Kad se politika (ne)miješa u sport

Kad se politika (ne)miješa u sport

(Foto: ŠRC Sisak)

Politička netrpeljivost se upravo prelama preko najstarijeg hrvatskog nogometnog kluba – »Segeste«. Kao da su (i) klubu odbrojani dani. Neki viši interesi gospodare gradom. Nakon onakvog HDZ-a ovakav SDP. Svi koji dođu se smatraju besmrtnima, a ne zaslužuju pažnju niti jednodnevnog leptira

dr. sc. Viktor Simončič

Ako započnemo svađu između prošlosti i sadašnjosti, uvidjet ćemo da smo izgubili budućnost (Winston Churchill)

Ako milijun ljudi vjeruje u budalaštinu, to je i dalje budalaština (Franceovo pravilo budalenja)

Viktor Simončič

Pitam se zašto ukazujem samo na nešto ružno? Zašto ističem samo negativnosti? Ima li nešto lijepo o čemu bi mogao pisati? Zašto stvari ne gledam kao većina? Zašto pažnju ne usmjerim samo na neki detalj iz života i to ne elaboriram sve do onog »cijepanja dlake napola«? Odmah da se ispravim i kažem kako bez takvih pojedinaca, koji idu do najmanjeg detalja svijet gotovo da ne bi mogao napredovati. Ti pojedinci su najvažnija karika u složenom lancu društvenih težnji ka boljem. Njima poklon do poda.

Nekada sam se i ja bavio sličnim poslom. U meni je ostao crv znanstvenika, onoga koji svaku stvar želi razumjeti. Onoga koji se pita odgovara li ono što vidi stvarnosti? Pokušavam biti i intelektualac, bez ambicija da sam Einstein ili Fromm. Pokušavam posljedice povezati s uzrocima. Upozoriti na moguće posljedice pogrešnog djelovanja. Mislim da je logično zašto manje upotrebljavam ružičastu od sive.

U vremenu punom apsurda evo nečeg pozitivnog u iseljavanju građana. I bez da išta radimo na problematici otpada, gubitkom stanovnika bez muke ćemo ispuniti onih 50 % obaveznog smanjenja nastalog otpada. Super rezultat

U redovitom godišnjem izvješću State Departmenta o vjerskim slobodama u svijetu za 2016., Amerikanci upozoravaju na veličanje NDH i umanjivanje ustaških zločina u Hrvatskoj. Posebno su spomenuti bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegovića te redatelj Jakov Sedlar. Gospodin Hasanbegović kaže da se radi o neutemeljenim besmislicama koje su rezultat hrvatske pseudoljevičarske scene. Jakov Sedlar navode smatra pogrešnima te čak očekuje ispriku od Amerikanaca. Reagiralo je s malim zakašnjenjem i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (MVEP) istaknuvši da Vlada zaštitu svih prava stavlja na najvišu razinu. Kakva je to izjava MVEP-a? Ako je neistina što tvrde Amerikanci, onda neka oštro demantiraju da se ne blati cijela nacija. Ako je točno, što se čeka? Djelujte. Sramotno je da nas vide tako, ako nismo takvi.

Družim se s prijateljima i kolegama iz svijeta. I onima koji prate i takve izvještaje. Što da im kažem? Jesu li u pravu Amerikanci ili gospoda Hasabengović i Sedlar? Kako mi nije draga niti jedna neopravdana kritika moje države, rado ću nas pravdati. Za početak trebam barem jedan argument za to. Inače nisam presretan kada nas optužuju Amerikanci za nešto što je i kod njih upitno, kako pokazuju zadnji događaji. Baš me zanima kako će izgledati izvještaj za 2017. o njima, iako i kada bi bio napisan najcrnjim slovima to ne bi umanjilo moj sram za naša ponašanja.

Bio sam navijač Hajduka. Onog koji je prkosio svim režimima. Iako to više nisam, bilo me je sram gledajući navijače ili bolje rečeno rulju, koja u Liverpoolu demolira dio stadiona i obračunava se s publikom i čuvarima. Nije prvi put i nisu samo navijači Hajduka koji nas sramote po svijetu. Sramote nas i na našim stadionima. Dio te sramote se spominje i u američkom izvještaju. Kao posebno neprihvatljiv način ponašanja spominje se i nogometna utakmica između Hrvatske i Izraela kada su navijači izvikivali ustaški pozdrav »Za dom spremni«. Sjećam se da Predsjednica nije čula to skandiranje. Pa neka i ona demantira dio američkog izvještaja, ako smatra da griješe. Ne znam što će se dogoditi, ali očekujem da nakon onakvog ponašanja navijačke rulje na utakmici s Evertonom slijedi još koja utakmica pred praznim stadionima. Treba se polako navikavati na to. Pravdanje da je organizacija utakmice bila očajna, kako su Hajdukovci bili smješteni desetak metara od domaćih, kako nije bilo ni policije ni ograde nego samo reklame i zaštitari od kojih su neki, ruku na srce, bili stariji i od 60 godina, je možda i gora od samog čina. Englezi su poodavno platili lekciju za divljaštva navijača i sada idu na utakmice kao u kazalište. Njih ne prate kordoni policije. Kada će kod nas doći to vrijeme?

