Lov na tartufe

Lov na tartufe

Počeci tartufarstva u Istri datiraju iz vremena Italije, negdje poslije 1920. godine, kada je Massimo Sella, tadašnji direktor Instituta za biologiju mora u Rovinju, sa svoja dva prijatelja započeo potragu na lokaciji grada Pazina

Asocijacija na Istru upravo je tartuf, gljiva koja raste pod zemljom, a traži se s posebno dresiranim psima. Naravno, u cijeloj je “pasjoj” priči važan pasji njuh, ali i poslušnost. Nema li poslušnosti (a pas voli tartufe pa ih zato i traži), nađeni tartuf ubrzo će nestati… u pasjem želucu. U Istri se za lov na ove gljive ne koriste svinje nego psi, najčešće mješanci kojih svaki tartufar ima po nekoliko. Interesantno je to kako tartufi, u početku lova na tartufe u Istri nisu bili sastavni dio istarskog uobičajenog menija, već su se uglavnom prodavali, najviše u Italiju. Masovnija potraga za njima u Istri je započela tek 30-ih godina 20. st. Prije toga bi se, poneki slučajno nađeni, davao svinjama, a smatralo ih se ružnima i smrdljivima. Tek s vremenom, tartufi polagano ulaze u tradicionalnu kuhinju, najčešće kao sastojak fritaje i to samo manji komadi. Danas su ušli u svaku istarsku oštariju, s mesom, paštom, jajima…

Počeci tartufarstva u Istri datiraju iz vremena Italije, negdje poslije 1920. godine, kada je Massimo Sella, tadašnji direktor Instituta za biologiju mora u Rovinju, sa svoja dva prijatelja započeo potragu na lokaciji grada Pazina. Uz pomoć treniranog psa potraga nije završila sjajno jer je otkriveno vrlo malo tartufa, no Sella je bio uvjeren kako ne griješi te je lov ponovio nekoliko godina kasnije. Nakon drugog pokušaja i napokon uspjeha, gotovo stalno su se vraćali iz šume s nekoliko kila tartufa. 1933. godine Sella je osnovao i tvrtku, a vodio ju je u Livadama zajedno s barunicom Barbelies von Hutterott. Tvrtka je nosila naziv L’azienda del Tartufo Sella Hutterott i bavila se istraživanjem, skupljanjem te prodajom, uglavnom za izvoz. Bez obzira na ovu tvrtku, desetljećima se velika količina tartufa iz Istre švercala u Italiju, a broj tartufara bio je enigma.

U Istri je najcjenjeniji bijeli tartuf (Tuber Magnatum Pico), a ima i nekoliko vrsti crnog tartufa koji je ipak nešto jeftiniji u odnosu na bijeli. Najviše ih ima u i oko Motovunske šume, a centrima tartufarstva smatraju se Livade i Buzet. U Livadama je i poznati restoran Zigante, a sama tvrtka Zigante unaprijedila je i legalizirala prodaju tartufa. I na koncu, zašto “lov na tartufe”? Upravo se zbog pasa potraga naziva lovom, a ne iskapanjem ni potragom ili nekako drugačije.

(Cvergla blog / Crckarije.com)