Lea Vidaković – Porculanske priče

Lea Vidaković – Porculanske priče

The Vast Landcape je osim umjetničke instalacije nedavno završen i kao kratki animirani film, no kao instalacija funkcionira nešto drugačije. U samom prostoru instalacije, za razliku od istoimenog filma, sudbine protagonista doživljavamo kao neprekinuti niz rituala na izdvojenim paralelnim projekcijama

Draško Ivezić

Prvo što pada u oči kod otkrivanja umjetničkog svijeta Lee Vidaković je suptilna mirnoća i nježan ritam poput daha u meditaciji. Njeni živopisni likovi vibriraju između sna i jave snažnim, dubinskim emocijama koje se ponekad oglase pažljivo odabranim detaljem. Oni žive u finom vezu bogate minijature koje je autorica vrlo ukusno i nekako blisko ukrasila taktilnim teksturama koje pulsiraju savršeno isprepletene u precizni organizam.

Lea Vidaković svoj je studij animacije provela u malom mjestu Volda u Norveškoj gdje je prostranstvo ogromne prirode, šume, nesagledive razdaljine među pojedinim mjestima svakodnevica s kojom sjevernjaci moraju računati i naći pravilan ritam. Animaciju kao izražajno sredstvo naracije autorica koristi kreativno, dajući život i karakter lutkama koje balansiraju od prepoznatljivog do lagano nadrealnog, a pri tom vješto uklapa specifičnu tehniku zamrznutog pokreta (animated stills) koju je savladala na majstorskoj radionici legendarne Suzie Tempelton i dodatno usavršila na još jednom animiranom filmsko – galerijskom djelu “Sestre”, diplomskom radu sa studija na akademiji u Gentu u Belgiji.

Unutar svijeta The Vast Landscape Lea Vidaković nam je hrabro odškrinula vrata u intiman svijet pet protagonista – dva znanstvenika, prodavačicu porculana, lovca i dječaka. Tehnikom mrežne naracije priča je izložena na način da fokus prelazi s jednog protagonista na druge i tako postaje mreža različitih sudbina koje povezuje prostranstvo života na sjeveru. Razdvojeni velikim prostranstvom koje se u priči više naslućuje nego prikazuje protagonisti ponavljaju uhodane rituale kojima dominira duboka sjeta s laganim trenucima nesigurnosti, težnjom za ispunom samoće ili odgovorom na skriveno, nepostavljeno pitanje.

Približavanje udaljenih duša

Svjedočimo surovosti procjepa između zbilje širokog prostranstva i težnje približavanju udaljenih duša. Svaki od likova približavanje ostvaruje na sebi svojstven način, ili kroz poseban odnos prema predmetima kao prodavačica koja u nedogled preslaguje i održava porculanske figurice, znanstvenici koji mjerenjem pokušavaju naći skriveni smisao u prirodnim silnicama, lovac koji nježno tepanjem doziva svoju lovinu da bi samo koji trenutak proveo s istom u društvu; dječak koji živi u silnoj potrebi za bliskošću s figurom na oštećenoj muzičkoj kutiji.

U širokom prostranstvu the Vast Lanscape slavi osamljene duše koje se okreću onome što imaju, što im je blizu. Kroz melankoliju vibriraju poput tihe muzičke kutije, preciznog mehanizma, tajanstvene prirode gdje se lovci i divljač sreću kao suputnici, dok je u prodavaonici porculana jedini gost melodija sa starog gramofona koja nas sjeća na davnu bliskost koja se nikada nije ostvarila.

The Vast Landcape je osim umjetničke instalacije nedavno završen i kao kratki animirani film, no kao instalacija funkcionira nešto drugačije. U samom prostoru instalacije, za razliku od istoimenog filma, sudbine protagonista doživljavamo kao neprekinuti niz rituala na izdvojenim paralelnim projekcijama. Takav pristup nam dozvoljava da u miru meditiramo o svojim emocijama, samoći, sjeti i razmišljamo s razumjevanjem o ritualima kroz koje sami prolazimo. Mrežna naracija namjesto klasične fabule nudi osjet prije nego li katarzu tako da s lakoćom postajemo dio tog svijeta i akter instalacije koja nas svojom tihom pasivnošću stimulira na emotivnu aktivnost i duboku introspekciju. Tako postajemo sebi bliži i otvoreniji za iskrenu bliskost u širokom prostranstvu života, čime nas autorica velikodušno nagrađuje.

O autorici:

Lea Vidaković (1983., Subotica) je multimedijalna umjetnica koja svoje radove izvodi na području lutka animacije i umjetničke instalacije. 2010. diplomirala je animaciju na HVO u Norveškoj, 2011 je diplomirala na odsjeku za grafiku na Akadmeiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a 2012. je završila master studij audiovizuelne umjetnosti na Royal Academy of Art – KASK u Belgiji. Boravila je na umjetničkim rezidencijama na Islandu i u Finskoj. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi i festivala, te je dobitnica nekoliko nagrada iz oblasti animiranog filma i umjetnosti. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) i Saveza udruženja likovnih umetnika Vojvodine (SULUV).

(Otvorenje izložbe je 5. svibnja u Galeriji Karas, u Praškoj 4.)