Lijevo-desno, nikad kraja…….

Lijevo-desno, nikad kraja…….

Svjedoci smo prodora primitivizma u sve pore društva i društvenog života, što može izazvati, a već i ostvaruje vrlo negativne i porazne rezultate. Posebno zabrinjava što to nije samo hrvatski, nego sve više i globalni problem

Hanibal Salvaro

Hanibal Salvaro

U javnim medijima, raznim tiskovinama, pa i običnim razgovorima stalno se spominju ljevica i desnica. Čak čitamo i o njihovim ekstremima. Ali oni koji su se samo malo bolje školovali govore kako su to pogrešni termini i kako se slijedom toga radi o pogrešnim dilemama.

Kažu kako je prije Francuske revolucije postojao neki parlament u kojem su aristokrati sjedili desno, a predstavnici građana lijevo. I zahvaljujući toj podjeli nastali su pojmovi desnica i ljevica, iz čega proizlazi da, barem u nas, desnice ni nema. Jer desnica su ipak aristokrati, a ne vidimo nigdje ni njihove potomke. Ono malo, što ih nije pobijeno ili obespravljeno u zadnjih sto godina, živi negdje po svjetovima i uglavnom je zaboravilo hrvatski jezik, pa i iz razloga što je važna značajka aristokracije pomanjkanje nacionalnih osjećaja ili pripadnosti. Aristokrati su uvijek bili skloniji etatizmu nego nacionalizmu.

Sigurno je da možemo govoriti o izuzetno velikom postotku programa, svjetonazora i djelovanja, koji se manifestiraju kao primitivni: ateizam, antiklerikalizam, antifašizam, egalitarizam, feminizam i antikapitalizam te s druge strane opet primitivni: klerikalizam, nacionalizam, antikomunizam, antiliberalizam, antifeminizam i ksenofobija.

Sljedbenicima ili robovima ovakvih svjetonazora zajednička je značajka skoro totalno pomanjkanje tolerancije za različitosti i uglavnom nesposobnost za racionalan i otmjen dijalog i to zbog urođenog, ali nažalost i educiranog pomanjkanja racionalnosti, otmjenosti pa i elementarnog odgoja, s istovremenim viškom netrpeljivosti za različito.

Lingvisti mudro šute

Međutim, nije jasno zašto se uvriježilo da mediji (ne samo u Hrvatskoj) ove prve smatraju ljevicom a ove druge desnicom. Možda zbog lingvističke komocije.

Bilo bi zanimljivo saznati što o tome govore lingvisti. Oni pak mudro šute, držeći se načela ne talasaj.

No društvo je podijeljeno, ali možda i na neki drugačiji način. Možda je ispravnije govoriti o podjeli na primitivizam, u većoj ili manjoj mjeri te na otmjenost koja je evidentno u manjini i defanzivi, ali bez koje nikada niti jedno društvo nije ostvarilo neki progres ili neki civilizirani sklad. Istovremeno smo svjedoci prodora primitivizma u sve pore društva i društvenog života, a što može izazvati, a već i ostvaruje vrlo negativne i porazne rezultate. Ono što posebno zabrinjava je spoznaja kako je to ne samo hrvatski nego pomalo, ali nažalost, s tendencijom ubrzanja, i globalni problem.

Hrvatski »doprinos« primitivizaciji se može sagledati i površnim uvidom u Državni proračun, koji za kulturu izdvaja manje od 1 %. Jer naša budućnost ipak ovisi kakvu ćemo imati kulturu, a ne kakve su oranice, goveda. pajceki i ovce.

Uostalom, primjerice Japan je država takorekuć bez bilo kakvih prirodnih resursa, a ni Koreja nije puno bogatija. Gotovo sve uvoze, pogotovo repromaterijale i energente, ali zato izvoze vrhunske i tražene proizvode, zahvaljujući pameti i mudrosti koju su stekli ulaganjem i vrednovanjem obrazovanja, kulture pa i otmjenosti.

Komentari su zatvoreni