Lice i naličje Istanbulske konvencije

Lice i naličje Istanbulske konvencije

Istanbulska konvencija ne donosi ništa novo, što Hrvatska ne bi imala u svojim aktima o zaštiti žena i obitelji. I nemoguće je da njenim  inicijatorima to nije poznato! Radi se o prikrivenom načinu primoravanja država da u svoja zakonska rješenja, pa i u školski odgoj obvezatno uvedu pojam “rod”

Kao i puno toga drugoga, i Istanbulska konvencija i namjera njene ratifikacije u Saboru je podijelila Hrvatsku na one »za« i na one »protiv«. Oni koji su za hitno i bezuvjetno ratificiranje toga dokumenta, pristiglog iz EU-a, su uglavnom oni konformisti i ne-razmišljajuće osobe, koji nisu ni pažljivo, a možda i nikako, pročitali tu Istanbulsku konvenciju, već o njoj znaju samo toliko da je to dokument koji bi trebao zaštititi žene i obitelji od nasilja i nasilničkog ponašanja prema njima. Pa »ushićeno« ponavljaju – »evo nešto što će žene i obitelji zaštititi od nasilja!«, ne znajući ili prešućujući namjerno da u Hrvatskoj još od 2003. (NN 116/03) do danas (NN 70/17) postoji Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, koji izričito štiti žene i djecu od oblika fizičkog, psihičkog, psihološkog i oblika egzistencijalno ugrožavajućeg nasilja te da su u Hrvatskoj na snazi i brojni takvi međunarodni propisi i konvencije, koji su u Hrvatskoj ratificirani, a odnose se na zaštitu djece i žena od svih oblika nasilja i diskriminacije. Među njima su:

  • Konvencija o pravima djeteta (UN)
  • Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (UN)
  • Deklaracija o uklanjanju nasilja nad ženama (UN)
  • Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (VE)

Stoga u tom pogledu Istanbulska konvencija ne donosi ništa novo, što Hrvatska ne bi imala u svojim aktima o zaštiti žena i obitelji. I nemoguće je da inicijatorima donošenja Istanbulske konvencije to nije poznato! Pa koja je onda svrha donošenja i ratifikacije te Istanbulske konvencije? Ako koja zemlja u svojim zakonima nešto nije definirala dovoljni dobro, to se lako da otkloniti promjenom toga u svojim zakonima.

Zašto onda ovo prešutno »silovanje« država da se ratificira Istanbulska konvencija? Na ovo pitanje – zašto?- odgovor leži u onome što tvrde protivnici ratifikacije Istanbulske konvencije u izvornom od EU-a nametnutom obliku, i što oni koji su »za« »mudro« prešućuju. Radi se o lukavom i prikrivenom načinu primoravanja država koje ratificiraju ovu Konvenciju u izvornom obliku, da u svoja zakonska rješenja, pa i u školski odgoj obvezatno uvedu pojam RODA?!

Nije slučajno pažljivom čitatelju ove konvencije ustanoviti da se u Istanbulskoj konvenciji radi stroga distinkcija između spola i roda, te se u njoj nalaze odredbe koje ću citirati doslovce:

Članak 3. – definicije

»”Rod” označava društveno oblikovane uloge, ponašanja , aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce”;

Članak 4. – temeljna prava, ravnopravnost i nediskriminacija

»Stranke će osigurati provedbu odredaba ove Konvencije , a osobito mjera za zaštitu prava žrtava, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što su spol, rod, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnim manjinama, imovinsko stanje, rođenje, seksualna orijentacija, rodni identitet, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, bračno stanje, migrantski, izbjeglički ili dugi status”;«

Članak 14. – obrazovanje

stavak 1.

»Stranke će poduzeti, kada je to primjereno, potrebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su ravnopravnost žena i muškaraca, nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i i pravo na osobni integritet, prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovno nastavni plan program i na svim razinama obrazovanja.

stavak 2.

Stranke će poduzeti potrebne korake za promicanje načela iz stavka 1., kako u neformalnim obrazovnim okruženjima, tako i u sportskim te kulturnim okruženjima i okruženjima za slobodno vrijeme te u medijima«.

Ovi autentični citati iz Istanbulske konvencije su zapravo naličje ove Konvencije, ružno lice te Konvencije, koje se pokušalo s puno teksta o onome što nije sporno, i što nikada i nigdje nije bilo sporno, prikriti s namjerom da se zamaskira ozakonjenje rodne ideologije i njeno uvođenje u školsku nastavu ! Svatko tko pročita i dobro razmisli o ove tri citirane točke iz Istanbulske konvencije, shvatiti će koja je bila prava namjera njegovih predlagatelja.

Argument da su već neke EU države ratificirale ovu konvenciju nije argument koji drži vodu, jer nije argument već »filozofija« – kud svi Turci, tud i … Mujo!. Konačno do kada će hrvatski Sabor biti samo »rukodizački« stroj za upute, naputke, zakone i regulative, koji dolaze iz EU-a i koje treba poslušnički prihvatati bez razmišljanja?! Ovo je očito Konvencija s »debelom« skrivenom namjerom, pa za sada se EU ne usuđuje otvoreno prijetiti nekoj zemlji ako je ne ratificira, jer bi se tako otkrila prava namjera u svezi rodne ideologije, što bi ipak bilo previše očita provokacija u odnosu na tradicionalnu europsku kulturu, već pokušavaju ići ovako mic po mic, pa tko ratificira Konvenciju bez pitanja – dobro, a tko ne ratificira sada, računaju učinit će to kasnije.

Mi nemamo zaista razloga žuriti se sa ratifikacijom, dapače ništa se neće promijeniti, ako ju i ne ratificiramo i sačuvamo našu djecu od još jedne zaista »bolesne« zapadne indoktrinacije!

 Laslo Torma, dipl.el.ing.

Zagreb