazum o europskom udruženju za slobodnu trgobinu (EFTA), koji je odgovor na ukidanje carina i trgovačkih ograničenja unutar Europske zajednice. (zg-magazin)

Ostavi komentar

*