Killing Me Softly…

Killing Me Softly…

…With His Song

(Ubija me nježno svojom pjesmom)

…veliki je hit i evergreen Roberte Flack, soula, koji je prvi put maestralno otpjevala 1973, a potom višekratno nagrađivana.

Hanibal Salvaro

Pjesmu je komponirao Charles Fox, autor teksta je Norman Gimbel. Roberta je ove godine navršila 80 godina, ali je još dosta aktivna. Vodi školu i nastupa.

Kako postoji iracionalno uvjerenje da se umjetnici ponekad »sjećaju« budućnosti to me naslov ove pjesme natjerao da ga shvatim kao futurološki komentar nekih aspekata suvremenog života, i to ne samo u Hrvatskoj. Ali ću pokušati ukazati na koje aspekte naše hrvatske svakodnevice možemo naslov ove pjesme smatrati logičnim i dosta točnim.

Kada se nekoga ubije može se kazati kako mu je oduzet život. Ako uzmemo za primjer hrvatskog građanina koji živi 80 godina, pa ako to pretvorimo u dane te odbijemo djetinjstvo i spavanje, tada možemo kazati kako njegov prosječan aktivni život traje oko 15.000 dana ili 360.000 sati. Ako pak nekome oduzmemo par sati, za toliko smo mu skratili život tj. trajno oduzimanje tuđih sati je ustvari manje ili više nježno ubijanje, za koje razni gramzljivi i amoralni škrtoserci po mnogim tvrtkama i uredima bivaju čak nagrađivani i cijenjeni jer su izvršili velike uštede negiranjem tuđih života. Banke, prodavači mobitela i mnogi koji imaju šaltersku komunikaciju te mnogi supermarketi su ustvari »nježni« ubojice tuđih života. Među takve spadaju i svi oni koji su odgovorni zbog loše organizacije auto prometa i naplate na autostradama.

“Ideja naša – benzin vaš”

Ako grube računice govore kako se hrvatskim građanima, ali i turistima, na razne načine, godišnje uništi barem 500 milijuna sati tj. oko 1400 oduzetih života ili izvrši »nježnih« ubijanja to je svaki dan barem 4 života, samo u Hrvatskoj. Istovremeno računice kažu kako novčana vrijednost oduzetih sati iznosi oko 12 do 15 milijardi kuna.

No ovu suvremenu i ustvari amoralnu inačicu, princip Iljifa i Petrova »Ideja naša – benzin vaš«, aplicirale su mnoge tvrtke i institucije koje posluju s velikm brojem građana. Primjerice, kada vam stigne skupo plaćen paket s DHL-om, FedEx-om, UPS-om ili nekim drugim poštama, a niste kod kuće, oni samo prilijepe negdje obavijest da dođete po paket u njihovo sjedište i potrošite 2-3 sata te nešto benzina, jer se u pravilu nalaze daleko, iako su se mogli prethodno dogovoriti mobitelom s primatelja pošiljke, a čiji je broj mobitela skoro uvijek zapisan na svakom paketa. No oni ne žele nazvati mobitelom jer su to troškovi. Paket košta više stotina kuna, a oni štede 2-3 kune. Takve osobe koje uvode te oblike poslovanja nazvao sam škrtosercima.

Ako se ovi problemi malo više aktualiziraju, a to se može dogoditi poticanjem široke društvene rasprave u kojoj su uključeni mnogi građani s ciljem da se razvije svijest kako ima smisla poslovati i tražit usluge od onih koji ipak barem malo njeguju fer odnos i otmjenost, problem bi mogao biti načet u pozitivnom smjeru. Istovremeno treba ukazivati na sve oblike sebičnog i amoralnog poslovanja te ga direktno ili indirektno staviti na svojevrsni stup srama.

Hanibal Salvaro

(Naslovna fotografija: www.politikaplus.com)

Komentari su zatvoreni