Kad kukci zapjevaju

Kad kukci zapjevaju

Trebalo je puno vremena da se naprave robotizirani modeli kukaca koje je izradio akademski kipar Denis Krašković uz pomoć robotičara Branimira Tadića. Izložbom je bilo važno prikazati fundus Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja te je u izložbi eksponirano preko tisuću jedinki kukaca – glasnih pjevača

Razgovarala: Melita Funda

U Hrvatskom prirodoslovnom muzeju na Gornjem gradu postavljena je 28. prosinca 2016., jedinstvena izložba pod nazivom Zvukovi kukaca – orkestar najmanjih. Nikada ranije u Zagrebu, ali niti u Hrvatskoj nije bila postavljena slična izložba. Posjetitelji na ovoj inovativnoj izložbi mogu čuti izolirane zvukove kukaca. Riječ je o zvukovima, tj. frekvencijama koje su čujne za čovjeka, ali i onih koje ljudsko uho ne može čuti poput frekvencija u infrazvuku i/ili ultrazvuku. Da budemo do kraja precizni, ovom je prilikom predstavljena 651 vrsta kukaca pjevača. Izložba je raskošan je audio-vizualni doživljaj: u jednom zvučno oblikovanom prostoru kukci pjevači pjevaju i proizvode najrazličitije zvukove, a istovremeno su prikazani razni modeli kukaca i njihove strukture kojima oni proizvode zvuk. Neki od modela kukaca su i robotizirani. Izložbu Zvukovi kukaca – orkestar najmanjih moguće je pogledati do kraja srpnja ove godine, a u svega nekoliko dana otkako je izložba otvorena, pogledalo ju je tisuću posjetitelja.

Iva Mihoci

O tome kako je nastala ova izložba i što to zapravo znači da kukci muziciraju i pjevaju, razgovarali smo s autoricom izložbe dr. sc. Ivom Mihoci – višom kustosicom u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju koja se bavi entomologijom. Drugim riječima, ona je stručnjakinja za kukce. Voditeljica je zbirki kukaca u muzeju, osim zbirki tvrdokrilaca i leptira. Doktorirala je na polju biologije, području zoologije, na prostornoj i vremenskoj distribuciji noćnih leptira u odabranim planinskim predjelima Lijepe Naše. Specijalnost su joj grbice (Geometridae) jedna od najbrojnijih porodica leptira na području Europe. Naime, u Hrvatskoj postoje 463 vrste iz porodice grbica koje su predmet intenzivnog znanstvenog proučavanja.

Gospođo Mihoci, recite nam kako i kad se rodila ideja da postavite jednu ovakvu po monogočemu posebnu izložbu?

Da, točno je da je ovo jedinstvena i po prvi put u Hrvatskoj postavljena izložba. Unatrag nekoliko godina kod naših kolega u Prirodoslovnom muzeju Slovenije u Ljubljani čuli smo izolirane zvukove kukaca oblikovane u zvučnom prostoru. Tom smo prilikom upoznali našeg suradnika, stručnjaka za zvukove prirode, Boštjana Perovšeka, koji je najpoznatiji bioakustičar na ovim prostorima. Upravo je gospodin Perovšek taj koji je zvukove kukaca uobličio u jedinstveni zvučni prostor samo za ovu izložbu. Na taj način je omogućio da ljudsko uho čuje i zvukove kukaca koji ponekad nisu čujni čovjeku. To su zvukovi koji su naglašeni ili su transponirani iz ultrazvuka, odnosno infrazvuka da bi nam bili čujni. Govorimo o frekvencijama ispod 20 ili preko 20000 herca, a koje su van čujnosti ljudskog uha. Dakle, dok posjetitelji prolaze kroz izložbu, mogu pratiti općenite zvukove prirode i zvukove zasebnih vrsta kukaca. Bitno je naglasiti da su to zvukovi koje ne možete čuti i/ili kupiti na internetu, to su vrijedni zvukovi koji su nam donirani od kolega koje se bave bioakustikom, poput eminentnih stručnjaka iz Ljubljane i Pariza.

