Leo Vukelić: “Ilica kulture” i budućnost praznih gradskih lokala

Leo Vukelić: “Ilica kulture” i budućnost praznih gradskih lokala

Globalizacija donosi velike trgovačke centre koji su na neki način komotniji od malih uličnih lokala. Ali, kao posljedica takvog pristupa je odumiranje centra grada i onoga što se svojevremeno podrazumijevalo kao način života u centru grada

Melita Funda

Zagrebački umjetnik Leo Vukelić u suradnji s Galerijom VN odvažio se provesti projekt »Ilica kulture«, usmjeren na oživljavanje praznih, zapuštenih gradskih lokala. Riječ je o projektu kojeg je moguće promatrati iz dvije vizure: kao pilot projekt i kao poziv građanima da se uključe u jednu ovakvu inicijativu. Namjera je da se u određenom vremenskom terminu oživi desetak zapuštenih gradskih prostora te da se u njima postavi oko dvadeset izložbi.

Pitali smo Lea Vukelića kako se rodila ideja i što ga je potaknulo da pokrene ovaj projekt:

»Naprosto volim hodati kroz grad i kad god je to moguće ne koristim javni prijevoz niti svoje osobno vozilo nego pješačim. Unazad 20 godina svjedok sam kako se kompletni sadržaji grada sele na periferiju. To je dovelo do umiranja manjih gradskih lokala koji su u međuvremenu izgubili smisao i sadržaj. Samo na ovom potezu u Ilici sam prebrojao 50 lokala. Govorim o tek jednom kilometru najduže zagrebačke ulice. Zapušteni gradski lokali su ili neprestano zatvoreni ili povremeno mijenjaju najmoprimce. Uočio sam tri vrste takvih lokala, to jest postoje tri vrste vlasništva: lokali koji su privatni ili su u postupku povrata, a tu su još gradski i državni lokali. Sadržajno, oni su svi na neki način jednaki. Nerijetko su kratkoročni sadržaji u njima neisplativi pa poduzetnici brzo odustaju ili se mijenjaju. I na kraju jednostavno lokali ostanu prazni i služe kao izlozi za plakate«.

Vukelić podsjeća kako je dosad već bilo teorijskih i umjetničkih radova koji su problematizirali ovu tematiku pa u tom smislu projekt »Ilica kulture« nije posebna novost. Međutim, ono što ga izdvaja i što je drugačije je to da je prije svega bitan sadržaj koji prolaznici i stanovnici određene ulice i dijela grada mogu vidjeti i doživjeti. Sadržaj koji ljudi mogu konzumirati.

Plakati na iličkim lokalima šalju lošu i negativnu poruku

»Zasad su svi ti lokali prazni i uglavnom se konzumiraju za koncertne plakate ili eventualno za poruku o razlozima njihove zatvorenosti. To je loša i negativna poruka. Ulica u centru grada treba imati drugačiji sadržaj, sadržaj koji smisleno komunicira sa svim stanovnicima grada«, rekao je za ZG-magazin Leo Vukelić.

leo-vukelic-sadrzaj

Problem praznih i zapuštenih gradskih lokala Vukelić povezuje s problemom suvremenog načina života i suvremene percepcije urbanizma. Globalizacija donosi velike trgovačke centre koji su na neki način komotniji od malih uličnih lokala. Ali, kao posljedica takvog pristupa je odumiranje centra grada i onoga što se svojevremeno podrazumijevalo kao način života u centru grada. Pod odumiranjem se misli i na odumiranje komunikacije među ljudima. Leo Vukelić kao umjetnik i kao stanovnik Zagreba naglašava važnost komunikacije. Poštujući tehnologiju koja nas je dovela na komunikacijski nivo na kojem danas komuniciramo želi podsjetiti kako nam je i dalje neobično važna izravna komunikacija. Svojim projektom ovaj umjetnik nastoji građanima donijeti dašak one komunikacije kakvu su nekad mogli imati u malim gradskim trgovinama i obrtima.

»Umjetnost kao sadržaj, umjetnost u širem smislu riječi, umjetnost i kultura, različite grane kulture, knjižare i knjižnice, čitaonice, igraonice, ateljei, male poklon galerije, mjesta primijenjene umjetnosti pa sve do visoke umjetnosti, držim da su to pravi sadržaji i dobar put i način razmišljanja kad je u pitanju revitalizacija cjelokupnog centra grada. Revitalizacijom starih lokala i (do)davanjem novih sadržaja, ne dobivaju samo stanovnici Zagreba već je na dobitku i naša turistička ponuda, a također i gospodarstvo. Ne zaboravimo kreativne industrije«, pojašnjava Vukelić.

Ono što Vukelić daje jasno na znanje je to da njegov projekt nije usmjeren na kritiku gradskim i državnim vlastima i njihovom načinu upravljanja spomenutim lokalima, već nastoji zadržati fokus na pozitivne aspekte. Njegova je poruka da se na sadržaj ne može gledati isključivo kroz komercijalnu komponentu.

Preskupi najam

leo-vukelic-ilica-otvorenje»Mi se trenutno nalazimo u jednom od tih lokala koji ima 40 četvornih metara. Prema kriterijima gradske kategorizacije to ulazi u prvu gradsku zonu, najbolju zonu, što prevedeno u najam prostora iznosi barem 500 eura na mjesec plus ostala davanja. U današnje vrijeme teško da postoji mali sadržaj koji bi bio isplativ i s kojim bi se mogli pokriti troškovi i još nešto i zaraditi. Ovo je, dakle, privatni prostor, koji sam unajmio za pilot projekt. Dogovorio sam s vlasnikom da bih unajmio prostor na nekih mjesec dana. Objavio sam javni poziv na koji mi se odazvalo gotovo 30 umjetnika«, napominje Vukelić.

