Lažna povijest, lažirana znanost i pseudoreligije

Lažna povijest, lažirana znanost i pseudoreligije

Posebno je opasan aspekt pseudopovijesti negiranje određenih povijesnih događaja, primjerice holokausta, koje je uzelo maha već 70-ih godina prošloga stoljeća, a danas je aktualno na Bliskom istoku

Dijana Bahtijari

Knjiga Izmišljeno znanje.Lažna povijest, lažirana znanost i pseudoreligije autora Ronalda H. Fritzea iscrpna je intelektualnohistorijska studija koja analizira pseudopovijest i pseudoznanost, fenomene sve prisutnije u suvremenoj kulturi. S obzirom da prefiks pseudo ima korijen u grčkoj riječi pseudesthai, što znači “lagati”, ne treba čuditi da su pseudopovijest i pseudoznanost oblici povijesnog revizionizma koji, unatoč korištenju određenih metoda i tehnika, nisu u skladu s povijesnim činjenicama ili zdravim razumom. Glavna razlika između znanstvenika i pseudoznanstvenika je u pristupu problemu. Dok prvi dokaze promatraju bez predrasuda, trudeći se da već formirane predodžbe što manje utječu na rezultate istraživanja, pseudoznanstvenici temi koju istražuju uglavnom pristupaju sa skrivenim ciljevima poput želje za ugledom i zaradom, krećući najčešće od rezultata koji treba pod svaku cijenu potkrijepiti dokazima, bez obzira na njihovu istinitost.

Popularnosti pseudopovijesnih i pseudoznanstvenih ideja posebice pridonose popularne knjige i filmovi, kao što je primjerice knjiga Da Vincijev kod Dana Browna, ekranizirana i u relativno uspješan film.

Popularnosti pseudopovijesnih i pseudoznanstvenih ideja posebice pridonose popularne knjige i filmovi, kao što je primjerice knjiga Da Vincijev kod Dana Browna, ekranizirana i u relativno uspješan film. Ta knjiga je, unatoč jasnim autorovim izjavama da se radi isključivo o fikciji kao i mnogobrojnim povijesnim i znanstvenim netočnostima, izvor prepirki i polemika u pseudopovijesnim krugovima. Iako pojava pseudopovijesti nije nova, može se reći da danas, s razvojem interneta gdje nam je dostupno nezamislivo mnogo neprovjerenih i lažnih informacija, postoji više pseudopovijesnih tvrdnji i zamisli nego ikad prije.

Zabavni i opasni mitovi

Fritze kroz knjigu nudi forenzičko raščlanjivanje modernih mitova o povijesti te otkriva trikove kojima se poticatelji tih ideja služe. Upozorava da iako su mnoge od tih ideja fantastične i zabavne za razmišljanje, druge su zabrinjavajuće i imaju potencijal biti oruđe vjerskog fanatizma, političkog ekstremizma i rasizma. Dobar primjer tomu je i činjenica da je za vrijeme Građanskog rata u Americi, zbog raširenih vojnih i političkih sukoba te neizvjesnosti i nesigurnosti koja se reflektirala i na tadašnju intelektualnu situaciju, postojala poplava pseudopovijesti vezanih uz drevno naseljavanje Amerike i pretpovijesne civilizacije. Može se zaključiti da se takve ideje razvijaju u okolini koja iznova analizira svoju povijest i tako stvara plodno tlo za razne pseudopovijesne zamisli. Posebno je opasan aspekt pseudopovijesti negiranje određenih povijesnih događaja, primjerice holokausta, koje je uzelo maha već 70-ih godina prošloga stoljeća, a danas je aktualno na Bliskom istoku.

Knjiga Izmišljeno znanje sastoji se od šest opsežnih poglavlja koja se bave najpoznatijim pseudopovijestima. Tako je tu poglavlje o Atlantidi, jednoj od najpoznatijih i najstarijih pseudopovijesti, te poglavlje o naseljavanju drevne Amerike koje se bavi pretkolumbovskim istraživanjima i naseljavanjima Amerike. Dio knjige posvećen je zanimljivom utjecaju pseudopovijesti na dvije najutjecajnije američke rasističke religije – Kršćanski identitet i Naciju islama, a zadnje poglavlje govori o kontroverziji Crne Atene, ideji da su antičku Grčku kolonizirali Egipćani i Feničani, a ne doseljenici iz središnje Europe.

Atlantis

Pseudopovijesničari Däniken, Sitchin, Hapgood i Hancock

Možda najzanimljivije poglavlje detaljno obrađuje ideje poznatih pseudopovjesničara poput Ericha von Dänikena i Zecharije Sitchina te njihovih hipoteza o drevnim astronautima, Immanuela Velikovskoga i njegovih hipoteza o drevnim globalnim katastrofama, Charlesa H. Hapgooda i njegovih ideja o pokretnoj zemljinoj kori te o naprednim civilizacijama drevnoga doba, o kojima u svojim knjigama govori i Graham Hancock. Fritze u ovom poglavlju možda i najvještije analizira poveznice u knjigama ovih pseudopovjesničara, ne samo sadržajno i tematski, već i na razini korištene metodologije kao i proračunatog i selektivnog korištenja dostupnih izvora.

drevni_astronautiIako je knjiga Izmišljeno znanje pisana pristupačnim stilom i na zabavan način, ona ukazuje na problem zlonamjernog i neodgovornog pristupa tumačenju povijesti, upozoravajući na važnost znanstvene kompetencije i kritičkog pristupa izvorima. Fritze upozorava da su se, unatoč čvrstim dokazima u suprotno, različite neobične i čudne ideje uspjele ukorijeniti, te svojom popularnošću zbuniti dio javnosti.

Ronald H. Fritze dekan je Fakulteta za umjetnost i znanost i profesor povijesti  na visokoškolskoj ustanovi Athens State University u Alabami. Nakon završenog studija ozbiljnije se počinje baviti proučavanjem pseudoznanosti kroz povijest, pseudoreligijama i falsificiranim znanostima. Objavio je nekoliko knjiga, a Izmišljeno znanje prva je njegova knjiga objavljena u Hrvatskoj.

(Fotografije: Wikimedia.org)

Komentari su zatvoreni