Kako je Harley-Davidson postao omiljeni motocikl američkih moto-bandi

Kako je Harley-Davidson postao omiljeni motocikl američkih moto-bandi

Mnogi neslužbeni p(r)opisi kojima se regulira pristupanje nekom od klubova propisuju posjedovanje funkcionalnog Harley-Davidsona, iako su (također američki proizvodi) motocikli marki Indian ili Buell isto ponekad dopušteni

Prema podatcima koje je 2015. godine iznio američki ministar pravosuđa u Sjedinjenim Državama bilo je aktivno oko 500 velikih protuzakonitih motociklističkih bandi, često povezanih s raznoraznim kriminalnim radnjama. Ako se pak računaju i manji klubovi, brojka se penje na oko 2500 bandi diljem zemlje. Procjene iz FBI-a govore da moto-bande broje čak oko 45 000 Amerikanaca. Broj njihovih pripadnika u stalnom je porastu, iako se provoditelji zakona bore protiv takvih organizacija. Neki veliki klubovi, poput Hells Angelsa i Outlawsa imaju i podružnice diljem svijeta.

A ono se obično veže uz takve organizacije je motocikl marke Harley-Davidson, danas prestižni motocikl namijenjen kupcima veće platežne moći, što se isprva nekako ne čini logičnim.

Romantična predodžba motorističkog odmetnika uglavnom je posljedica televizije i filma, počevši od čuvenog Divljaka iz 1953. s Marlonom Brandom u glavnoj ulozi (no Brando je tamo vozio britanski Triumph), pa sve do suvremene serije Sinovi anarhije.

Kako je Harley postao standardno vozilo motociklističkih bandi? Za odgovor na to pitanje treba se vratiti podosta unazad. Navodno je prva odmetnička motoristička skupina osnovana još 1935. godine u predgrađu Chicaga. Kako je teško pratiti povijest zabranjenih organizacija, nema općeg konsenzusa oko tog podatka, ali nam on može poslužiti kao orijentir. Prvi takav klub bio je vjerojatno nazvan »Outlaw Motorcycle Club«, danas poznat kao Outlaws (Odmetnici), koji je formiran 13 godina prije još poznatijih Hells Angelsa (Pakleni anđeli) iz Kalifornije. Ovi, ali i drugi klubovi doživjeli su svoj procvat nakon Drugog svjetskog rata zahvaljujući velikom priljevu raspuštenog vojnog osoblja.

Okupljanje članova zloglasne moto-skupine Hells Angels

Većina tih vojnika gajila je snažne domoljubne osjećaje spram zemlje za koju su se borili. S tim osjećajem odanosti, identiteta, patriotizma i ponosa, većina američkih branitelja u pedesetim i šezdesetim godinama nije htjela razmatrati kupnju motocikla koji nije proizveden u SAD-u. Uz to, treba napomenuti da su motocikli Harley-Davidson zapravo bili jeftini motocikli tog vremena (a tu je još i grubi zvuk koji podsjeća na američke zrakoplove-bombardere). Naime, američka je vojska prodala višak svojih motocikala nakon Drugog svjetskog rata, od kojih su većina bili Harley-Davidsoni. Na tim je motociklima ugalvnom trebalo intervenirati jer su na njima bili nosači pušaka i držači radio stanica koje je trebalo ukloniti, a mnogi su vlasnici otišli i korak dalje u intervancijama pa se s vremenom stvorio trend izrade modificiranih motocikala – choppera.

Harleyju je išlo na ruku i što proizvođači iz zemalja nekadašnjih Sila osovine dugo nisu prodavali motocikle na području SAD-a te je jedina prava alternativa Amerikancima bila kupnja britanskog motocikla. U reklamama se često isticala njihova brzina i nadmoćne performanse, ali im u prilog nije išla i velika cijena. Tek s oporavkom Japana stigla je prava konkurencija.

Osim što se radi o jedinstvenom američkom proizvodu, Harley-Davidson motocikli postali su simbolom slobode, neovisnosti, bunta, snage i muževnosti te premda su značajno poskupili u odnosu na razdoblje nakon Drugog svjetskog rata, oni su i dalje glavni izbor za svakoga tko se želi pridružiti odmetničkoj moto-skupini. Štoviše, mnogi neslužbeni p(r)opisi kojima se regulira pristupanje nekom od klubova propisuju posjedovanje funkcionalnog Harley-Davidsona, iako su (također američki proizvodi) motocikli marki Indian ili Buell isto ponekad dopušteni. Uz to, od članova se očekuje da im brundavi V2 motor bude glavno prijevozno sredstvo tijekom cijele godine…

Rezervoar motocikla Indian Scout iz 1931. godine (Foto: Boris Jagačić)

Pripremio: Boris Jagačić

Ostavi komentar

*