Kako je brdo pretvoreno u Muhameda

Kako je brdo pretvoreno u Muhameda

(Prilog za Guinnessa!)

Ako se ne dogodi čudo, danas (ponedjeljak, 7. prosinca ljeta gospodnjeg 2015.) brda će sjediti za istim stolom. Spremna će stupiti na most, u očuvanju osobnih interesa. A naš interes je izgleda upravo »most« zajedničkog rada za zajednički interes. Onako Rotarijanski raditi u interesu i u korist za sve!

dr. sc. Viktor Simončič

Ne možete pobjeći od odgovornosti sutrašnjice izbjegavajući je danas (Abraham Lincoln)

Tamo gdje se krećem, mišljena se često razlikuju od onoga što prenose mediji. Za razliku od hvalospjeva, upis Predsjednice na doktorski studij, Branko, prijatelj iz djetinjstva, započeo je s komentarom: »Nije sve to što opisuješ u svojim poučcima toliko strašno kao ovo zadnje. …Iznio si jedan od najvećih problema u našem društvu, a to je nepostojanje odgovornosti ODGOVORNIH za činjenje i nečinjenje. Postoji samo licemjernost i podobnost…, toliko nekulture, toliko bahatosti i lopovluka i toliko neznanja, a sada je to evidentno aktualno na `jednom´mjestu! …Cijeli sustav našeg društva, države i lokalnih jedinica, a i državne firme, toliko su protkane tim sustavnim kadroviranjima da su oni-ti kadrovi počeli reproducirati `sami sebe´. Reklo bi se da smo u kloniranju vrlo napredni! Ti to razumiješ, a ja te podsjećam da i o tome nešto napišeš«.

Nažalost, nakon pojašnjenja voditelja doktorskog studija prof. dr. Zorana Kurelića vezano za upis pristupnice čini mi se da smo već dosegli krajnji stupanj »samoreprodukcije«. Postajemo, unatoč planetarnoj povezanosti, intelektualni otok sa svim posljedicama ženidbe među najbližim rođacima. Bojim se da se ostvaruje ona, da je kod nas »duh društva – društvo bez duha«. Stojimo pred bezdanom. Kako preko? Postoji li takav (kakav) most?

Domaća tvrtka Tehnix se već sada susreće s velikim problemom. Svijet zna za njihovu MBO-T tehnologiju reciklaže otpada. I nije problem kada je netko iz regije zainteresiran za nju. Ali problem nastaje kada dolaze predstavnici država koje trebaju vizu koji nemaju mogućnosti vidjeti postrojenje u praksi. A svaki pametan se uvijek pita- »zašto meni nudiš nešto što neće tvoji?«

Predsjednica za Guinnessa

Prijatelj, kojeg je sila (ili muka) natjerala u Norvešku, a sada je u svoj struci tamo i u svijetu jedan od »naj« napisao je: »Nisi ti jedini lud kada je u pitanju planirani doktorski studij… Potpuno si u pravu kada kažeš da postoje samo dva logična objašnjenja: ili smatra da nema dovoljno kompetencija za poziciju na kojoj se nalazi ili ima previše slobodnog vremena pa ga mora na nešto utrošiti… Nikada nisam čuo ili pročitao da neki šef države `studira uz rad´. Ona ce očigledno biti prva i možda postane ozbiljan kandidat za Guinnessovu knjigu«. Još je iskazao spremnost da »može srediti« dobivanje počasnog doktorat, ako je motiv studiranja pristupnice »želja za titulom«.

Oduševila me ideja mogućnosti upisa u Guinnessovu knjigu iako to ne bi trebala biti jedina naša u 2015. godini. Naime, Most je prvi uspio približiti dva brijega. U narodu je poznata ona situacija kada si nasuprot stoje Muhamed i brdo, pa ako neće Muhamed brdu hoće brdo Muhamedu«. Slučaj kada nasuprot stoje dva brda je složeniji. Nije poznat slučaj da je brdo prišlo brdu. Možda brda nisu imala potrebu. Kako ne bi bilo previše simbolike, u našem slučaju mislim na HDZ i SDP odnosno na gospodu Karamarka i Milanovića, brda koja se po svim zemaljskim i Božjim zakonima, u ime koristi njihovih sudržavljana moraju zbližiti. Nijedan ne želi biti »Muhamed«. Razumljivo. Zovu se Tomislav i Zoran. E, onda eto spasonosnog rješenja. Rješenje je u »mostu«.

