Knjigovežnica 1924 – zagrebačka čuvarica klasičnog ručnog uvezivanja knjiga

Knjigovežnica 1924 – zagrebačka čuvarica klasičnog ručnog uvezivanja knjiga

»Živimo u kriznim i teškim vremenima kad nam je potrebna velika snaga za rad i opstanak. Neizmjerno bih voljela da ovaj obrt opstane jer je doista potreban. Uz dužno poštovanje prema digitalizaciji, knjiga nikad neće izumrijeti«, rekla je za ZG-magazin Vesna Hrkač

Melita Funda

Svjedoci smo da stari zagrebački obrti polako, ali sigurno nestaju pritisnuti globalizacijskim trendovima. Njihovo postojanje nerijetko ugrožava jeftina roba, uglavnom uvezena iz Kine. To je činjenica koja rastužuje i zabrinjava te uvelike narušava sam identitet Zagreba kao grada obrtnika. Naime, povijest zagrebačkog obrtništva ima dugu i bogatu tradiciju.

Nasreću, postoje i oni obrti koji su preživjeli i opstali sve do danas. Jedan od takvih obrta je Knjigovežnica 1924 u Ulici fra Grge Martića br. 5. Riječ je o klasičnoj knjigovežnici u kojoj se sve ručno izrađuje. Nenametljivo šarmantan prostor ove knjigovežnice odiše poviješću, a u kombinaciji sa srdačnošću vlasnice Vesne Hrkač i njezinih djelatnika, upravo poziva da kod njih uđete i zatražite knjigovešku uslugu. Sjajna je vijest da će za koju godinu Knjigovežnica 1924 proslaviti svoj stoti rođendan.

Preša za zlatotisak iz 19. st. još je danas u funkciji

Knjigovežnicu je utemeljio Pavao Danilović 1924. godine. Danilović, rođeni Šibenčanin, nakon školovanja u franjevačkom samostanu u Šibeniku svoje je školovanje nastavio u Padovi u Italiji gdje je završio knjigoveški zanat s izvrsnim ocjenama. Poslije Italije otišao je živjeti i raditi u Beču. Za svoju zagrebačku knjigovežnicu iz Beča je uvezao dva stroja »Josef Anger & Söhne« – prešu s rezaćim nožem, kororezač (nož za rezanje tvrde ljepenke) i prešu za zlatotisak. Oba stroja su proizvedena krajem 19. stoljeća i još i danas su u funkciji.

Pavao Danilović (u sredini, s cigaretom) s troje radnika

»Knjigovežnicu sam naslijedila. Osnovao ju je moj djed, Pavao Danilović. Kad je djed stigao u Zagreb početkom 1920-ih, u gradu je postojala Knjigovežnica Ramušćak u Savskoj cesti i on je tamo neko vrijeme radio. Godine 1924. doselio je u ovu zgradu u Martićevoj koja je u ono vrijeme bila novosagrađena. Podigla ju je gospođa Werner, a bila je namijenjena za prodaju i najam. Uredno čuvam dokumentaciju o tome«, kaže vlasnica Knjigovežnice 1924 Vesna Hrkač.

Djed je, prisjeća se, istovremeno otvorio i antikvarijat u Medulićevoj ulici. To je bio sretan spoj jer je u knjigovežnici mogao popravljati knjige iz antikvarijata. Knjigovežnicu je vodio samostalno, a antikvarijat u suvlasništvu.

»Nažalost, oko 1930-e požar je uništio antikvarijat. Djed se nikad nije uspio financijski oporaviti i obnoviti antikvarijat tako da se usredotočio na vođenje knjigovežnice koja je odlično poslovala. Što se tiče knjiga iz antikvarijata, jako malo ih je spašeno, neke od njih čuvam u kućnoj biblioteci, primjerice, preživjela su neka djela od Miroslava Krleže«, navodi  Hrkač.

Druga žena na čelu Knjigovežnice 1924

Ona pripada trećem obiteljskom naraštaju koji nastavlja voditi knjigoveški obrt u Martićevoj. Po struci nije knjigoveža. Studirala je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te na Akademiji za kazalište, film i TV diplomirala filmsku montažu. Po završetku studija desetak je godina radila u struci kao slobodna umjetnica. Montirala je duge i kratke filmove kao i reklamne filmove. Radila je u poznatoj i jednoj od najdugovječnijih emisija na Hrvatskoj televiziji – TV kalendaru, zatim i u emisiji Nedjeljno popodne koju je vodio Saša Zalepugin te u Filmoteci 16 u Dalmatinskoj ulici.

