Kupovina kanti za otpad slična kupovini vojnih aviona

Kupovina kanti za otpad slična kupovini vojnih aviona

(Naslovna fotografija: https://dekerivers.wordpress.com/)

Natječaj nikako da se dovrši, kao da se radi o nabavci vojnih aviona. Traje to već drugu godinu, a kante bi mogle stići tek koncem godine. Ako ne ove onda jedne druge. Zajedno s avionima?

dr. sc. Viktor Simončič

Kada su Božjeg poslanika pitali kada će nastupiti Sudnji dan, on je odgovorio: onda kada nestane emaneta [povjerenja, poštenja]. A emanet nestaje kada se stvari povjere ljudima koji za njih nisu sposobni (Imam Buhari)

Viktor Simončič

Iako nisam vjernik, cijenim religijsku baštinu. Dapače, izvorne poruke pokušavam razumjeti i primijeniti. Ono što ne cijenim je dio njih koji propagiraju učenja, a sami ne žive po njima ili čak rade suprotno. Po mom mišljenju, to vrijedi za sve konfesije. Provjerio sam jesam li u željenom smislu upotrijebio riječ konfesija – priznanje i našao da se pojam koristi za razlikovanje pojedinih kršćanskih Crkvi (Katoličke, Pravoslavne i Protestantske), za tri glavna pravca unutar judaizma (ortodoksni, konzervativni i reformisti), kao i dva glavna pravca u islamu (suniti i šijiti). I u hinduizmu postoje četiri pravca na koje se može primijeniti ovaj izraz (šivaizam, šaktizam, višnaizam i smartizam).

Cijenim one koji preko religije u pravom smislu služe pojedincu i društvu. Iako ima puno takvih, nekako kao da ih je premalo. U medijima im se daje malo mjesta u odnosu na one agresivnije, koji kao da ne rade na način poslanja koje im je dano. Ima li to veze s današnjim vlasništvom u medijima? Naravno da posebno cijenim osobe kao Papu Franju. On služi poslanju. Svaki puta kada vidim kardinale i biskupe, sa zadovoljnim osmjehom se sjetim kako su preko noći zamijenili zlatne križeve s običnim metalnima. Papa Franjo im je primjerom pokazao da se pojedinac ne cijeni težinom i vrijednošću nakita. Čuvaju li se zlatni križevi za trenutak kada netko drugi opet vrati zlato oko vrata kao mjerilo vrijednosti? Ovdje se ispričavam prijateljima iz drugih konfesija jer ne spominjem primjere dobrih ljudi koje oni poznaju. Znam da i oni imaju svoje Papa Franje.

Raspisao sam se o religiji i poslanstvima, iako mi to nije bila namjera. Htio sam samo o šteti koju nam rade oni koji nisu dorasli poslovima dodijeljenih po uhljebjivačkoj matrici.

Zaostajemo u gospodarenju otpadom, ekonomskom razvoju…

Na području postupanja s komunalnim otpadom ne da zaostajemo, već smo slično kao i u ekonomskom razvoju, gdje smo danas slabiji nego prije recesije 2008., i u otpadu smo negdje na razini od prije 10 – 15 godina.

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost broji debelo preko 200 zaposlenih. Mahom provjereni stranački kadar, barem kako to ukazuju zadnja zapošljavanja. I tako odabrana elita je imala zadatak osigurati nabavku šarenih kanti za prikupljanje otpada. Kako se kod kanti radi o izuzetno sofisticiranom proizvodu, Fond je pokrenuo postupka javne nabave sredstvima iz EU. I valjda je tu zapelo, jer EU ne dozvoljava natječaje kako si netko zamisli, već samo na propisan način. A za to se mora i nešto znati, a znanje nije baš nešto čega ima u uhljebljivački popunjenim institucijama. Natječaj nikako da se dovrši, kao da se radi o nabavci vojnih aviona. Traje to već drugu godinu, a kante bi mogle stići tek koncem godine. Ako ne ove onda jedne druge. Zajedno s avionima?