Slovenski akademik Matija Gogala dugi se niz godina znanstveno bavi zvukovima kukaca. Akademik Gogala i njegov kolega dr. sc. Tomi Trilar iz Prirodoslovnog muzeja Slovenije su nam donirali najveći broj zvukova kukaca, a uz kolege iz Prirodoslovnog muzeja u Parizu te Sveučilišta u Parizu. Motiv za postavljanje izložbe u ovo doba godine, dakle tijekom zime kad priroda miruje, bio je da se posjetitelji upoznaju s vrstama kukaca i njihovom glazbom upravo u ovo tiho doba godine. U svijetu kukaca ima preko milijun vrsta koje se mogu čuti u prirodi, ali posebno glasno u proljeće i ljeto. Zamisao je stoga bila, da nakon izložbe, u proljeće kad počne bujati život, naši posjetitelji budu spremniji za jedno novo i puno budnije promatranje i slušanje zvukova koji ih prate u prirodi.

Naslov izložbe nam kaže da kukci pjevaju, muziciraju, orkestriraju. Što to sve znači?

To znači da kukci doista proizvode cijelo bogatstvo zvukova. Različito glasanje i »pjevanje« ovisi o određenim situacijama. Kukci se glasaju u doba razmnožavanja, privlačenja na određene udaljenosti, kad im prijeti neka opasnost, prilikom obilježavanja teritorija…, dakle, u različitim životnim aktivnostima. To je jako bogat i raznolik svijet. Svi ti zvukovi u prostoru su ponekad bučni i nisu ovakvi kao u zvučno oblikovanom prostoru. Ljudskom uhu to ponekad može biti glasno i naporno, no u svijetu kukaca svaki odaslani zvuk ima savršenog smisla poput spomenute reproduktivne komunikacije, upozoravanja na prisutnost predatora i potencijalnu opasnost, teritorijalnog ponašanja… Imamo neke prepoznatljive i rekla bih, ekscentrične zvukove kao što su zvukovi mrava ili glasanje rovca koji koristi strukturu svoje nastambe u amplifikaciji zvuka, a koja mu služi kao amfiteatar. Jako je zanimljiva i u životinjskom svijetu specifična vodena stjenica koja »pjeva« penisom. Vodena stjenica je organizam od svega dva milimetra, a stvara najglasniji zvuk u svijetu kukaca i općenito u životinjskom svijetu, jačine od stotinu decibela. Budući da živi u vodenom mediju njezini su odaslani zvukovi velikog intenziteta i brzine. Vodena stjenica uvijek »pjeva« penisom, ne samo u doba razmnožavanja, nego i u ostalim životnim prilikama i neprilikama.

»Pjevaju« li kukci različito u skladu s vremenskim periodima u godini ili samo u odnosu na određenu situaciju, tj. životnu aktivnost?

Za kukce je karakteristično da se različito glasaju obzirom na životne aktivnosti. Kod skakavaca i zrikavaca se glasanje može razlikovati po frekvencijama, a koje su opet specifikum vrste. Primjerice, zvuk privlačenja partnera, zatim zvuk zavođenja, ili primjerice, zvuk prijetnje različiti su načini stridulacije koji se koriste u različitim životnim aktivnostima. Postoji razlika u frekvenciji kad mužjak privlači ženku i u trenutku kad uspostave vizualni kontakt, pritom se zvuk mijenja jer se pjev dozivanja mijenja u pjev zavođenja. Kada mužjak izgubi ženku iz vida, zvuk se ponovno promijeni, a drastično se mijenja ako se mužjak tijekom privlačenja ženke nađe u određenoj opasnosti.

Postoji li vrsta kukaca koja se izdvaja od ostalih po proizvodnji najraznolikije i najbogatije »glazbe«?

