Kurta i Murta, zaustavite “gangrenu” društva!

Kurta i Murta, zaustavite “gangrenu” društva!

Popravljam tekst u Odesi. Kasni avion. Čekam. Vrijeme najbolje ubija pivo. Nažalost, u Ukrajini naći ukrajinsko pivo je gotovo jednako osvajanju »sedmice« na lotu. Zapadnjaci se trude da Ukrajinci ništa više ne moraju raditi. Sve rade umjesto njih. Kao svugdje gdje prodaju demokraciju. Uskoro ćemo svi postati nalik kolijevki demokracije – Grčkoj. Ujedinjeni u EU kao Grčka.

Čuo sam jednu rusku: „там хорошо, где нас нет“- „bolje je gdje nas nema“. Da nam nije EU u opasnosti?

dr. sc. Viktor Simončič

8. »poučak« komentirala je Esma iz Sarajeva: Divno me je nasmijao odgovor koji si dobio iz EU. Možeš li samo misliti koliko savjetnika i eksperata za komunikacije je trebalo da se sroči onih par ljubaznih rečenica? 

Ja sam na fakultetu imala profesora Jima, preziva se Mihelcic s tim da se to u Americi čita Mihelsik, i rodom mu je deda tamo negdje oko Međugorja. On je svaki dan pisao Američkoj agenciji za okoliš – EPA po jedno pismo ili e-mail, na koji je dobivao slične odgovore. Kada mu je neko od mladih i nadobudnih studenata rekao da se uzalud troši, on je odgovorio sa “ja držim barem troje ljudi zaposlenih u EPA-i, i dajem im posla. Što znaš, možda sutra to radno mjesto čeka tebe?” 

Odgovorio sam joj: Da prestanem pisati i zapošljavati birokrate?

Esma je odgovorila: Čuj, da prestaneš pisati!? Ne gledaj to kao da zapošljavaš birokrate, već gledaj da bi negdje u moru sivila tih administrativnih patuljaka koji pomažu velikoj mašini (nešto kao patuljci duguljastih ušiju koji pomažu Djeda Mrazu) moglo tvoje pismo doći do nekoga tko će pročitati i čiji mozak će odjednom oživjeti kao što klinički mrtve ljude oživljavaju uz pomoć strujnih udara!!!!! Ako pametni ljudi prestanu pričati, tek će tada prava glupost zavladati. Tako da… moram te naučiti da se snimaš i objavljuješ na youtubeu, ići će ti brže od pisanja!!!!! (Moj komentar: Esma uz to što zna znanje, točno poznaje i moje neznanje ponekih tehničkih inovacija)

Moj odgovor Esmi – nisam poslao: Ne posustajem. Evo 9. poučka i čuvaj se Esma. Ne naginji se kroz prozor. Mogla bi nekom pasti na pamet.

Ja sam klasičan štreber. Dok sam bio mali, mama me tjerala da prije jela perem ruke. I ja ih perem i danas. Onda su me u školi učili o bratstvu i jedinstvu. Ja u to povjerovao i dan danas su mi dragi svi dobri ljudi. U JNA su me podučili da i vojnik smije biti protiv generala, tada se radilo o drugu vojniku i drugu generalu, ako bi neke zapovijed druga generala bila protiv interesa zajednice. To univerzalno pravilo ne vrijedi. Da vrijedi, gospoda à la „Šljivančanini“ bili bi zadržani u stanu i ne bi imali prilike rasturiti Vukovar. Mnogi naši isto ne bi napustili stan i ne bi se pila akumulatorska kiselina od milja. Ne bi ni mnogi generali izašli iz kuće i ne bi se na pravdi Boga rasturio Vijetnam, Irak, pa Libija, ….

U životu ništa ne mora biti sveto ako je protiv razuma. Na to se mora reagirati u ime dostojanstva. Nisam baš siguran da je to zbog JNA, ali sigurno nije samo zbog toga. Jednostavno ne mogu prešutjeti kada osjetim da »ide u krivo«. Zato se čudim mnogim znanim i neznanim junacima naše svakodnevnice, s kojom lakoćom prihvaćaju raditi štetu.

Suprotstaviti se uvozu možda je suprotno i s gospodarski programom HDZ-a kojeg priprema »Münchenski institut«. Unutra sigurno stoji, možda samo prikriveno, kako treba uvoziti i »ne daj Bože« izvesti njima nešto naše

Ne umišljam da samo ja vidim gluposti, niti da ono što ja vidim zaista mora biti glupost. Prihvatiti tuđe argumente pa i kada bi ja trebao »ispasti glup«, nije mi preteško. Kada sam ovo napisao, odmah znam kakva će biti reakcija mojih najbližih: »Da ti prihvatiš tuđe mišljenje samo tako. Malo sutra«. Podsjeća me na lekciju engleskog gdje je pisalo da je lakše izvaditi čep iz prazne boce nego izbiti nešto iz nečije, u ovom slučaju moje, glave.