Obiteljske obaveze uz dvije kćeri i supruga snimatelja – slobodnog umjetnika, natjerale su je na reorganizaciju profesionalnog dijela života pa se više nego logičnim činilo nastaviti raditi u obiteljskoj knjigovežnici. Bilo je to mjesto koje je voljela i dobro poznavala, još kao studentica zarađivala bi džeparac u knjigovežnici radeći neke sitnije pomoćne poslove za koje nije bilo potrebno posebno znanje. Kad je preuzela vođenje knjigovežnice, godinu dana je temeljito učila knjigoveški posao, postupno je svladavala i usvajala vještine.

Zanimljivo je da je Vesna Hrkač druga žena u obitelji na čelu Knjigovežnice 1924. Posao je preuzela od svoje majke Tamare Danilović-Markulj. Utemeljitelj obrta Pavao Danilović imao je četvero djece, tri sina i jednu kćer. Jedan sin se razbolio u ranom djetinjstvu i umro, drugi je preminuo kao mladić 1946. nakon što se vratio u Zagreb iz Zadra gdje je služio u mornarici tijekom Drugog svjetskog rata. Treći sin je završio Medicinski fakultet i potpuno se posvetio znanstvenom i profesorskom radu na fakultetu pa nije bilo druge nego da vođenje posla preuzme njegova jedina kći Tamara.

»Iako je postojao kontinuitet u radu naše knjigovežnice, bilo je i nepovoljnih vremena. Po završetku Drugog svjetskog rata djed Pavao odležao je dvije godine u zatvoru u Gradiški pod optužbom ondašnjih vlasti da je uvezivao prohrvatske materijale. To je bio težak period i po njegovu izlasku iz zatvora trebalo je revitalizirati obrt. Oporavio se i nastavio raditi zahvaljujući prijašnjem ugledu i kvaliteti svoga rada. Vodio je obrt sve do 1961. godine kada je iznenada u 64-oj godini života umro od posljedica srčanog udara. Baka je bila domaćica i nije bila sprema preuzeti posao. Moja majka Tamara izuzetno je voljela svog oca te je odlučila napustiti svoj posao koji je također jako voljela i primila se vođenja knjigovežnice. Nije joj bilo lako. I danas se rado sjećam kako bih radosno dolazila mami na na njezin prijašnji posao. Prije knjigovežnice radila je kao redaktorica u redakciji Vijesti na Radio Zagrebu«, pojasnila nam je gospođa Hrkač.

U radu s prešom za zlatotisak koriste se ručno izrađena slova i klišeji. Slova se ručno slažu pa je potrebno strpljenje. Postoje različite veličine slova: 3, 5 i 7 mm. Veća slova služe za naslove. Sav alat, svi strojevi, sve što je u funkciji u knjigovežnici, sve to je još od moga djeda Pavla. Sa svim tim alatima je i on radio.

Finese zanata

U najstarijoj knjigovežnici u Zagrebu – Knjigovežnici 1924 knjige se ručno uvezuju što je danas doista rijetkost. Ručno znači da se sve knjige od početka do kraja ručno izrađuju, a u knjigovežnici nema niti jedan poluautomatski stroj. Knjige koje se najčešće na ovom mjestu popravljaju i uvezuju za osobnu upotrebu ili za poklon su rječnici, kuharice, slikovnice, molitvenici i Biblija. Ono po čemu je Knjigovežnica 1924 jedinstvena jesu finese zanata koje je moguće prepoznati u samoj izradi poput podloge u hrptu knjige i kvalitetne izrade uglova i sl. Česta je situacija da mnoge fotokopiraonice u Zagrebu kupuju gotove kineske korice i u njih silom stavljaju što je više moguće stranica. To u Knjigovežnici 1924 nikad nećete doživjeti. Ako se odlučite kod njih uvezati knjigu, oni će vam prema donesenom materijalu prvo precizno iskrojiti korice. Zatim će vam urediti knjigu prema svim standardima klasičnog knjigoveškog zanata, a što znači da s ovog mjesta izlaze knjige baš onako kako treba biti i kako trebaju izgledati ručno napravljene knjige.

Knjige prije i nakon uvezivanja

Što se poslovnih klijenata tiče, Knjigovežnica 1924 ima se čime podičiti. Odmah u susjedstvu im je veliki klijent s kojim uspješno surađuju dugi niz godina – Hrvatska narodana banka. Knjigovežnica je specijalizirana za uvez znanstvene literature koja je u vlasništvu zagrebačkih fakulteta, instituta, znanstvenih knjižnica i drugih znanstvenih ustanova. Doduše, vremena su se promijenila, nekad su fakulteti uvezivali daleko veći broj knjiga. Kako doznajemo od gospođe Hrkač, u zadnje vrijeme sve se više popravljaju stare knjige, posebice ispitna literatura koja im se stiže na popravak.

