Krajnje je vrijeme da se počne provoditi usvojeni Plan gospodarenja otapdom

Krajnje je vrijeme da se počne provoditi usvojeni Plan gospodarenja otapdom

Pred Hrvatskom su samo 4 godine za postizanje zadanih ciljeva. Plan je donijet. Pokušajmo ga provesti. Opstrukcije ne pomažu. Uvidimo li manjkavosti, poboljšavajmo. Trenutno ne radimo ništa i to je najgore što nam se događa

dr. sc. Viktor Simončič

»Mediokritetstvo zadobiva prostor važećeg, poželjnog (srednja pamet koja je određena fiziologijom) u zadovoljavanju potreba. Ono je nekada bilo predmet prezira, a danas svijet i društvo pretvara u kolektivnog idiota. Danas nam Dostojevski nije potreban da o tome piše. Mediokritetstvo – podložnost sili i nasilju postaje vrlina, a osrednjost kroz toleranciju nasilja, poželjna kao stanje ljudske svijesti. Osrednjost postaje kriterij ponašanja većine jer osigurava političku stabilnost režima suvremenih oblika civilizacije (društva i država, paktova itd.). Mediokritetstvo i osrednjost osigurava egzistenciju iako na sve nižoj razini postojanja u tihom propadanju, u besmislu života u kojem je svatko svakom raspoloživ zbog neke korisnosti do konačne potrošenosti (kapital-odnos)«. Slavko Kulić iz intervuja za ljubljansko Delo, Lažna zora globalizacije, 1998.

24. 5. – Vozeći se, slušao sam na dvije radijske postaje »dogodilo se na današnji dan«. Na jednoj se taj dan pamti po Koperniku i Fahrenheitu. Na drugom po kraljici Viktoriji. Dva radija, dva urednika, dva mjerila važnosti. Pomislio sam kako će jedni znati samo za jedno, a drugi samo za drugo. A znati samo jedno ne vodi naprijed. Malo pretjeravši u pojednostavljenju stvari, vjerujući da urednici »događaja na današnji dan« nisu imali tendenciozne namjere, postao sam svjestan kako se pod izlikom demokracije ipak često namjerno i ciljano daje samo jedno ili drugo. Ovisno kome što odgovara.

13. 4. – Bez ozbiljnijeg glasa protiv slavila se »Majka svih bombi«. Amerikanci bacili do sada najveću bombu. Pred Uskrs bačena najveća bomba. Majka svih bombi. Draga Mama svih bombi. Najdraža Mama ubijanja. Je li trebalo baciti Mamu svih bombi radi ubijanja ili da se uživo, uz pljesak demokratskog svijeta demonstrira nadmoć? Vijest da Rusi imaju »Tatu svih bombi«, prošla dosta nezapaženo. Tata je obično veći od Mame. Mene je sve više sram da me se brojim u dio svijeta koji sebe smatra demokratskim, civiliziranim i humanim. Jadnici koje ubijaju, jadnici koji su navučeni da se ubijaju, ….  

22. 3. – Vozio sam se, nešto prije 7:30, preko graničnog prijelaza u Slavonskom Brodu. Pažnju mi je privukao dimni klobuk iznad grada. Iz jednog niskog dimnjaka sukljao je dim. Atmosfera je bila stabilna. Nije bilo kretanja zračnih masa. Tipično stanje u hladnim jutrima poslije zvjezdane noći. Crni dim iz velikih dimnjaka usred grada ne pamtim već dugo. Jako dugo. To smo u cijeloj Hrvatskoj uglavnom uspješno riješili poodavno. Da još uvijek predajem, studente bih doveo u Slavonski Brod da vide kako se nešto ne smije.

Možda bi Slavonski Brod to mogao ponuditi kao »vježbe u prirodi« za studente tehničkih i »likovnih« fakulteta. Studenti bi dolazi u zimskom periodu s vedrim noćima. Budili bi se u ranu zoru. Studenti tehničkih fakulteta bi u ruci imali termometre. Jedni bi bili pred hotelom, a drugi na najvišem katu hotela. Bilježili bi temperaturu i pratili kada će se dim, umjesto da se širi vodoravno početi dizati u zrak. Trenutak kada temperatura atmosfere u višim slojevima opet postane niža. Studenti likovne akademije bi u ranu zoru crtali grad ispod crnog oblaka, a kasnije grad obasjan suncem.

Ne branim na ovaj način Rafineriju s druge strane Save, koja taj dan ili nije radila ili je radila kako treba. Ali želim upozoriti građane Slavonskog Broda, posebno nakon alarmantnih vijesti o oboljelima da utječu na one izvore koji ih (uglavnom) »truju« (baš ne volim ovu riječ). Radi nas Siščana, ne prisiljavajte susjednu rafineriju da postane apoteka. Jer kada se ona modernizira Sisačka, a bojim se kasnije niti Riječka rafinerija neće baš imati puno šansi. Vjerujem da se sada, nakon izbora, koji su dobiveni barem u malom dijelu na principu »držite lopova«, i novi – stari gradonačelnik Mirko Duspara može posvetiti i ovoj zaštiti građana od zagađenog zraka.

