Kibernetička bića u doba znanstvenog humanizma

Kibernetička bića u doba znanstvenog humanizma

(Slijeva: Ivana Zagorac, Igor Čatić i Ivana Greguric)

»Još u starom Egiptu ljudi su dobivali drvenu nogu. Bilo je to povezivanje organskog polimera ljudskog bića s organskih polimerom, drvom. Ono što se danas podrazumijeva pod nazivom kiborgiziranje ljudi je zapravo informacijsko kiborgiziranje pomoću čipova. A uskoro će nam ugrađivati računala i slične naprave«, kaže prof. emer. Igor Čatić

S velikim zadovoljstvom donosimo tekstove govora prof. emeritusa Igora Čatića i doc. dr. sc. Ivane Greguric na predstavljanju prve takve knjige na ovom prostoru, a u tom obliku i šire. Zašto posvećujemo jednoj knjizi posebnu pozornost? Zato što već dulje vrijeme ovaj portal prati aktivnosti Znanstveno-istraživačkog odbora za društveno-humanistička, posebno etička pitanja kiborgizacije, robotizacije i digitalizacije. Odbor djeluje u okviru Znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku na čelu s prof. Antom Čovićem i objavljuje radove s tog područja.

Kao posebnost navodimo da je ZG-magazin samo pola sata po uspješnoj obrani doktorata Ivane Greguric objavio tu vijest. Bilo je to 22. prosinca 2014. Četiri godine kasnije objavljujemo prikaz knjige Kibernetička bića u doba znanstvenog humanizma temeljenu na disertaciji autorice, ali znatno proširenoj s područjima robotike i avatarizacije. Predstavljanje knjige bilo je 15. studenoga 2018. u prostorijama Hrvatskih studija, gdje sada Ivana Greguric radi kao docentica. Prisutni, njih četrdesetak, pretežno studenti, toplo su pozdravili izlaganja. U svom govoru, doc. dr. sc. Ivana Zagorac, čiji će tekst objaviti kasnije, analizirala je sadržaj knjige.

Na samom uvodu prof. emer. Igor Čatić je napomenuo da kada se nekoga pozove na predstavljanje neke knjige običaj da se govori o knjizi, ali da će ovo biti iznimka jer će zapravo biti riječi o njenom nastanku.

»Rijedak je slučaj da dvije mlade osobe obrazovane na području društvenih i humanističkih znanosti sudjeluju u projektima koje vode tehničari. I da uspiju napredovati u nastavna zvanja. To je slučaj s ekonomisticom mr. sc. Gordanom Barić i završenom studenticom političkih znanosti, danas nastavnicom na području filozofije, doc. Ivanom Greguric, čiju knjigu danas predstavljamo. No dalek je put od ulaska kiborgiziranih bića i etičkih problema vezanih uz njih u ovu sredinu, ulaska doc. Ivane Greguric u projekt Primjena sustavnosne teorije u općoj tehnici 2009., obrane doktorata 2014. i objave knjige 2018. godine«, rekao je Čatić.

Filozofija i tehnika

Govoreći o povijesnom razvoju područja kiborgoetike na ovim prostorima podsjetio je da je naziv kiborgoetika uveden još 2001. godine te je naveo više razloga zbog kojih se počeo baviti kiborzima i to još sredinom osamdesetih godina kada je naučio što je to tehnologija. »Godine 1777. njemački agronom i kameralista Johann Beckmann definirao je tehnologiju kao sveobuhvatnu znanost o isprepletenosti gospodarstva, društva i tehnike. Tehnologija nije ono što nam pričaju reformatori hrvatskog školstva. To je informatika. Tek relativno nedavno sastavio sam sljedeću definiciju. Svaka ljudska djelatnost, npr. tehnika, medicina ili obrazovanje u funkciji su društveno-humanističkih ciljeva koje beziznimno određuje politika. I izvorna definicija tehnologije i ova moja ukazuju da su za nas tehničare vrlo važni društveno-humanistički ciljevi. Mi smo to stalno naglašavali i zato ne treba čuditi da su tijekom vremena jedna ekonomistica i jedna osoba koja je završila studij političkih znanosti, bile uključeno u projekte Katedre za preradu polimera Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu«, prisjetio se Čatić.

Katedra se bavi proizvodnjom plastičnih i gumenih dijelova, a kiborgiziranje, digitalizacija pa i robotika u velikoj mjeri su povezani s tim materijalima.

Sredinom devedesetih započelo je njegovo druženje s filozofima i to ne samo usputno. Prvi filozofski skup na kojem je govorio bili su tadašnji Dani Frane Petrića 1997. godine, a kao najuspješnije druženje s filozofima spomenuo savjetovanje Filozofija i tehnika koje je vodio 2002. g. uz svesrdnu pomoć nekadašnjeg ministra znanosti, a sada uglednog Prorektora i filozofa prof. Ante Čovića 2002. Priključio se i Lošinjskim danima bioetike u Malom Lošinju… Već 2005. razmatralo se probleme vezane uz sve snažniju kiborgizaciju ljudskog bića.

