Kako naučiti mlade da prihvaćaju osobe s invaliditetom

Kako naučiti mlade da prihvaćaju osobe s invaliditetom

Udruga UPIM zalaže se za edukaciju mladih da prihvate one drukčije – osobe s invaliditetom. S tom su namjerom izdali »Bonton za bolje razumijevanje osoba s invaliditetom«. Dosad su darovali 8000 primjeraka

Kako naučiti društvo boljem razumijevanju osoba s invaliditetom, a posebice ljude iz susjedstva ponajprije mlade da prihvaćaju one koji su različiti – osobe sa invaliditetom? Polazeći od činjenice da je invaliditet problem društva, a ne osobe, Udruga za promicanje istih mogućnosti (UPIM) itekako se zalaže za prihvaćanje tog stava u društvu. Prema riječima mr. sc . Mirjane Dobranović predsjednice UPIM-a krucijalno je to pitanje kulture i dijaloga pa su zato i osmislili program djelovanja prema mladima kako bi »projektirali« bolje društvo, smanjili diskriminaciju i izgradili svijet dobrih ljudi.

Prihvaćanjem do tolerancije

Prihvaćanjem različitosti omogućava se podizanje svijesti građana o njihovim različitim potrebama, razvija se tolerancija, razumijevanje i poštivanje »drukčijih« osoba. Usvajaju se pravila kulture ponašanja, a nije nevažno ni širenje »zajedničkih horizonata«. Udruga za promicanje istih mogućnosti, kažu nam, često je slušala primjedbe kako su mladi bezobrazni, bahati, ne znaju se ponašati, da su bez kulture…

»Mislimo da nije tako«, ističu i dodaju da mladi samo – ne znaju! Treba kažu djelovati prema njima i podariti im znanje pa su oni odlučili to i učiniti združeno s kompanijom Ericsson Nikola Tesla i tiskarom Kerschoffset. Iznjedrili su, naime, prije tri godine edukativnu publikaciju za mlade naziva Bonton za bolje razumijevanje osoba s invaliditetom (pdf).

Knjižica broji 68 zanimljivo dizajniranih stranica koje u životnoj svakodnevici prate Darka, studenta Učiteljskog fakulteta i osobu u invalidskim kolicima. Darko, kažu u UPIM-u, najbolji je dar svima nama i naša najbolja ulaznica za Europu. »Publikacija BONTON, za koju je dobiveno pozitivno mišljenje Agencije za odgoj i obrazovanje i na temelju toga suglasnost Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, dijeli se besplatno po osnovnim i srednjim školama, fakultetima ali i građanima«, kaže mr. Dobranović. Dodaje kako se to edukativno »štivo« može naći svugdje gdje se na taj način može utjecati na ljude da prihvate osobe s invaliditetom kao sebi ravne. Do sada je darovano oko osam tisuća primjeraka a program na tu temu UPIM kontinuirano provodi.

Bonton (iz)radili bez naknade

Tim koji je na Bontonu radio dvije godine, počevši od dizajniranja i izrade publikacije odrekao se bilo kakve naknade pa je na vlastitom primjeru kažu u Udruzi pokazao društvenu odgovornost i brigu za druge. Tim više jer se kod nas u brojnim dokumentima govori o potrebi mijenjanja svijesti društva, čega se UPIM i prihvatio prvenstveno izdavanjem Bontona.

»Publikacijom se namjerava dalekosežno djelovati, a posebice prema mladeži da usvoje kulturu ponašanja prema drukčijima. Želi se učiti mlade usvajanju kulture ponašanja«, kaže mr. sc. Dobranović. UPIM zato ulaže trud, entuzijazam ali i volonterizam, jer za projekt poput ovoga i sličnih od nadležnih institucija nažalost dobivaju tek minimalna sredstva za provedbu. Publikacija se predstavlja kroz tribine i predavanja osoba s invaliditetom pokazujući drugima i pozitivne stane života bez obzira na invaliditet. Redovito se provodi i aktivno sudjelovanje slušatelja u čitanju i demonstraciji pravila.

Svakome se daje primjerak publikacije iz kojega se dalje širi znanje o pravilima ponašanja prema osobama s invaliditetom. Publikacija je dosada (po)dijeljena fakultetima, osnovnim i jednoj srednjoj školi u Dugom selu, Sv. Ivanu Zelini, Samoboru, Zaprešiću, Bregani…Visoka poslovna škola objavila je o tome i članak pohvalili su nam se u UPIM-u a Zagreb je Bonton proslijedio srednjim školama na Sv. Duhu, Obrtničkoj i Pravoslavnoj gimnaziji, Industrijskoj i građevinskoj školi te Školi za modu i dizajn i dr. Upoznali su se s projektom i gradovi na moru ( Omišalj, Opatija, Dubrovnik, Krk, Malinska, Dobrinje…) odnosno nastavnici, vjeroučitelji, socijalni radnici, liječnici školske medicine ali i slušatelji Radija Sv. Ivan Zelina u jednosatnoj emisiji koju vodi mladi novinar inače osoba s invaliditetom. Povratni je odgovor kaže mr. Dobranović bio vrlo dobar jer su mladi pokazali interes za one drukčije, svoje sugrađane s invaliditetom.