Ručno uvezivanje svezaka

»Naša knjigovežnica je poznata po tome što smo oduvijek uvezivali časopise za znanstvene knjižnice. Knjižnice bi tijekom godine dobivale i prikupljale časopise koje bi nam na kraju godine slale na uvezivanje«, kazala je gospođa Hrkač.

U svakom slučaju, Knjigovežnica 1924 surađuje s uglednim tvrtkama iz različitih područja: Institut »Ruđer Bošković«, Institut za fiziku, Institut za povijest umjetnosti, Institut za antropologiju, Hidrometeorološki zavod, Geofizički zavod, Zavod za javno zdravstvo, Croatia Lloyd, Hrvatske autoceste, Hrvatske vode, Hrvatksa pošta, INA, HEP, Škola narodnoga zdravlja »Andrija Štampar«, mnogi zagrebački fakulteti, Protokol vlade RH i mnogi drugi. Tu su, naravno, i mnogi građani, vlasnici knjiga koje su dobile novo ruho baš u ovoj knjigovežnici.

Najstarija popravljena knjiga – latinski rječnik iz 16. st.

Najstarija popravljena knjiga u knjigovežnici je latinski rječnik iz 16. stoljeća. Prilikom dolaska Svetog Oca Ivana Pavla II. u Hrvatsku, Novčarski zavod Hrvatske naručio je od knjigovežnice mapu s fotografijama svojih dukata i zlatnika s likom Svetog Oca. Tom je gestom Knjigovežnici 1924 ukazano povjerenje i velika čast a što će zauvijek ostati upisano u povijest najstarije knjigovežnice u gradu.

U Knjigovežnici 1924 rade dva djelatnika, a prema potrebi im se s vremena na vrijeme pridružuje još jedan majstor. Jedan od spomenute dvojice je primljen na posao prošle godine, što je više nego pozitivno za čuti u vrijeme kad se zatvaraju obrti i kad ljudi ostaju bez posla. Drugi je Mladen Vitez, majstor koji svoj cijeli radni vijek radi u ovoj knjigovežnici. U knjigovežnicu je stigao kad mu je bilo svega osamnaest godina i počeo je kao naučnik. Prije toga zanat je izučio u školi u Glini.

Današnja vlasnica knjigovežnice Vesna Hrkač članica je Udruženja obrtnika grada Zagreba i Hrvatske obrtničke komore. Za dugogodišnji doprinos razvoju obrtništva u gradu Zagrebu dobila je 2004. Zlatnu plaketu Udruženja obrtnika, a dvije godine kasnije i Zlatnu medalju grada Zagreba za očuvanje tradicije, uz sudjelovanje na izložbi u Hrvatskom narodnom kazalištu u povodu 120 godina tradicije u Zagrebu i 650 godina u Hrvatskoj. Njezin djed Pavao Danilović bio je član Sekcije knjigoveža Udruženja obrtnika grada Zagreba i osnivač Ceha pri Obrtničkoj komori tako da je aktivno sudjelovao u radu tijela Obrtničke komore.

Bibilija- izdanje Matice hrvatske u kožnom uvezu

Knjigovežnica 1924 primila je mnoga priznanja tijekom svog radnog postojanja, neka od njih ponosno krase jedan zid u knjigovežnici. Posebno dojmljiva, ali i dirljiva priznanja su ona koje je knjigovežnica dobila od građana, pojedinaca koji su imali potrebu pismeno zahvaliti za uslugu. Primjerice, u prosincu prošle godine knjigovežnica nije naplatila svoju uslugu jednom sugrađaninu, a on je zauzvrat napisao pismenu zahvalu.

Osim zahvala »anonimnih« građana, knjigovežnica je primila i zahvalnice od poznatih osoba kao što je bila ona dobivena od zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića. Bila je to riječ zahvale knjigovežnici za njihovu donaciju za obnovu zagrebačke katedrale. Doista je mnogo zahvala i priznanja koje je Knjigovežnica 1924 dobila. Pohvala od Muzeja grada Zagreba s kojim surađuju, priznanje Matice hrvatske za restauriranje molitvene knjige Vrata nebeska itd.

U ovo suvremeno digitalno doba, Knjigovežnica 1924 mala je knjigoveška oaza i prava čuvarica klasičnog ručnog uvezivanja knjiga.

»Živimo u kriznim i teškim vremenima kad nam je potrebna velika snaga za rad i opstanak. Neizmjerno bih voljela da ovaj obrt opstane jer je doista potreban. Uz dužno poštovanje prema digitalizaciji, knjiga nikad neće izumrijeti«, rekla je za ZG-magazin Vesna Hrkač.