Kuga ne bira …

Kuga ne bira …

Kako je uzročnik otkriven tek krajem 19. st., a do tada se bolest “dijagnosticirala” prepoznavanjem simptoma i upisivala u stare dokumente pod raznim nazivima, teško je reći kada se kuga prvi put pojavila u Istri

Neslavni kraj predivnog Dvigrada i niza drugih naselja te crkvica Sv. Roka po cijeloj Istri, smrt velikog broja starosjedilaca, naseljavanje novim stanovnicima… To su samo neke od posljedica haranja kuge na istarskom poluotoku. U Istri je kuga svako toliko uzimala danak, a to se najviše osjetilo u razdoblju od 13. do 17. stoljeća. Kako je uzročnik otkriven tek krajem 19. st., a do tada se bolest “dijagnosticirala” prepoznavanjem simptoma i upisivala u stare dokumente pod raznim nazivima, teško je reći kada se kuga prvi put pojavila u Istri.

Nešto više podataka postoji za Dalmaciju i posebno Dubrovnik koji je, 1377. godine, prvi uveo karantenu (trajanje karantene bilo je bazirano na zapažanjima o tijeku bolesti, a sama karantena je uvedena kako bi se spriječilo širenje epidemije, ali i za vrijeme bolesti omogućilo funkcioniranje dubrovačke luke). U nekoliko izvora, naišli smo na drugačije podatke pa se tako broj epidemija kuge, u Istri u 15. st., kreće od 9 do 14, a u 16. st., od 7 do 16 epidemija. No, definitivno, kuda god je kročila kuga, za njom je kročila i smrt. Tako su se 1635. godine zbog epidemije kuge u Puli morale rušiti pulske zidine koje su obavijale grad kako bi se grad “prozračio”. Zbog nepoznavanja prevencije, kao i lijeka srednjovjekovno je stanovništvo bilo primorano spas potražiti na druge načine, stoga su po čitavoj Istri počele nicati crkve i kapelice posvećene Sv. Roku, zaštitniku od kuge. Osim Sv. Roka, zaštitnicima su se također smatrali i Sv. Sebastijan te Sv. Fabijan.

U slučaju da se u nekom mjestu strahovalo od dolaska kuge, crkvice bi se gradile na ulasku u mjesto (crkvica na ulasku u mjesto smatrala se branom za ulazak kuge, a ovakva lokacija crkvica vezana je uz legende o Sv. Roku koje govore o tome kako svetac zaustavlja ženu u bijelom, smrt s kosom ili neki drugi oblik koji simbolizira kugu). U znak zahvale, ukoliko bi kuga poštedila mjesto, crkvice bi se gradile u centru naselja.

Upravo je kuga potaknula srednjovjekovnu umjetnost na motiv “dance macabre” – “mrtvački ples”. Prvi takav “mrtvački ples” smatra se, kako je naslikan u Parizu u 13. st. U Istri je naslikan u Bermu te, u slovenskom dijelu Istre, Hrastovju. Naslikan “mrtvački ples” od strane raznih majstora imao je i različit broj likova, ali je poanta uvijek bila ista: kuga ne bira, od kuge umiru i bogati i siromašni, i starci i djeca, i plemići i seljaci…

(Cvergla blog / Crckarije.com)