Pravila ponašanja s osobama s invaliditetom

»U svakoj prilici i na svakom mjestu učinite sve kako bismo svi zajedno ostvarili društvo istih mogućnosti za sve ljude«, poruka je Bontona kako naučiti mlade da prihvaćaju osobe s invaliditetom. U njemu se mogu pronaći smjernice itekako važne za uspostavljanje prvog kontakta i komunikacije sa slijepima, gluhima, gluhoslijepima, osobama u invalidskim kolicima…. Kulturan odnos i ponašanje prema »drukčijima«, značit će da ih uvažavamo, poštujemo i cijenimo. Pri susretu s osobom s invaliditetom usredotočite se na nju a ne na invaliditet. Ponašajte se prirodno, ne izbjegavajte rukovanje…

Ako netko ima umjetnu ili amputiranu ruku – »rukujte« se dodirom, po ramenu ili onako kako osobi s invaliditetom najbolje odgovara. Pozdravljajući slijepu osobu recite svoje ime, ako joj nudite pomoć u hodanju, recite da se osloni na vašu ruku. Ostavite joj dovoljno mjesta za bijeli štap ili psa vodiča pri susretu na ulici.

Pitajte kako najbolje možete pomoći

Prepoznate li da osoba s invaliditetom treba pomoć, pitajte kako joj najbolje možete pomoći? U drugim situacijama obraćajte joj se izravno a ne njenom prijatelju, partneru, prevoditelju… Iznimka su gluhoslijepi ljudi. Nadalje, osobi oštećena sluha, kaže Bonton, govorite polako, direktno okrenuti prema njoj, ne vičite joj i ne govorite u uho. Vaši izrazi lica i pokreti usana pomoći će joj da razumije, no ako i sami nešto niste razumjeli, ne glumite da jeste. Zamolite ju da rečeno ponovi ili u drugom slučaju napišite poruku.

Gluhoslijepi mogu »razumjeti« jedino dodirom pa ako se dogodi komunikacija s takvom osobom,na dlanu gluhoslijepog treba ispisati velika pisana slova abecede. Ako niste bliski s osobom s invaliditetom pitanja o tome nemojte postavljati, također ne hvalite ju pretjerano zbog obavljanja svakodnevnih životnih zadaća. Nemojte, poučava Bonton obeshrabrivati djecu u postavljanju pitanja osobi s invaliditetom o njenim ortopedskim pomagalima – kolica, hodalice, štake, proteze, štapovi…

Otvoren razgovor premošćuje predrasude

Otvoren razgovor pomaže u premošćivanju predrasuda koje proizlaze iz strahova ili zabluda. Budite strpljivi s osobama s invaliditetom jer njima treba više vremena da nešto učine i urade. Čekajući u redu ustupite im svoje mjesto ili se zauzmite da teško pokretna osoba odmah dođe na red. U javnom prijevozu ne zauzimajte mjesto (sjedalo) označeno za njihove potrebe. Pomognite im pri ulasku i izlasku iz tramvaja, autobusa, zrakoplova… Pomagala osoba s invaliditetom dirajte samo ako ste za to bili zamoljeni.

Ne naslanjajte se na invalidska kolica jer ona su dio osobnog prostora onome tko ih koristi. Kada se korisnik invalidskih kolica ali i hodalice, štaka i drugog prebaci primjerice u automobil, na klupu, toaletnu školjku, krevet i slično, nikako ne treba micati pomagalo daleko od korisnika. Ako se to mora učiniti iz nekog razloga, valja pitati za mišljenje. Treba znati da nije svrsishodno maziti psa vodiča slijepih dok »radi«, za to treba pitati vlasnika za dozvolu.

U prometu uz vozilo s »invalidskim znakom« smanjite brzinu i povećajte razmak

Kada u prometu susretnete vozilo označeno »invalidskim znakom« povećajte razmak, smanjite brzinu vožnje i povećajte oprez. Uvažite njihovu sporost u obavljanju radnji i poštujte vozače s invaliditetom, ne parkirajte se na mjestu za osobe s invaliditetom pa ni onda kada vam je „invalidsko“ vozilo dano na korištenje.Pronosite glas o kulturi ponašanja, stvarajte jednake mogućnosti za sve ljude i tako ćete potaknuti društvo na brisanje barijera u glavama, zaključak je Bontona.

Snježana Kratz