Ostavka zbog nestanka struje

Na Tajvanu je neki dan gotovo sedam milijuna kućanstava ostalo bez struje. Opskrba električnom energijom ponovno je uspostavljena dan kasnije. Predsjednica Tsai Ing-Wen ispričala se narodu na svojoj Facebook stranici, istaknuvši da je opskrba električnom energijom pitanje nacionalne sigurnosti i da sustav opskrbe treba reformirati. Ministar gospodarstva Chih-Kung Lee ponudio je zbog toga ostavku i premijer Lin Chuan ju je prihvatio.

Kinezi ko’ Kinezi, mi kao mi. Ne odgovara se ni za što, a kamoli ako nakratko nestane struje. Pa kod nas je često i pored svjetla mrak. Samo onako usput. Na jednoj komercijalnoj, ograničeno dostupnoj TV skoro svakih pet minuta danima i tjednima reklama HEP-a, kako je HEP upravo otkrio električnu energiju i kako je »više od struje«. Javna tvrtka se reklamira na komercijalnoj TV, koja uglavnom ima samo priloge političkog karaktera (koji su usput jedni od kvalitetnijih) i gleda je relativno mali broj građana. A ti koji gledaju uglavnom su čuli za Nikolu Teslu. Koliko to košta? Kome je u interesu? Ima li takva reklama, koja dopire do zanemarivo malog broja gledalaca, smisla? Pa i taj trošak je udar na džep potrošača.

Čitam kako mojoj, Sisačko – moslavačkoj županiji prijeti demografski kolaps. Predstavnik Hrvatske gospodarske komore gospodin Zvonimir Savić najavljuje mogućnost kako bi se sadašnji broj od 170 000 stanovnika do 2050. mogao smanjiti na samo 70 000. Kao da ima pravo. Vidim da su sela ili prazna ili se prazne, a čak i po Sisku, kao centru i nekadašnjem gigantu zapošljavanja uskoro će više kuća i stanova biti na prodaju nego što će imati stanara. Radnih mjesta sve manje. Mladi se iseljavaju. Preko ljeta grad živi od onih koji su kao nekada gastarbajteri došli na godišnji. Rafinerija je u zadnjoj fazi umiranja. Kao da zanima još samo Predraga Sekulića, prvog sisačkog INI-nog sindikalista i mali broj njegovih suboraca. Piše, upozorava. Bez reakcija. Postoji i skupina stručnjaka koja navodno ima rješenje. Također bez reakcija.

Politička netrpeljivost se upravo prelama preko najstarijeg hrvatskog nogometnog kluba, preko NK »Segeste«. Kao da su i klubu odbrojani dani. Sisak stvarno nema sreće. Neki viši interesi gospodare gradom. Nakon onakvog HDZ-a ovakav SDP. Svi koji dođu se smatraju besmrtnima, a ne zaslužuju pažnju niti jednodnevnog leptira. Jedino je problem jer ti »jednodnevni« mogu prouzročiti štete koje postaju besmrtne. Ne trgnu li se i povežu svi, ode rafinerija, neće biti Segeste, barem ne onakve kava je bila, građana sve manje, radnih mjesta ni pod razno, ali dobivamo hokejašku natkrivenu dvoranu za 2 000 gledalaca. Razlog je hokejaška tradicija Siska. Tradicija nastala na hladnim zimama i hokeju na zamrznutoj Kupi. Na tome je sve gotovo i ostalo, ali eto sada nam i dvorane. Građene (dijelom i) na komercijalnim kreditima! Da kod nas djeluju financijske službe i da se prati stvarna zaduženost, Grad Sisak ne bi se mogao zadužiti niti za šibice. Već je debelo prezadužen. No koga briga.

U vremenu punom apsurda evo nečeg pozitivnog u iseljavanju građana. I bez da išta radimo na problematici otpada, gubitkom stanovnika bez muke ćemo ispuniti onih 50 % obaveznog smanjenja nastalog otpada. Super rezultat. Evo još jednog prijedloga. Sisački uređaj za pročišćavanje je projektiran na 60 000 stanovnika, s mogućnošću proširenja na 84 000. Na tu apsurdnost i troškove koji će biti nepodnošljivi za građane upozoravam godina. Organizirao sam i peticiju. Predlagao sam bitne promjene, kada je za to bilo vremena. Sada preostaje još samo da se sisački uređaj za pročišćavanje otpadnih voda ponudi kao centralni uređaj za cijelu županiju. Fekalije cijele županije na uređaj u Sisak. Tehnički ništa manje glupo od predimenzioniranog sisačkog uređaja.

Komentari su zatvoreni