Kako uživati u tišini?

Kako uživati u tišini?

Izgleda kako ima sve više onih koji su zamijenili dan za noć, pa noću “tulumare” u svojim stanovima.  Preglasni zvuk televizijskih ili radijskih prijemnika i drugih sličnih audio-uređaja, kojim se remeti miran san susjeda – prije dvadesetak godina takve stvari su bile vrlo rijetke, gotovo nezamjetljive, dok danas ovaj problem već postaje ozbiljan. A pritom najviše začuđuje to što u situacijama kad čovjek odluči intervenirati i upozoriti susjede da budu tiši, bukači uglavnom bivaju iznenađeni što nekome smeta njihova vesela pjesma (i koji sat iza ponoći) i još im nije pravo što im netko kvari njihovo dobro raspoloženje …

Lijepo je bilo slušati prof. dr. Viktora Žmegača koji je pred koju godinu u emisiji “Nedjeljom u dva” govorio o “uživanju u tišini”. No tu je trebalo dodati kako je taj užitak mnogima, posebno ovdje u Zagrebu, često uskraćen, bi to ne samo zbog buke “vanjskog svijeta” (u prvom redu one “prometne”) na koju se čovjek nekako i navikne, već prvenstveno zbog buke iz susjedstva koja se održava čak i u “sitnim” noćnim satima.

Njezinih uzroka ima nekoliko: kao prvo, izgleda sve više i više onih koji su zamijenili dan za noć, pa noću “tulumare” – i to ne samo na mjestima koja su za to predviđena, nego u svojim stanovima – dok danju valjda spavaju. Ili po ugledu na Ujevića ipak rade? Tko bi to znao. Drugi uzrok je što se po domaćinstvima sve više upotrebljavaju sve bučniji uređaji koji rade i po noći – recimo razni bojleri, klima uređaji, strojevi za pranje rublja koji se noću uključuju zbog jeftinije struje. Treći uzrok je sve tolerantniji odnos “vlasti” prema buci iz kafića, diskoteka ili s raznih priredbi i koncerata “na otvorenom”, kao i prema onoj koju stvaraju skupine razuzdane mlađarije na ulici.

Nije teško zamijetiti trend porasta učestalosti ovih pojava (posebice preglasnog zvuka televizijskih ili radijskih prijemnika i drugih sličnih audio-uređaja, kojim se remeti miran san susjeda) – prije dvadesetak godina takve stvari su bile vrlo rijetke, gotovo nezamjetljive, dok danas ovaj problem već postaje ozbiljan.

Bez osjećaja za druge

A pritom najviše začuđuje to što u situacijama kad čovjek odluči intervenirati i upozoriti susjede da budu tiši, bukači uglavnom bivaju iznenađeni što nekome smeta njihova vesela pjesma (i koji sat iza ponoći) i još im nije pravo što im netko kvari njihovo dobro raspoloženje. A ne daj Bože da nekoga upozoriš na buku stroja za pranje rublja – svi će te odmah početi gledati bijelo, kao kakvog luđaka. I dakako, sasvim je nezamislivo da bi nekome od njih palo na pamet da se ispriča zbog kršenja kućnog reda i najosnovnijih normi uljuđenog ponašanja. O tempora, o mores!

O negativnom utjecaju buke na ljudsko zdravlje, pogotovo u vrijeme sna, već se dosta (premda ne i dovoljno) govori i piše, pa ćemo elaboriranje ove teme prepustiti stručnjacima. Ovdje je možda dovoljno još samo zaključiti kako je očita činjenica da velik dio ljudi nema apsolutno nikakvog osjećaja za one druge, pogotovo recimo one starije i bolesne, nešto što se ne može promijeniti, pogotovo ne u nekom kraćem vremenu, no da je zbog toga potrebno da društvo poduzme neke konkretnije mjere (i) protiv svih mogućih vrsta “zvučnog zagađenja”, koje, kao i svako drugo zagađenje može stvoriti velike probleme za njegovo normalno funkcioniranje.

Zdenko Kremer