Ako se ne dogodi čudo, danas (ponedjeljak, 7. prosinca ljeta gospodnjeg 2015.) brda će sjediti za istim stolom. Spremna će stupiti na most, u očuvanju osobnih interesa. A naš interes je izgleda upravo »most« zajedničkog rada za zajednički interes. Onako Rotarijanski raditi u interesu i u korist za sve! Siguran sam da će u Guinnessu shvatiti da je približavanje brda bio poduhvat veći od preskakanja Mount Everesta i da će u knjizi Guinnessovih dostignuća uz upis na doktorat stajati i kako su približena brda! Kako se povezivanjem brda mostom od njih mogu napraviti »Muhamedi«. Samo da se »Muhamedi« ne približe prebrzo i ne sudare glavama. Nama je sve jedno, zar ne? Konačno smo krenuli. Ili reforme ili novi izbori.

Siguran sam da bi se mogao dogoditi možda još veći poduhvat, još vrjedniji Guinnessa. Poduhvat da se u Hrvatskoj cijeni hrvatsko. Ne onako u zdravicama i usklicima oduševljenja, već na djelu. Znam da je to teško u društvu »samoreprodukcije« i gdje su se do sada političke elite gledale samo »preko mušice puške«. No počelo se razgovarati, pa vjerujem da će se početi i djelovati.

Provizionisti u službi stranih interesa

 Ponavljam primjer otpada. Tamo gdje već nije uvriježen sustav razdvojenog prikupljanja otpada na izvoru, u bezbroj šarenih kanti, za građane je korisnije i ugodnije, a za društvo isplativije postaviti sistem prikupljanja mješovitog otpada u jednoj posudi, s nekim modifikacijama prikupljanja biorazgradivog otpada. Šarene kante i s tim povezana vozila s pregradama, pa još nekim drugim uvozno-provizijskim marifetlucima danas koriste samo provizionistima.

Nekada smo znali proizvoditi sve i sva. Naše turbine i danas nalaze mjesta u najsloženijim postrojenjima svijeta i izgleda da jedino zbog interesa nekolicine provizoonista više ne znamo proizvesti plastičnu kantu. A imamo i najbolju tehnologiju za izdvajanje sirovina i iz mješovitog otpada pa nam šarene kante više ne bi niti trebale. Već godinama Tehnix iz Donjeg Kraljevca, o tome piše, obavještava, ugošćuje od Predsjednika do ministara, od akademika do stručnjaka. Uzalud. Oni dođu i prođu. Ignoriraju ono što je trenutno najbolje i što je nagrađeno bezbrojnim priznanjima od Brisela do Zagreba. I dalje svojim odlukama potiču uvoz i našim novcem stvaranje industrijskih radnih mjesta u Češkoj, Njemačkoj, Sloveniji, Austriji…

Ni ovo nije dovoljan broj kanti

Kante za odvojeno prikupljanje otpada. Koliko ih je potrebno!?

I neka me tisuću puta etiketiraju kao »Tehhnixovca, ja to i s ponosom jesam. Ja sam i onaj »Tehnixovac« kojeg smeta da se natječaji pišu na način da ne može proći baš cijev proizvedena u Hrvatskoj. Onaj koji ne razumije da nam češnjak stiže iz Kine (ništa protiv njih), paradajz od ne znam od kuda… Znam da ne možemo proizvesti sve i da si ne možemo biti samodostatni. Ali možemo barem cijeniti ono što možemo proizvesti. Onaj sam koji poštuje svoje, proizvedeno tamo gdje živi i radi, ali i koristi druge blagodati društva. Od liječnika do kazališta. A to mora netko platiti. Znam da to ne mogu platiti porezi radnih mjesta u drugim državama. Samo ona u Hrvatskoj. I čemu ovaj ponovni vapaj u prazno? Pa kad je moglo brdo do Muhameda, možda postoji neki način da i naše dobije pravo građanstva kod nas.