Šutnja u nedostatku argumenata

No izgleda da to s čepom vrijedi za mnoge glave. Mnogi se ne usude misliti. Na području okoliša, kao da je pamet stala, ne samo od »Zmajlovićeve ere«. Nekako je to više povezano s virusom »zna se«, koji je izgleda opasno prelazan. Kada vidim kako (ne)reagira EU, pa i sam predsjednik komisije gospodin Jean-Claude Juncker, kao da je virus zahvatio dobar dio EU. Kada nema argumenata i kada se ne zna, isključi se razum i djeluje se šutnjom, kako to radi ministar Zmajlović ili odgovorom, »kako Komisija zadržava pravo prekinuti korespondenciju koja se ponavlja«. A što raditi nego ponavljati da je nešto krivo kad je krivo, a nijednog argumenta da se krivo barem malo ispravi.

Kako izbjeći upozorenje ministru Zmajloviću i direktoru Fonda gospodinu Mülleru da je koncept postupanja s otpadom pogrešan? Da nigdje nema koncepta kao na Marišćini i Kaštjunu. Da to sve nema niti ekonomske niti »polu stručne« logike. Ma okružili se oni i »svjetskim savjetnikom« Šarc Renatom, dali zvučno ime tajnika kabineta ekspertici za otpad Ireni Relić, pa imali i podršku od EU preko JASPERS (Joint Assistance to Support Projects in European Regions) sve to ne vrijedi. Ne zna se, pa gotovo. Uskoro dolazi na vidjelo. Ministar Zmajlović najavljuje probni rad za koji dan. Na njegovom mjestu, ali i nabrojanih i ne nabrojanih, ne bi baš mirno spavao. Moraju se otkriti dubioze i rastrošnost »u ništa«.

Ruku na srce, koliko kritiziram taj i slične projekte, ako su samo upola dobri kako misle drugi, onda ja baš ne bi smio dobro spavati. A spavam dobro. Iako bi za nas bilo daleko bolje da ja ne spavam dobro, da su potrošeni novci iskorišteni na koristan način, da ćemo moći ispuniti ciljne vrijednosti prema EU…, a ne da noćne more dobiju ministar Zmajlović i direktor Müller, pa možda i sam predsjednik EU gospodin Jean-Claude Juncker. Znam da si ja samo umišljam da oni neće moći mirno spavati zbog načinjene štete. Ma kaj god. Briga njih. Društvene šteta im je izgleda u opisu poslova.

Projekti za nemirne snove

Ima i drugih projekata, koji će uskoro izazivati nemirne snove na pretek. Što se tiče uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u Sisku, dva puta većem od broja stanovnika i s cijenom vode za građane tri puta skuplje nego u Švicarskoj i Švedskoj, sigurno mora nemirno spavati direktor Hrvatskih voda gospodin Plišić i plejada bivših i sadašnjih savjetnika. Bivši gradonačelnik Siska Pintarić će spavati mirno, jer mislim da je radio po principu »drži vodu da majstori odu«, to jest, po principu »zna se«, dok traje – traje. Kako jedan među odgovornima za Siska ipak ne bi mirno spavao, ovdje ću spomenuti gospodina Milu Mikića, glavnog »prostornjaka« Siska zadnjih 40 godina. On je morao znati reagirati na »sisačku glupost«. Morao je znati da nas nikada neće biti za uređaj od 60 000. Možda to nije prepoznao u brdu dokumenata na stranom jeziku. Nije se stiglo naučiti. Strah me je samo da će već sutra nemirno spavati brojni Sisčani, kada počnu dobivati račune za vodu. No i za njih će biti kasno. Bili su upozoreni, a jedino su se okomili na mene »glasnika«.

Iako ih stalno spominjem, protiv ministra Zmajlovića i direktora Müllera nemam ništa osobno. Samo kao simbol neodgovornog ponašanja i stvaranja štete. Da se kojim slučajem bavim gospodarstvom simbol bi mi bio ministar Vrdoljak, u poljoprivredi ministar Jakovina… sve je to slično. Ovako, do daljnjega ostaju njih dvojica. Posebno su mi dragi jer imaju bezrezervnu podršku HDZ-a. Rijetkost kod nas. HDZ smatra da rade dobro, podržava ih i nije do sada našao ni jedan razloga da ih zbog šetnog djelovanja prozove. Dobro, dijelom nemaju znanja ili ga imaju samo 30 % od potrebnog, ako su možda ne svi, ali barem dio njih kao i njihov glavni tajnik Miljan Brkić 70 % diplome prepisali. U mojoj jednostavnoj računici ispada, ako 70 % nisi savladao već prepisao, onda znaš samo za 30 %.

Bolek i Lolek u akciji

Bolek_i_Lolek

Ma bilo bi upola zlo da je samo neznanje razlog podrške HDZ-a glupo-uvoznim projektima Zmajlović&Müller. Kada ih zajedno spominjem, skoro bi ih nazvao Bolek&Lolek. No ne bi bilo korektno, jer Bolek&Lolek na kraju ipak naprave nešto jednostavno, nespretno ali funkcionalno. Zmajlović&Müller je kombinacija, daleko od neke koristi, koja zna jedino nabavljati nefunkcionalno i skupo. U neznanju misle da je skupo ujedno i dobro, posebno ako novci idu preko granice. Upravo u tome vidim podršku koju imaju od HDZ-a, nastavljajući slavni put bivše ministrice Marine Matulović Dropulić i direktora Vinka Mladinea. Podrška HDZ-a glupo-uvoznim projektima povezana je sa zaraznim virusom kojim su HDZ&poltroni bili cijepljeni kod privatizacije kada se poklanjalo i poklanjalo. Suprotstaviti se uvozu možda je suprotno i s gospodarski programom HDZ-a kojeg priprema »Münchenski institut«. Unutra sigurno stoji, možda samo prikriveno, kako treba uvoziti i »ne daj Bože« izvesti njima nešto naše.