25. 5. – Vlada je donijela Odluku o implementaciji (zna li netko u Vladi za Deklaraciju o nazivu i položaju književnog jezika iz 1968. http://zg-magazin.com.hr/obnovimo-deklaraciju-o-nazivu-i-polozaju-knjizevnog-jezika/?) Plana gospodarenja otpadom RH za razdoblje od 2017. do 2022. godine, kojom se zadužuje Ministarstvo zaštite okoliša i energetike da o donošenju ove Odluke, na odgovarajući način, izvijesti sve nositelje i sunositelje aktivnosti, programa i projekata koji sudjeluju u implementaciji Plana.

Odluka o odluci da se provede Odluka o donošenju Plana gospodarenja otpadom od 5. siječnja 2017. kojom se zadužilo ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša da o donošenju ove Odluke upozna sva relevantna tijela koja sudjeluju u provedbi Plana.

Donošenje odluke o implementaciji primjene Plana me zbunjuje već samo po sebi, a dodatno reakcija dijela zelenih. Smatraju kako je Odluka Vlade o implementacija »povratak u prošlost«. Ma kakav povratak na prošlost, kada je Plan usvojen prije 6 mjeseci. Da Vlada i nije donijela odluku o implementaciji primjene Plan bi se trebao provoditi. Iako sam više nego kritičan prema Planu, o čemu sam se toliko napisao i napričao da je čak i meni samom prisjela ta priča, moramo se naučiti elementarnog pravila demokracije. Plan je donijet. Pokušajmo ga provesti. Opstrukcije ne pomažu. Uvidimo li manjkavosti (ja ih poodavno vidim, ali neću djelovati protiv Plana, vjerujući da sam u krivu i kako eto samo baš ja ne vidim kako je sve OK), poboljšavajmo. Trenutno ne radimo ništa i to je najgore što nam se događa. U obrazloženju odluke se navodi kako su »pred Republikom Hrvatskom samo 4 godine za postizanje ciljeva i stavljanja RH na mjesto kojoj joj pripada na ljestvici ciljeva gospodarenja otpadom u EU – iznad prosjeka EU ….«.

Mudra primjena tehnologija smanjuje nepotrebne troškove

Dat ću svoj doprinos provođenju Plana, iako nas njegova primjena može otrijezniti i staviti na mjesto koje nam na ljestvici gospodarenja otpadom u EU pripada, a to je samo začelje. Mjesto iznad prosjeka EU bi mogli zauzeti, samo ako se hrabro odlučimo za primjenu modernih tehnologija (tu se slažem sa zelenima), ali ne usmjereno na još većem broju kanti i inzistiranju (samo) na odvojenom prikupljanju na izvoru. Mudra primjena tehnologija koje omogućuju izbjegavanje nepotrebnih troškova i iskorištavanje svih korisnih dijelova otpada možda se dogodi, kada u praksi otkrijemo da ćemo inzistiranjem (samo) na odvojenom prikupljanju na izvoru sigurno čvrsto ostati sami na začelju EU, s dugoročnim plaćanjem kazni.

Kada sam pročitao reakcije Zelene akcije na odluku Vlade, razumio sam zašto nisu prihvatili poziv da sudjeluju na konferenciji koja je bila posvećena slivovima Neretve i Trebišnjice i gdje se raspravljalo o budućim planovima i utjecajima na ekosisteme krša, delte Neretve, Omble i priobalja. Radilo se o struci, konferenciji sa stručnim i sektorskim koncensusom, bez medijskom uhu dragih senzacionalističkih vijesti.

Profesor Igor Čatić napisao je još jedno hvalevrijedno upozorenje na akciju Ujedinjenih naroda, Programa zaštite okoliša, »protjerajte jednokratnu plastiku, inače će nam biti u oceanima do 2050. više plastičnih tvorevina nego riba« (http://zg-magazin.com.hr/plastika-nema-alternative/). Slažem se da je problem ozbiljan, ali se ne slažem s načinom rješenja. Zamišljam kako bi zabrana jednokratne plastike, koja se uglavnom koristi za zaštitu hrane dovela do mogućih posljedica kvarenja hrane, njenog još većeg bacanja, ali i nizom bolesti, kako je to bilo, prije široke primjene plastike u prehrambenoj industriji i trgovini. Posebno kod siromašnih. Mjere zaštite oceana i mora su potrebne, čak i uz moguće ograničene zabrane, ali ne samo na njima.

U tekstu me se posebno dojmio dio kako »amateri (građanstvo, pomodni »ekolozi«, političari i drugi) imaju pravo zahtijevati pristup rješavanju nekog problema, ali nemaju pravo predlagati kako taj problem treba riješiti. Prijedloge moraju dati stručnjaci«.

Slažem se da imamo stručnjake – specijaliste koji znaju sve o nekom problemu. Znaju sve o »drvetu«. No, sagledavanje posljedica i prijedlog rješenja moraju dati oni koji razumiju problem(e) u širem društvenom kontekstu. Oni koji vide »i drvo i šumu«. Ne samo plastika u moru, već i Plan gospodarenja otpadom i slično su problemi o kojem bi stav skoro pa po »službenoj/akademskoj dužnosti« morali zauzeti članovi HAZU ili još bolje Akademije tehničkih znanosti. Njihova šutnja kao da ukazuje da niti oni nemaju kapacitet da »od drveta vide šumu«.

Komentari su zatvoreni