Korijeni nerazumijevanja znanosti

Korijeni nerazumijevanja znanosti

Svaka struka, svaka znanstvena grana polazi od nekog temelja. Tko taj temelj ne razumije, nema nade da će išta razumjeti, ma koliko knjiga pročitao

dr. sc. Nenad Raos

Danas, u petak 15. siječnja 2016. godine bio sam sudionikom dvaju događaja koji naoko nemaju nikakve veze jedan s drugim, a opet su mi na neki način otvorili oči i odgovorili na pitanje koje si tako često postavljam kada pišem o znanstvenim temama za najširu javnost: zašto je znanost laicima nerazumljiva? Izbacimo li tehničke detalje, znanost se svodi na obično, da ne kažem svakodnevno ljudsko iskustvo. U znanosti nema niti može biti ičega što ne bi proizlazilo ili moglo proizaći iz života. Veza između raka i pušenja nije »nauk vjere« nego samo precizno izraženo zapažanje kako ima više pušača nego nepušača koji boluju od raka pluća. To laiku izmiče samo zato što poznaje mali broj ljudi oboljelih od karcinoma. No vratimo se našim slučajevima.

Susjeda šalje »visokofrekventno zračenje«

Prvi je slučaj zbio na porti moga instituta (Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu). Kako volim povremeno protegnuti noge nakon sjedenja pred komputorom, iziđem na dvorište, kad evo ti neke gospođe u poznim pedesetima. Pita našu zaštitarku tko se ovdje bavi zračenjem. Želeći pomoći upitah gospođu o kakvom je zračenju riječ. Ona pak da je muči »visokofrekventno zračenje« koju na nju šalje nekakva susjeda ili tko li već, kako bi joj ugrozila zdravlje (ozračivanje = bacanje čini).

Sada je došla da joj na našem institutu izmjere kako je i koliko ozračena. »E, moj Ivice, Ivice Prliću«, zavapih znajući tko je na udaru. Hvala dragome Bogu da se rečeni doktor Prlić dosjetio da gospođu ne primi, nego je s njome samo telefonski razgovarao. Ostatak posla obavio sam ja. Prvo sam gospođi objasnio da nema načina da se vidi je li netko »ozračen« mikrovalnim (»mobitelnim«) zračenjem, nego da se može samo izmjeriti koliko toga zračenja ima na nekome mjestu. Još ne postoji znanstvena potvrda štetnosti mikrovalnog zračenja, to je druga činjenica, no o njoj nisam gospođi htio ništa govoriti, jer u to očito ne bi povjerovala.

Odmah mi je bilo jasno da je riječ o osobi koja se ne može suočiti sa svojim godinama (nedavno je, kaže, napravila »face lifting«), pa onda sve zdravstvene tegobe koje potiču od starosti pripisuje vanjskim utjecajima. No pustimo sad psihološku stranu problema. Mene zanima čisto znanstvena strana, dakle zašto rečena gospođa misli, kao i mnogi drugi, da mikrovalno zračenje šteti zdravlju. Postoje dvije vrste elekromagnetskog zračenja, ili – bolje rečeno – dva sasvim različita utjecaja zračenja na organizam. Jedno je zračenje ionizacijsko. To je zračenje koje, da tako kažem, kida molekule. No postoji i ono drugo zračenje, neionizacijsko, koje to ne može činiti (jer je preslabo). Toj drugoj skupini pripada i mikrovalno zračenje. Prema tome, iako je riječ o »zračenju« , ipak je riječ o dva zračenja i dva značenja.

»Neotrovna« cijanovodična kiselina

To me je podsjetilo na predavanje kolege botaničara koji je rekao kako neka biljka sadržava cijanovodičnu kiselinu, »koja nije otrovna«. Ja se snebih, jer je to upravo ona kiselina kojom je Hitler ubijao Židove u plinskim komorama. »Oprostite, mislio sam na benzojevu kiselinu«, ispravi se predavač. Očito su njemu sve kiseline iste. Kiselina je kiselina, pa bila ona cijanovodična, sumporna, dušična, limunska ili mliječna. Tako je jamačno i sa zračenjem u percepciji našeg znanstveno neukog čovjeka.

No neki ljudi ipak nisu znanstveno neuki ili barem to ne bi smjeli biti. Mislim pritom na našeg akademika (čiji se glas, nažalost, od svih naših znanstvenika u medijima najviše čuje) Vladimira Paara, kojeg sam imao priliku isti dan slušati u emisiji Uvijek kontra na prvom programu Hrvatske televizije. Bila je riječ o klimatskim promjenama, jesu li one stvarne ili nisu, točnije jesu li one uzrokovane stakleničkim plinovima, poglavito porastom ugljikovog dioksida u atmosferi. Njemu je kontru udarao klimatolog Mirko Orlić, no nažalost iako je imao pravi i valjan argument nije ga znao na pravi način iskoristiti. Rekao ga je, no bojim se ne dovoljno glasno. A argument se zove – geološko vrijeme.

ledenjak_medo

Foto: Glas Slavonije

Ukratko, ako se klima na Zemlji mijenjala, i to vrlo drastično mijenjala i onda kada nije bilo nikakve industrije – na što je stalno išao profesor Paar – ne znači da se klima ne mijenja i pod utjecajem industrije. No dolazi li do promjene klime zbog ovog ili onog uzroka, tj. zbog čovjeka ili bez njega, upravo nam govori argument vremena. Kontinuirani porast prosječne temperature planeta u posljednjih stotinu godina nije isto kao porast prosječne temperature Zemlje u razdoblju od milijun godina. Nije isto ako kažemo da smo izgubili roditelje u jednom danu ili u deset godina. Iz prvoga zaključujemo da su stradali u nekoj, vjerojatno prometnoj nesreći, iz drugoga da su najvjerojatnije umrli prirodnom smrću. Prvo je tragedija koja se mogla izbjeći, drugo je ono što dolazi po prirodi stvari.

Eto to povezuje ova dva događaja i ove dvije osobe. Prva ne razumije što je zračenje, druga nema prave predodžbe o vremenu. Prvoj nedostaje znanje fizike, a drugoj znanje geologije. Ili da se vratimo na početak: svaka struka, svaka znanstvena grana polazi od nekog temelja. Tko taj temelj ne razumije, nema nade da će išta razumjeti, ma koliko knjiga pročitao.

Komentari su zatvoreni