Limitirani ljudski zakoni

Limitirani ljudski zakoni

Upravo pitanje rada nedjeljom otvara prostor za iskrenu borbu i zaštitu prava žena, a ne umjetno propisivanje koliko žena treba imati recimo na listama političkih stranaka

Žarko Delač

Žarko Delač

Povijesnim hodom vrlo je lako uvjeriti se kako je u svijetu bilo vrlo puno filozofa, mudraca, matematičara, astronoma, proroka… Pri tome odmah upada u oči kako je riječ o muškarcima i imenicama muškog roda koje predmnijevaju da su ova zanimanja rezervirana samo za osobe jačeg spola. Tako je nekada doista i bilo jer žene su bile u prvom redu majke i čuvarice obitelji tako da nisu imale vremena za druge životne aktivnosti. Stoga je feministički pokret ispravio ovu nepravdu i koliko toliko izjednačio prava i status žena iako na mnogim poljima to još i danas nije slučaj. Naime, promatrajući situaciju u Hrvatskoj zastupljenost žena u politici daleko je manja od čak i zakonski propisane, prosječne su plaće manje, rjeđe su na rukovodećim položajima i tako dalje.

Zanimljivo je to ako uzmemo u obzir da su djevojke češće bolji učenici i studenti, odgovornije su i savjesnije, a mnogi su znanstvenici dokazali kako nema velike razlike između inteligencije i spola. Ipak, možemo reći da za takvu situaciju postoji odgovor ili opravdanje i to vrlo jednostavno. Naime, žene su podređene obitelji i osobito djeci pa je to osnovni uzrok zbog kojeg dolazi do ograničenja u jednakopravnosti. Žene su u prvom redu kako to lijepo kažu i stihovi popularne pjesme majke i kraljice! Iz tog se razloga granice u jednakostima između spolova (ne uzimajući u obzir i tjelesne razlike) ne mogu u potpunosti izbrisati i prema svemu sudeći postigli smo maksimum u zakonskim rješenjima koje omogućuju ravnopravnost žena i muškaraca.

Pri tome trebamo biti vrlo zadovoljni što živimo u vremenu koje je omogućilo društvenu zaštitu udovica i razvedenih žena, osiguralo pravo glasa ili posve ukinulo praksu da su žene u najgorem slučaju bile samo objekti i predmeti robne razmjene.

Osim ovih najradikalnijih slučajeva potlačenosti žena na mnogim drugim poljima je postignuta ravnopravnost pa s položajem žena više ne bi trebali dodatno politizirati i postavljati iracionalne zahtjeve (poput žena svećenica) već sagledati i drugu stranu. A to je upravo u posljednje vrijeme sve veći nedostatak obiteljskog života i brige, prevelika zaokupljenost majki poslovnim obvezama i to ne samo radnim danima već radom i nedjeljom po čemu smo poznati u cijeloj Europi. Stoga je sada upravo na tim pitanjima prostor za iskrenu borbu i zaštitu prava žena, a ne umjetno propisivanje koliko žena treba imati recimo na listama političkih stranaka. Ili licemjerno omogućavanje očevima korištenja porodiljskog dopusta što je fiziološki i prirodno ograničeno jer otac ipak ne može zamijeniti ili nadomjestiti majku.

Toga trebaju biti svjesne u prvom redu i gorljive zaštitnice ženskih prava jer protiv prirodnih se zakona ne može boriti. Slično je i s pravima homoseksualaca, heteroseksualca, vjerskih fanatika ili liberalnih kozmopolita koja ne mogu biti neograničena i podložna samo tim skupinama. Teoretski se čak sve što se i zamisli može opravdavati, dokazivati i nametati, ali prilikom provedbe u djelo dolazi do problema. Dovoljno se podsjetiti na društveni komunistički sustav koji je svima trebao omogućiti jednakost, ravnopravnost i slobodu, a da bi u ime te ideje milijuni ljudi izgubili slobodu i živote. Toliko o teorijama, zakonima i pravima koje određuje čovjek, a koje nisu u suglasju s prirodom i božjim temeljima na kojima počiva svijet.

Komentari su zatvoreni