Od subote 17. rujna krenuo je ciklus izložbi, kraćih izložbi koje bi trebale trajati dva do tri dana najviše. Sve bi trebalo potrajati do 15. listopada. Inače, u spomenutom je prostoru nekad bio frizerski salon (Ilica 202). Umjetnik namjerava nastaviti s inicijativom u njenom osnovnom smislu i nakon 15. listopada. Najavljuje i problemski okrugli stol na kojem će se raspravljati o ovoj problematici.

»Pozvat ćemo nadležne, pozvat ćemo umjetnike i sve one koji su na neki način sudjelovali u sličnim projektima. Tom ćemo prilikom pokušati izartikulirati način na koji bi se grad i država mogli uključiti. Govorim o mogućim subvencijama. Postavljali bismo sadržaje namijenjene stanovnicima i gostima Zagreba, turistima. Umjetnici bi dobili veću javnu vidljivost«, objašnjava.

Većina umjetnika teško živi

Prema njegovim riječima nije tajna da umjetnici u većini slučajeva jako teško žive pa treba pojačati njihove kapacitete. Postoji više mogućnosti i varijanti: umjetnički atelje, radionica za djecu i/ili odrasle, izložbe. Sve su to mogućnosti za dobivanje povlaštenog najma na neko vrijeme. Umjetnici bi tako dobili prostor u kojem bi svakodnevno mogli izlagati i komunicirati s gradskim prolaznicima. Vukelić naglašava kako je važno da umjetnici i svi sudionici u ovom projektu mogu rasti, da se razvija toliko potrebna komunikacija. Predlaže i uvođenje subvencija za umjetnike – privatnike, olakšice za komunalije i najam i sl.

Projekt »Ilica kulture« je na određeni način nastavak prijašnjeg umjetničkog djelovanja Lea Vukelića. Ovaj svestrani umjetnik, poput ostalih hrvatskih umjetnika, djeluje na na jako malom umjetničkom tržištu. Takva je naprosto situacija u našoj zemlji. To nije nimalo jednostavno i treba uvijek iznova imati snage za pronalaziti nove načine i prostor za umjetničke iskorake. »Često radim s nekim s kim nemam poseban interes osim dobre razmjene koja nije mjerljiva u financijskom smislu«, naglašava Vukelić.

Njegov projekt »Ilica kulture« je otvoren za afirmirane ali i mlade neafirmirane umjetnike. Kroz višegodišnji umjetnički rad nikad se, kako on kaže, nije petljao drugima u posao, već je promatrao ljude kako rastu u umjetničkom smislu. Takav je stav zadržao i na ovom projektu sa željom da se ljudi što više povežu te da klasični komercijalni karakter ostane sa strane.

Dva desetljeća umjetničkog rada

Leo Vukelić se već 20 godina bavi javnim umjetničkim radom. Kretao se od klasične vizualne umjetnosti prema multimedijalnom smjeru. Iako se često multimedijalnost povezuje sa suvremenim tehnologijama i novim medijima, što nije najtočnije viđenje multimedije, za Vukelića je to »prostor« u kojem on spaja različite grane djelatnosti i objedinjuje ih u konkretan rad i djelo. Zajedno sa suprugom je radio u kazalištu, na poslovima scenogafije, kostimografije, produkcije… Okušao se i u glumačkom poslu u performasima, bio je voditelj kazališne djelatnosti (umjetnički voditelj) u Dječjem kazalištu Dubrava. Godine 2008. pokrenuo je vrlo popularnu i odlično prihvaćenu manifestaciju »Noć kazališta«. Završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer slikarstvo te kiparstvo na Kunstakademie u Duesseldorfu u Njemačkoj. Trenuto radi na predstavi Zvižduk s Bukovca u kazalištu „Žar ptica“, čija je premijera zakazana za 1. listopada.

Sebe kao umjetnika Leo Vukelić opisuje sljedećim riječima:

»Kad se kao autor počnem osjećati sigurno onda imam potrebu ići dalje. Ulazak u nešto novo otvara prostor za učenje. Koliko god da te strah novog i nepoznatog, taj se osjećaj istovremeno isprepliće s hrabrošću i željom da se iskušam u nečem novom i drugačijem. Umjetnički gledano, sve što radimo radimo zato da bismo dobili odgovore na pitanja. Svakom umjetniku treba jedno duže vrijeme da sam sebi prizna ili uvjetno rečeno da javno kaže: Da, ja sam umjetnik. To nije jednostavno jer se u našem društvu jako malo vrednuje umjetnost. Preplavljuje nas konzumerizam i kapitalistički način života. Ljudi kao da nemaju vremena za umjetnost, ona prestaje biti važna. Postavlja se i pitanje kako živjeti i preživjeti od umjetnosti. Da, ima dosta frustrirajućih i teških stvari, ali za mene je kreativno promišljanje jako lijepa stvar. Kreativan uspjeh se ne može materijalno komparirati. Novac nikad ne može nedomjestiti osjećaj ispunjenosti i zadovoljstva. Moja obitelj i ja živimo umjetnost. Naša kuća, za moju suprugu i naše troje djece, nije samo prostor u kojem živimo nego je i prostor s kojim živimo. Umjetnost je iznimno važna za društvo jer pokreće i nadahnjuje čovjeka kao ništa drugo«.

Komentari su zatvoreni