Lokomotive “Samoborčeka” ovjekovječene na poštanskim markama

Lokomotive “Samoborčeka” ovjekovječene na poštanskim markama

Uskotračna tenderska parna lokomotiva br. 7 bila je građena za vuču lakih putničkih i mješovitih vlakova na nizinskim prugama. Gabaritima mala, a lagana i brza lokomotiva bila je jednostavna za održavanje. Za loženje je bio korišten ugljen svih vrsta, a količina koja se mogla spremiti bila je dovoljna za vožnju na relaciji Zagreb – Samobor

Hrvatska pošta pustit će u optjecaj 5. listopada nove prigodne poštanske marke iz serije „Lokomotive“. Na markama nominalne vrijednosti 7,60 kuna prikazana je parna lokomotiva br. 7 i dizel-elektromotorni vlak DEV I. Autor izdanja je Luka Juras, dizajner iz Zagreba. Poštanske marke tiskane su u višebojnom ofsetnom tisku i u nakladi od 100 000 primjeraka po motivu. Izdane su u zajedničkom arčiću od 6 maraka, a Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC).

Izdanje je ostvareno u suradnji s Tehničkim muzejom „Nikola Tesla“ i Hrvatskim željezničkim muzejom. Serija prigodnih poštanskih maraka „Lokomotive“ izlazi od 2008. godine, a do sada je izdano 12 maraka iz navedene serije. Sve poštanske marke mogu se kupiti i u internetskoj trgovini Hrvatske pošte, www.epostshop.hr. Žig prvog dana bit će u uporabi 5. i 6. listopada u Poštanskom uredu 10101 Zagreb, Jurišićeva 13.

Vučna vozila samoborske željeznice

Pojam „samoborska željeznica“ podrazumijeva uskotračnu željezničku prugu širine kolosijeka 760 mm između Zagreba i Samobora na kojoj je promet tekao od 16. siječnja 1901. do 31. prosinca 1979. godine. Željeznički promet na toj pruzi nije mogao konkurirati ekspanziji cestovnog prometa, pa je početkom 1980. samoborska pruga zatvorena za promet. Za vuču vlakova na toj pruzi uglavnom su se koristila rabljena vučna vozila ili vozila koja su uzimana u najam. Jedina nova vozila bila su parna lokomotiva br. 7 i aluminijski dizel-elektromotorni vlakovi.

Parna lokomotiva br. 7

Uskotračna tenderska parna lokomotiva br. 7 bila je građena za vuču lakih putničkih i mješovitih vlakova na nizinskim prugama. Gabaritima mala, a lagana i brza lokomotiva bila je jednostavna za održavanje. Za loženje je bio korišten ugljen svih vrsta, a količina koja se mogla spremiti bila je dovoljna za vožnju na relaciji Zagreb – Samobor.

Snaga lokomotive bila je 44 kW (60 KSi), dužina 6380 mm, masa prazne lokomotive 10 t, a najveća dopuštena brzina 25 km/h. Parna lokomotiva br. 7 danas se nalazi u Tehničkom muzeju „Nikola Tesla“ u Zagrebu.

Samoborčekova parnjača, lokomotiva br. 7 danas je eksponat Tehničkog muzeja “Nikola Tesla”

Dizel-elektromotorni vlak DEV I

Gradnju prvog aluminijskog vlaka potaknuo je ing. Milan Holjevac, direktor ondašnje Gradske željeznice Zagreb (GŽZ), koja je od 1950. obavljala promet na samoborskoj pruzi. Kao povod izrade nametnula se potrebna modernizacija prijevoza i zamjena parne vuče isplativijom motornom vučom. Nositelj projektnog zadatka i potom gradnje dizel-elektromotornih vlakova za uski kolosijek bio je GŽZ. U izradi prototipnih vozila sudjelovalo je 18 domaćih tvornica u svojstvu kooperanata među kojima je jedna od najvažnijih bila Tvornica željezničkih vozila „Janko Gredelj“. Njihova je izrada označila početak primjene aluminija u izvedbi konstrukcija tračničkih vozila, što je bila potpuna novost u europskim i svjetskim razmjerima.

Kompozicija vlaka sastojala se od triju vagona od kojih su dva krajnja bila pogonska, a srednji samo putnički. U vlaku je bilo 184 sjedala i 116 mjesta za stajanje. Bio je opremljen dvjema vučnim opremama, po jednom na svakom kraju pogonskog vagona, što je omogućavalo upravljanje s obiju strana. Vrata su se otvarala i zatvarala na rasklapanje te su imala pneumatski pogon. Zbog atraktivnog izgleda i aerodinamičnog oblika aluminijski vlakovi dobili su popularni naziv „srebrna strijela“.

Prvi aluminijski dizel-elektromotorni vlak DEV I bio je pušten u promet 29. travnja 1959. godine. Dužina vlaka iznosila je 46,1 m, masa 42,2 t, najveće osovinsko opterećenje bilo je 5,5 t, a najveća brzina 60 km /h. (zg-magazin)