Ministarstvo se dosjetilo da dok kante ne stignu, a kante će zasigurno stići samo se ne zna kada će, potakne dodjelu žutih za plastiku i plavih vrećica za papir (Zagreb. Sisak,…). Vrećice stigle, a primjenjivati će se dok ne stignu kante. Da iza kante slijede nabave vozila, sortirnice, oporaba,… bolje da ne spominjem.

Prisjetio sam se prijedloga od prije puno godina. Pričao sam gdje god sam stigao, kako se prikupljanje otpada može pojednostaviti ako se sav korisni otpad stavi u jednu vreću: http://zg-magazin.com.hr/aktualni-prijedlozi-za-gospodarenje-otpadom-nisu-dugorocno-odrzivi/

Kako bi sve bilo razumljivo i za ljude koji nisu baš vični razmišljanju, navodio sam primjer iz Slovenije, kojeg sam pokupio s nekog predavanja dr. Marinke Volk (Okoljsko raziskovalni zavod). U jednu vrećicu se može skupiti sve, pa čemu dvije vrećice?

Čine nam štetu »šarenim kantama«

Kako bi odgovorne pokušao spriječiti da nam čine štetu „šarenim kantama“ navodio sam i primjer mjesta Miklavž u Sloveniji, gdje su preko noći uspjeli prikupiti 80 % korisnog materijala.

O kakvim se uštedama u prikupljanju i transportu radi razumije svaka „dobra domaćica“. Nažalost, u našim institucijama se dobre domaćice, već dugo više ne zapošljavaju.

Od iskustva prerade dijela stare deponije Košambra u Poreču prije skoro 20 godina, upozoravam kako se i iz mješovitog otpada mogu izdvojiti sve korisne stvari, pa čak nije neophodno niti odvojeno prikupljanje na način „vrećica za korisni dio + posuda za ostatak otpada“, iako taj princip nije za podcijeniti. Tehnix iz Donjeg Kraljevca je razvio vrhunsku tehnologiju za izdvajanje iz jeden posude svega korisnoga, tako da za odlaganje ostaje manje od 10 %. U Krškom po sličnom principu godišnje za odlaganje ostaje samo 8 kg otpada po stanovniku!

Tehnixov MBO-T sustav u primjeni

Gospodine ministre Ćoriću, kada ste silom prilika prešli na žute i plave vrećice, naredite praćenje na terenu. Uzmite nekog tko zna računati. Siguran sam da će rezultati pokazati da se sve može napraviti puno racionalnije od skupljanja u bezbroj šarenih kanti. Još je vrijeme, da se uspostavi suvisli sistem pa čak i prekine suludi natječaj za 1 200 000 kanti. Struka EU nam se glede i zbog tog natječaja podrugljivo smije. Jedino ako nabavka u zadnji čas, kao igra s Uljanikom, ima veze s Kinom. Jedino oni mogu u kratkom roku napraviti toliko kanti i dostaviti ih na svaku adresu.

Za one koji ne žele ništa učiti od ranije i koji misle da sve počinje s njima neka prime na znanje da je Zagreb prikupljanje u vrećice uveo jer su ondašnji znali da u Ilici i Gornjem gradu nema mjesta za šarenilo kanti.

Pišući poučak u subotu ujutro, na TV-u rasprava oko iskorištavanja energijskog potencijala dijela otpada koji se ne može (okolišno se ne isplati) materijalno iskoristiti. Predstavnik Zelene akcije Marko Košak ili ne razumije, ili ne zna, ili nije pročitao ili ima neki meni nejasan interes – nastupa tendenciozno kontra okolišnim EU politikama. Iza imena Zelene akcije, kao autoriteta za zeleno, što ja u njegovom slučaju razumijem kao nedozrelo, namjerno ili slučajno obmanjuje javnost. Sramota! Sramota i za medije da pozivaju takve. Nije čudo da uz ovakve ne znamo nabaviti niti obične kante.

Komentiraj

*