To je zanimljivo i izuzetno složeno pitanje. Različit pjev postoji kod različitih skupina kukaca, a dobro je istražen kod npr. ravnokrilaca (Orthoptera). Oni imaju puno načina na koje se glasaju i među njima gotovo sve vrste proizvode zvuk. Zanimljiva glasanja postoje i kod zadružnih kukaca, kao npr. kod pčela u pčelinjaku, dakle, u kolonijalnom životu u košnicama, ali i kod mrava u zadružnom životu mrava. Različite kaste unutar jedne te iste kolonije kod medonosne pčele se različito glasaju. Kad radilice prikupljaju medonosnu pašu na terenu, glasaju se i spuštaju frekvencije kako bi privlačile ostale radilice na područje livade gdje je paša najbolja, odnosno gdje je stanište najpogodnije za hranjenje. S druge strane, mlade se matice različito glasaju i proizvode zvuk visoke frekvencije u trenutku spolne zrelosti. Ta frekvencija potiče ostale pčele na rojenje i stvaranje nove kolonije. Zadružni organizmi su zaista jedan super organizam.

Može li se odrediti tko se više glasa u glazbenom svijetu kukaca? Ženke ili mužjaci?

U svijetu kukaca i njihovom glasanju postoje dvije grupe vibracija. Prvo je komunikacija između jedinki iste vrste, a zatim između jedinki različitih vrsta. Kod jedinki iste vrste specifično je glasanje među spolom, pri čemu se najčešće i najglasnije glasaju mužjaci.

Koji su to kukci koji su nam dobro poznati, a mi ih zapravo ne čujemo? Cvrčke, na primjer, dobro čujemo, ali što je s ostalima?

Cvrčci, zrikavci, strizibube, sve su nam to poznati kukci kod kojih možemo dobro i često čuti prepoznatljiv zvuk. Na ovoj našoj izložbi prikazani su kukci pjevači čije zvukove ljudsko uho ne može čuti ili se u prirodi rijetko čuju. U prirodi se ne glasaju samo odrasli, spolno zreli kukci već se glasaju i gusjenice i kukuljice, posebice kod leptira. Zanimljiv je primjer leptira iz porodice plavca. U njihovom slučaju, kod nekih vrsta, gusjenica mora doći u mravinjak kako bi završila svoj životni ciklus. Gusjenica producira zvukove, zapravo vibrira kako bi privukla mrave. Mravi je nose u mravinjak i tamo se njezin životni ciklus nastavlja. Gusjenica se u mravinjaku presvlači, zakukulji se i preobrazi. Odrasli leptiri napuštaju mravinjake u ranu zoru, u vrijeme kad je aktivnost mrava najmanja. Zvučna komunikacija ključna je za njihovo preživljavanje u koloniji agresivnih mrava.

Kako biljke reagiraju na glazbu kukaca i kakav je suodnos među njima?

Biljke reagiraju na vibracije. I to je izuzetno važno. Općenito u smislu evolucije, ne samo zvuka. Dobro je poznato da su određene vrste kukaca koevoluirale s biljkama čime se stvorio neraskidiv odnos biljaka i kukaca. Tako ženka leptira polaže jajašca na točno određene biljke iz kojih se razvijaju gusjenice koje se isto hrane ciljanim biljnim vrstama. U zvučnom smislu nema odnosa između biljaka i kukaca, ali biljke reagiraju na vibracije. Uzmimo primjer zadružnih kukaca i buzzz polinacije. Kad bumbari prenose polen s tučaka biljaka, koriste se buzzz polinacijom (stvaraju zvuk bzzzzzz) te vibracijom tijela koje nastaju oscilacijama letnih mišića raznose polen.

Kako kukci proizvode i čuju glazbu?

Mali broj kukaca ima organ za proizvodnju zvuka. Taj organ se naziva timbal. Riječ je o kutikularnoj opni koja postoji kod npr. cvrčaka, cikada ili kod nekih noćnih leptira. Ostali kukci koriste druge dijelove tijela koji primarno nisu određeni za proizvodnju zvuka, taru nogama ili krilima i sl., a što u svijetu komunikacije kukaca nazivamo stridulacija. Percepcija zvuka kod kukaca je vezana uz druge morfološke strukture. Možemo reći da kukci imaju »uši« svugdje samo ne sa strane glave. »Uho« kod kukaca je poseban organ koji se naziva timpanum, a može se nalaziti se na nogama, prsima, zatku, krilima, a ponekad i na ticalima ili vrlo rijetko na usnim organima. U slučajevima gdje nema timpanuma, kukci imaju neke druge specifične strukture kojima mogu percipirati zvukove, poput dlačica ili organa na ticalima ili na gnjatu nogu.