Što je bio okidač za tu orijentaciju? »Jedna emisija na Hrvatskoj televiziji u kojoj je bio predstavljen rad prof. Kevina Warwicka kojeg je 2015. doc. Ivana Greguric dovela na skup u Zagreb. U toj emisiji bili su prikazani napori prof. K: Warwicka da čipira ljude«, kaže Čatić, koji je osim po javnim predavanjima koje još uvijek održava poznat i po dobroj suradnji s medijima. Kao ključnu TV emisiju u kojoj je sudjelovao spomenuo je Znanstveno sučeljavanje na HTV-u od 3. siječnja 2002., na temu Etičke dvojbe o kiborzima i androidima. Sudionici su bili: danas vrlo poznati bioetičar prof. Tonči Matulić, ugledni neurokirurg, prof. Josip Paladino i tada poznati znanstveni novinar Damir Mikuličić.

Početak čipiranja ljudi

»Vrhunac emisije koju je vodio Stanislav Govedić, bio je e-dopis prof. Kevina Warwicka, pristigao dan uoči snimanja emisije. „U veljači 2002. prenijeti ću svoje seksualno iskustvo računalom na moju suprugu“. Zbilo se to ipak mjesec dana kasnije. Treba naglasiti da u trenutku emitiranja navedene emisije, nitko u svijetu nije bio čipiran komercijalnim čipom. Zbilo se to tek u svibnju 2002. kada je prvi čip dobio neki Jeff iz Floride, koji je uzimao brojne lijekove. Danas se sve više ljudi čipira«, govori Igor Čatić.

Dodaje da se o tom području povremeno razgovaralo i pisalo. Kako su plastika i guma najprošireniji materijali u suvremenoj medicini, pa tako i u kiborgiziranju ljudskog bića, u razdoblju od 2007. do 2012. Katedra za preradu polimera FSB-a istraživala je u okviru projekta Primjena sustavnosne teorije u općoj tehnici i područje kiborgizacije i transplantacije. A onda se pojavila ona, Ivana (Greguric).

Ona je prvi put slušala predavanje profesora Igora Čatića u veljači 2009. godine. Radilo se o predavanju Opća etika umjetne tehnike – Kiborgizacija između bioetike i tehnoetike u organizaciji Hrvatskoga bioetičkog društva.

»Na intrigantan način, profesor je pričao o svom viđenju skore budućnost čovječanstva. Slušala sam ga s velikom pažnjom. Predavanje je završilo na osobito neuobičajen način: „Čujte, od ovoga bi netko trebao izraditi doktorski rad, ako se hoće primiti posla. To je područje s kojim se kod nas još nitko ne bavi, a koje je već u svijetu vrlo aktualno.

Odjednom sam čula vlastiti unutrašnji glas – to ću biti ja!«, prisjeća se Greguric i dodaje: »Prvog studenog 2009. godine primila sam prvi e-mail Profesora: „Draga Ivana! Za traženje ste zaduženi Vi, a ja se samo upoznajem. To je sada Vaša tema. PPČ.“«

Međunarodni uspjeh Ivane Greguric

Suradnja je započela na projektu Primjena sustavnosne teorije u raščlambi opće tehnike čije je rezultate predstavila, među ostalim, i na svjetski poznatim Sveučilištima – Autónoma University u Lisabonu te Mansfield College u Oxfordu. Tema kiborgizacije čovjeka i kiborgoetike postala je i dio njene doktorske disertacije Filozofijski aspekti kiborgizacije ljudskih bića u doba znanstvenog humanizma i mogućnost mišljenja koju je 2014. godine uspješno obranila na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu«.

»Kako shvaćam kiborgiziranje, to je povezivanje živoga, humanog bića s neživim. To nije novost. Staro je nekoliko tisuća godina. Još u starom Egiptu ljudi su dobivali drvenu nogu. Bilo je to povezivanje organskog polimera ljudskog bića s organskih polimerom, drvom. To je bilo materijalno kiborgiziranje. Ono može biti s anorganskim polimerima poput silikonskih grudi, metalima, kao što su dijelovi kuka ili organskim polimerima, plastikom, također dijelovima umjetnog kuka. Ono što se danas podrazumijeva pod nazivom kiborgiziranje ljudi je zapravo informacijsko kiborgiziranje s pomoću čipova. A uskoro će nam ugrađivati računala i slične naprave. Zato kiborge doživljavam kao spoj živoga i neživog. Čovjek je živo, usadak, stent ili čip su neživo. Što neki govore da su usadci strojevi, to će možda biti jednog dana«, navodi Čatić.

O svojem napredovanju na ovom području doc. Greguric govorila je na brojnim mjestima u svijetu. Npr. 2018. govorila je u Europskom parlamentu u Bruxellesu o temi The future of robots and cybernetic organism gdje je predložila donošenje Rezolucije o poboljšanju ljudskih bića i osnivanje Kiborgoetičkog povjerenstva.


*Više o samoj knjizi Kibernetička bića u doba znanstvenog humanizma moći ćete uskoro čitati na stranicama portala ZG-magazin