Gdje nam je (pravi) patriotizam?

hrvatska-navijacicaProšli tjedan sam bio plenarni predavač u Beogradu. Kako po regiji promoviram sve ono što je dobro iz Hrvatske, ali i drugdje preporučam sve ono dobro iz drugih država iz okruženja, domaćini su me s ponosom odveli na beogradsko odlagalište otpada u Vinči. Znajući da se borim protiv nepotrebnog uvođenja šarenih kanti (koje usput u Srbiji manje uvoze – oni ih znaju proizvesti – valjda su tehnički napredniji?) kada postoji tehnologija za izdvajanje svih sirovina i iz kante s mješovitim otpadom. Pokazali su mi njihovo postrojenje. Ne želim komentirati tehnologiju. Tek ju razvijaju pa ima podosta nedostataka koje unapređuju. Želim im da uspiju, unatoč rizicima. Pohvalio sam njihovu odlučnost i spremnost da pomognu vlastitu srpsku tehnologiju. Nisam pokazao koliko sam im zavidan. Kako sam u tom trenutku zaželio da i kod nas postoji barem djelić patriotizma temeljenog na prednosti domaćeg.

Prije toga sam bio u Sloveniji, u Krškom. Mjestu rođenja mog oca. Prijatelji su mi pokazali liniju za izdvajanje korisnih sirovina iz posude s ostatkom mješovitog otpada. Tamo izdvajaju značajne količine već na izvoru. To su uveli prije nego se pojavila tehnologija koja omogućuje izdvajanje korisnih sirovina iz jedne posude. S divljenjem sam gledao kao rade sve ono što ne može proći u Hrvatskoj. Poslije toga su bili gosti na jednom savjetovanju o otpadu u Zagrebu. Pohvalili su se s tehnologijom i kao prvi razlog, zašto su uveli baš tu tehnologiju su rekli: »Postrojenje smo proizveli u Krškom«. Uspjeli su čak da u zagrebačkom Planu gospodarenja s otpadom već spominju baš njihovo postrojenje. Za ne povjerovati! Naše, naprednije i još k tome jeftinije ne može! I njima sam zavidan iako sam i ja porijeklom iz tog kraja i veselim se njihovom uspjehu.

Uništavanje parazita

Znam da mnoge naše delegacije obilaze i centar za gospodarenje s otpadom u Celju. Tamo imaju i iskorištavanje gorivog ostatka otpada u termo elektrani toplani. Po meni vrlo skupa »igračka«, ali opet na slovensko – patriotski način. Tu termoelektranu – toplanu su proizveli sami, s novcima EU u samo 7 kilometara udaljenoj tvornici Kiv u Vranskom. Ne ulazeći u probleme, lokal patriotizma im očito ne nedostaje.

Tehnix se već sada susreće s velikim problemom. Svijet zna za Tehnixovu MBO-T tehnologiju. I nije problem kada je netko iz regije zainteresiran za nju. Tehnix ih odvede do Novog Sada, Doboja i Konjica. Problem je kada dolaze predstavnici država koje trebaju vizu. Onda nemaju mogućnosti vidjeti postrojenje u praksi i odu kući. Svijet ne radi poslove na neviđeno i na »časna riječ«. Svaki pametan se uvijek pita- »zašto meni nudiš nešto što neće tvoji?« I ne čudi kada radije kupuje nešto od onoga koji plasira i na svom tržištu.

Pitam se često zašto kod drugih može ono što kod nas ne može? Da kod njih nisu veće provizije na domaće od onog uvoznog? Imam osjećaj da su oni ipak manje »samoproizvedeni« i da im je zbog toga ostao malo veći djelić patriotizma i davanju prednosti domaćem.

Polažem nadu u Most. Kada su uspjeli približiti bregova, sigurno bi mogli i predrasude protiv hrvatskog i protiv novih znanja i tehnologija. Iako znam da je lakše izvaditi čep iz prazne boce nego neznanje i izazove provizija iz glava, ipak se nadam. Naivno? Mislim da više ne. Čim smo naučili kako »brda« pretvarati u »Muhamede«, shvatit ćemo da od provizija žive samo poneki, kao paraziti na račun većine. A paraziti se lakše unište kada se brda približe.

Komentari su zatvoreni