Koliko uspješno čovjek može reproducirati glazbu kukaca?

Čovjek može vrlo uspješno reproducirati glazbu kukaca, iako priroda »ima« puno širi raspon frekvencija. Bitno je, kao što je to učinio Boštjan Perovšek, transponirati ljuskom uhu nečujne zvukove i učiniti ih na taj način čujnima. To su izuzetno inspirativni zvukovi koje se mogu uspješno reproducirati u glazbi. U svijetu kukaca postoje doista zanimljivi fenomeni. Noćni leptiri mogu, na primjer »čuti« sonar šišmiša koji su njihovi izuzetni predatori. Sonar šišmišima služi za komunikaciju i detekciju prostora, frekvencije se odbijaju pa oni mogu detektirati položaj nekog objekta u prostoru. Kad leptiri detektiraju njihov sonar, neke se vrste jednostavno bace na tlo poput noćnih leptira sovica i na taj način izbjegavaju predatora.

Koliko vam je vremena trebalo da pripremite ovu izložbu?

U posljednje tri godine pristupilo se prikupljanju specifičnih zvukova, a zatim i orkestriranju. Boštjan Perovšek je priredio sve zvukove i oblikovao pravi zvučni prostor. Cijela kompozicija traje tijekom dnevnog rada muzeja, dakle osam sati se neprekidno produciraju zvukovi. Od same koncepcije izložbe definirana je ideja da se uz zvukove predstave i modeli kukaca te strukture kojima se zvukovi stvaraju. Trebalo je puno vremena da se naprave robotizirani modeli kukaca koje je izradio akademski kipar Denis Krašković uz pomoć robotičara Branimira Tadića. Tako se može vidjeti tarenje krila jedno od drugo kao kod robota poljskog šturka. Hrastova strizibuba strugalicom prvog prsnog kolutića struže po 238 nabora drugog prsnog kolutića i na taj način proizvodi zvuk. Robotizirana je i vodena stjenica.

Također, izložbom je bilo važno prikazati fundus Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja. On je predstavljen u entomološkim kutijama gdje je u izložbi eksponirano preko tisuću jedinki kukaca – glasnih pjevača. Na izložbi su predstavljeni kukci pjevači iz područja Hrvatske, ali i drugih dijelova svijeta. Naime, u entomološkim zbirkama našega muzeja ima preko milijun i petsto tisuća predmeta, izbor je velik, a ova izložba prikazuje najreprezentativnije i najatraktivnije pjevače. Na koncu, velik broj suradnika je sudjelovao u pripremi ove izložbe u tehničkom i marketinškom smislu. Na koncu, na veliko zadovoljstvo svih suradnika, dosad je izložbu posjetilo preko 1000 posjetitelja. U svakom slučaju, i dalje očekujemo visoku posjećenost jer u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju i tijekom zime traje proljeće i to u izložbi koja se gleda i sluša. Stoga, dobro došli na izložbu Zvukovi kukaca – orkestar najmanjih.

I kukci imaju dijalekt

Znanstvenici akademik Matija Gogala i dr. sc. Tomi Trilar proučavaju glazbeni svijet kukaca. U svom znanstvenom djelovanju snimili su brojne zvukove prirode poput glasanja cvrčaka, zrikavaca, cikada i uočili su vrlo zanimljive pojave. Tako su utvrdili dijalekte kod kukaca, odnosno postojanje dijalektalnog glasanja, gdje se jedna te ista vrsta različito glasa u različitim geografskim predjelima. Suradnja s njima, za ovu je izložbu bila izuzetno važna.