Jure Grando – najstariji europski vampir

Jure Grando – najstariji europski vampir

Neobičnu, čak i stravičnu zgodu Valvasor bilježi zahvaljujući pripovijedanju mještana istarske Kringe, a dogodila se 1672. godine s prethodno šesnaest godina tajanstvenih zbivanja, terora i straha

Izvornu priču o najpoznatijem i najstarijem, imenom zabilježenom europskom vampiru, prvi je zapisao slovenski putopisac Johan Weikard Valvasor u svom čuvenom, na hrvatskom jeziku još uvijek nepubliciranom, djelu Slava vojvodine Kranjske (orginalni naslov je Die Ehre des Herzogthums Krein, a knjiga je prvi put objavljena 1689. godine).

kringaNeobičnu, čak i stravičnu zgodu Valvasor bilježi zahvaljujući pripovijedanju mještana istarske Kringe, a dogodila se 1672. godine s prethodno šesnaest godina tajanstvenih zbivanja, terora i straha. Naime, 16 godina prije tog događaja umro je i, na mjesnom groblju, pokopan jedan od rođenih Križanaca, imena Jure Grando. Nedugo nakon pokopa, pokojnik se počeo ukazivati mještanima. Viđali su njegovu utvaru kako luta selom čak i kako kuca na vrata nekih kuća. Kako je iza te pojave stajala zla sila, mještani su postali svjesni nakon što bi u kućama, u kojima je utvara Jure Granda zakucala, poslije nekoliko dana netko naprasno preminuo. Njegova udovica se također žalila i to seoskom glavaru Mihi Radetiću, govoreći kako je pokojni muževi noću posjećuje, maltretira, čak i siluje. Pokojni Jure Grando, postao je prava napast za selo. 16 godina je bilo potrebno kako bi se mještani ohrabrili i napokon nešto poduzeli.

“A ti, štrigone, ne možeš imati mira!”

Tako je, jednog dana, župan Miho Radetić okupio „grupu srčanih ljudi“ i poveo ih na groblje kako bi iskopali Jurino tijelo te ga proboli glogovim kolcem te na taj način okončali razdoblje straha i terora. Devetero mještana, noseći baklje i raspelo, došlo je do groba. Kada su ga otvorili, ugledali su rumeno lice pokojnika što ih je  zaprepastilo, štoviše, to im se lice smijalo. Preplašeni, brzo su se razbježali, no župan Miho ponovno ih je sakupio i poveo natrag do groba. Duhovnik, kojeg je župan Radetić pozvao, progovorio je nad otvorenim grobom držeći raspelo: „Gledaj, štrigone, tu je Isus Krist koji nas je otkupio od pakla i za nas umro. A ti, štrigone, ne možeš imati mira“, nastavio je s nekim, piše Valvasor, egzorcističkim formulama, a „sablasti su pritom navrle suze na oči“.

Zatim su mrtvom tijelu pokušali „protjerati zašiljeni kolac, od bijelog gloga, kroz utrobu“, ali im to nije polazilo za rukom: od „tvrdog trbuha“ kolac se neprestano odbijao. Naposljetku, jedan od mještana imenom Stipan Milašić, sjekirom mu je odrubio glavu. Mrtvac je na to kriknuo, a grob se napunio krvlju. „Časna gospoda egzekutori“, nakon toga su zatvorili grob. Kringa je od toga dana povratila svoj mir, a utvara Jure Granda, više se nikad nije pojavila.  (Cvergla blog)