Ležećim policajcima samo zavaravaju javnost

Ležećim policajcima samo zavaravaju javnost

(Ilustracija / Foto: Boris Jagačić)

Kad se neupućeni građani nađu u nevolji i jako su zabrinuti za svoju sigurnost, dosta im je obećati bilo što, pa makar i postavljanje uspornika. A nikakvi »ležeći policajci« ne mogu spriječiti ljude bez prometne kulture da krše propise

Milan Ratkajec

Milan Ratkajec

Iz radionice gradonačelnika-akademika samo bujaju ideje kako bar na kratko umiriti nezadovoljne građane. Kad je o prometu riječ »špranjica« je u policajcima. Dakako, ne o živima, već onima nepomičnima, ležećima, ili pravim imenom uspornicima prometa. Na brzinu ih je gradonačelnik postavio i u Blatu, nakon što je prebrzi vozač udario djevojčicu. Srećom, o tom gradonačelnikovom umirujućem pothvatu svoje je mišljenje dao pravi prometni stručnjak: čovjek koji nije dobio diplomu po vezi, niti je po poznatom receptu dobio posao na fakultetu. On je rekao ono što je jasno mnogim Zagrepčanima: sve što je u tom konkretnom slučaju napravljeno za smirivanje prometa, napravljeno je krivo, bez ikakvog elaborata. Da je imao pravo potvrđuju na zagrebačkim ulicama sasvim drugačije boje asfalta, na kojima su postojali uspornici prometa, a onda se netko dosjetio da su beskorisni, pa su ih skinuli s cesta.

Slučaj mladića iz Blata, koji je zaboravio da »gas do daske« ne vrijedi na gradskim prometnicama, kao i mladića koji je to isto napravio u Ilici i izazvao tragediju, a još se k tome predstavio kao član udruge za sigurnost prometa, samo pokazuju da je vrijeme za temeljito istraživanje u što se i kako se troši novac građana. Nikakvi ležeći policajci ne mogu spriječiti ljude bez prometne kulture da krše propise. To mogu napraviti samo pravi, živi policajci, ali njih imamo, kažu, premalo, makar se i u to može opravdano sumnjati. Trebalo bi objaviti analizu koliko tih službenih osoba dolazi po glavi hrvatskih stanovnika, a koliko je to u drugim zemljama, gdje se pješake ne gazi automobilom tako lako. Ako stvarno nema policajaca, vrijeme je za alternativna rješenja: možda treba u pomoć pozvati građane- dragovoljce. Istini treba pogledati u oči, jer samo tako se mogu početi ozbiljno rješavati problemi promet prometnih masakriranja.

Bilo nekad

Bilo je u Hrvatskoj godina kad se u probleme cestovnog prometa uključivala cijela društvena zajednica. U mnogim sredinama autoklubovi su vodili glavnu riječ, a sada je njihov broj prepolovljen. Djeca su u školi učila od malih nogu o prometu, o solidarnosti, pravilnom ponašanju. Stotine tisuća djece natjecalo se – od sela do države – tko zna više o prometu. Isto tako, stotine tisuća vozača moglo je bilo kad u godini besplatno provjeravati ispravnost kočnica svojih automobila; sada to više ne postoji. Jesu li građani možda postali škrtiji i ne odvajaju više novca za svoju sigurnost u prometu? Analiza nepristranih stručnjaka možda bi pokazala da Hrvati za svoju prometnu sigurnost odvajaju više novca nego što to čine u drugim europskim zemljama.

Kad je nedavno čelnik jedne prometne udruge javno zavapio na televiziji i zatražio da trošenje novaca građana postane transparentnije, netko je sa strane samo zavapio: »Ne talasaj!« Kad se neupućeni građani nađu u nevolji i jako su zabrinuti za svoju sigurnost, dosta im je obećati bilo što, pa makar i postavljanje uspornika.

Demagogija je uvijek imala svoju cijenu, ali kad građani i na sasvim drugom dijelu grada masovno poviču gradonačelniku Dosta nam je lažnih obećanja! znači da su u potpunosti shvatili u čemu je stvarni problem.

Komentiraj

*