Inače bi mi i ministar Zmajlović i direktor Müller u drugim prilikama mogli biti i dragi. Možda čak i prijatelji. Sigurno bi mogao nešto naučiti od somelijera Mihaela Zmajlovića. Volim vina i informacije o njima. I eto, umjesto da je somelijer Zmajlović ostao somelijer i postao možda čak i moj prijatelj, ode on u okoliš i po defaultu među moje neprijatelje-štetočine. Direktora Müllera poznajem manje. Nisam pročitao njegov CV i ne znam za njegove hobije. Čini mi se da bi mogao igrati „belu“ ili preferans, ako mu ovo potonje nije malo preteško. Zamišljam da bi mogli biti ili partneri »u četvero« ili dobri protivnici u »beli«.

Već me sada strah o čemu ću pisati dok se poslije izbora ne formira nova Vlada. Neće biti Zmajlovića. Neće ga biti niti u ronilačkom odijelu, niti sa šljemom u kakvoj špilji. Možda bude u kakvoj drugoj prikladnoj uniformi. Pokaže li se barem dio onoga o čemu pišem točnim, onda mu barem prolazak kraj Remetinca ne bi smio izmaći. Ako je gospodin Polančec za potrošenih 500 000 kuna za neku studiju koja je bile pretanka ili nije trebala dobio godinu dana, onda bi tandem Zmajlović&Müller trebao dobiti, uh zar toliko? … neka sami izračunaju koliko.

Ni SDP ni HDZ ništa ne vide

I zastrašujuće je da niti HDZ niti SDP sve to ne vide. Glave u pijesku, a znaju da »car je gol«! Eto, ostaju i Županije. Ostaju, ne bi li Milanović ostao na vlasti po istom receptu kako je godinama na tim županijama i preko 500 općina i gradova opstajao HDZ. Kada se Kurta penje na vlast nagovještava reforme javnog sektora. Kada Kurta dođe na vlast, nema reformi. Reforme predlaže Murta. Prvi puta od nastanka Hrvatske i Kurta i Murta se dogovorili da je opstanak na vlasti moguć samo bez diranja u sinekure. A sinekure, županije i općinice atrofiraju. Počinju odumirati unatoč povećanju broja službenika i automobila s najmanje devet zvučnika. Naroda sve manje. Zar nitko ne vidi da je počeo proces gangrenizacije društva? Crvena nit negativnih bilanci zahvatila je periferiju i sve je bliža Zagrebu.

Gospodo, gangrena nastupa! Režite županije,općine, upravu, glupe projekte, uludo trošenje teško plaćenog novca iz EU, helikoptere i proslave pa i parade. Ne odrežete li ono što se mora dok se još može, »ode mast u propast«. Kurta i Murta, skupa glave!

Bezbroj nijansi sive

Popravljam tekst u Odesi. Kasni avion. Čekam. Vrijeme najbolje ubija pivo. Nažalost, u Ukrajini naći ukrajinsko pivo je gotovo jednako osvajanju »sedmice« na lotu. Zapadnjaci se trude da Ukrajinci ništa više ne moraju raditi. Sve rade umjesto njih. Kao svugdje gdje prodaju demokraciju. Uskoro ćemo svi postati nalik kolijevki demokracije – Grčkoj. Ujedinjeni u EU kao Grčka.

Dobio sam sliku kako Hrvatske šume čiste šume, ostavljajući posječeno, na što je jedna gospođa poodavno upozorila. Vjerojatno nije samo to bio razlog, ali i to je vjerojatno doprinijelo vatrenom užasu. U vrijeme mraka smo imali osmatračnice, tako da se obala čuvala i na taj način. Moralo se kositi i raditi prosjeke, iako je i tada bilo požara.  Sada smo se pouzdali u »kanadere« i »povjerljive Kurta&Murta kadrove«. A vatra ko’ vatra. Ne respektira prazna naklapanja. Dapače, to ju samo još jače razbukta.

Područje Prižbe: Jedan od uzroka požara na Korčuli je i ovo

Područje Prižbe: Jedan od uzroka požara na Korčuli je i ovo

(Ovo je 9. u nizu »Viktorovih poučaka«, a prethodni se može pročitati na ovoj poveznici.)

Dosadašnji »Viktorovi poučci« objavljeni na portalu Zrnca mudrosti uz šalicu kave mogu se preuzeti ovdje (pdf), a prvi dio knjige Vikora Simončiča Društvo umanjene vrijednosti može se preuzeti ovdje (pdf).

Komentari su zatvoreni