Kakva je kvaliteta zraka u Zagrebu?

Kakva je kvaliteta zraka u Zagrebu?

Danas je zrak puno čišći u odnosu na razdoblje prije nekoliko desetaka godina, došlo je do smanjenja sumporovog dioksida i olova zbog čišćeg benzina.

Kvaliteta zraka u zagrebu kontinuirano se prati još od 1965. godine. Broj mjernih postaja i onečišćujućih tvari koje se na njima prate mijenjao se tijekom godina, danas ih je šest unutar lokalne mreže (Đorđićeva ulica, Ksaverska cesta, Peščenica, Prilaz baruna Filipovića, Siget, Susedgrad), tri u državnoj mreži (Miramarska, Avenija Gojka Šuška, Dugave) te četiri postaje za posebne namjene (Jakuševec, Vrhovec, Jankomir, Mirogojska cesta).

Visoke koncentracije onečišćujućih tvari opasnost su za zdravlje ljudi, pogotovo za djecu, starije osobe, oboljele od astme i drugih respiratornih i srčanih bolesti. Najveća su onečišćenja kraj prometnica i industrijskih postrojenja, a u zatvorenim prostorima zbog duhanskog dima. Emisije onečišćenja iz cestovnog prometa koje sudjeluju u stvaranju smoga i ozona uključuju: dušikov dioksid, ugljični monoksid, benzen i lebdeće čestice promjera do 10 mikrometara (PM10). Istraživanja i testiranja o kakvoći zraka provode laboratoriji i Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada.

Uređaj za mjerenje koncentracije čestica u zraku

Uređaj za mjerenje koncentracije čestica u zraku

Zrak u gradu Zagrebu uglavnom je čist, odnosno unutar prve kategorije, obavještava nas Vedran Vađić, viši stručni savjetnik iz Agencije za zaštitu okoliša. Druga kategorija, tj. prekomjerno onečišćenje najčešće je vezano za lebdeće čestice (uglavnom u zapadnom dijelu grada) i dušikov dioksid koji je produkt ispušnih plinova automobila u svim dijelovima. Danas je zrak puno čišći u odnosu na razdoblje prije nekoliko desetaka godina, došlo je do smanjenja sumporovog dioksida i olova zbog čišćeg benzina.

Svakog dana različite vrijednosti

Vrijednosti i eventualna prekoračenja svaki su dan različita, po zimi je koncentracija lebdećih čestica veća jer zrak „stoji i one se skupljaju“, dok se ljeti zbog vjetra i kiše razrijede. Gradovi u priobalju su čišći, no tamo se pojavljuje problem onečišćenja ozona, odnosno intenziteta sunčevog zračenja koji pospješuje prizemni ozon, objašnjava Vađić.

Za svaku onečišćujuću tvar postoji uredba koja govori koja je maksimalna razina s obzirom na zdravlje ljudi, te dozvoljen broj dana prekoračenja. Na primjer, za lebdeće čestice prag procjene ne smije biti prekoračen više od 35 puta u bilo kojoj kalendarskoj godini. One se pojavljuju u velikim gradovima i manjim mjestima, a izvori su promet, grijanje stambenih zgrada i industrija. Najveću opasnost za ljudsko zdravlje predstavljaju najmanje frakcije lebdećih čestica (čestice aerodinamičkog promjera ispod 2,5 mikrona – PM2,5), a njihovo mjerenje u Hrvatskoj je tek započelo.

Agencija za zaštitu okoliša pokrenula je i portal o kvaliteti zraka koji automatski prikuplja podatke svakog sata iz mjernih postaja diljem Hrvatske, a rezultati se interpretiraju putem indeksa kvalitete zraka europskog standarda.

I. Conjar