Juan Manuel Fangio – kralj pista 1950-ih

Juan Manuel Fangio – kralj pista 1950-ih

U svojoj kratkoj, ali iznimno upečatljivoj karijeri koja je trajala svega sedam sezona odnio je pet naslova prvaka, dok je u preostale dvije završio na drugom mjestu

Kod ljubitelja automobilizma česte su rasprave o tome tko je (bio) najbolji vozač Formule 1 svih vremena. Iako je Ayrton Senna ostao miljenik mnogih, fatalna nesreće u Imoli prerano ga je isključila iz lova na trofeje te su na vrhu ostali Nijemac Michael Scumacher i Argentinac Juan Manuel Fangio. Schumacher je osvojio ukupno sedam prvenstava, odnosno dva više od Argentinca te nije slučajno da su rađene i ponešto apsurde usporedbe i simulacije koje su trebale odgovoriti na »vazdazeleno«, ali ipak ponešto subjektivno pitanje. Po nekima je upravo Fangio najbolji F1 vozač svih vremena što se čak potkrepljuje nekakvim kvazi-znanstvenim zaključcima. Premda se čini kako se ovakva nastojanja poprilična besmislica, ipak s punim povjerenjem možemo zaključiti kako su oba vozača bila sjajna, svaki u svom vremenu i okolnostima.

Juan Manuel Fangio: "Uvijek moraš davati sve od sebe..."

Juan Manuel Fangio: “Uvijek moraš davati sve od sebe…”

A upravo na današnji dan. 24. lipnja 1911. rođen je Juan Manuel Fangio (umro 17. srpnja 1995.), neosporni »čarobnjak« za upravljačem i osoba koja je dominirala svijetom Formule 1 1950-ih godina. U svojoj kratkoj, ali iznimno upečatljivoj karijeri koja je trajala svega sedam sezona odnio je pet naslova prvaka, dok je u preostale dvije završio na drugom mjestu. Prvo Svjetsko prvenstvo koje je vozio bilo je 1950. godine. Natjecao se za 51 Veliku nagradu i osvojio skoro polovicu njih postigavši uspjeh o kakvom su njegovi prethodnici mogli samo sanjati.

Fangio je rođen u Balcarceu u Argentini 1911. godine kao sin talijanskih emigranata. Nakon odsluženja vojnog roka otvorio je garažu i počeo voziti na lokalnim utrkama. No te »lokalne utrke« ponešto su se razlikovale od klupskih natjecanja u Europi; bile su to utrke na duge staze po cijelom južnoameričkom kontinentu. Prvi je put pobijedio s 18 godina u unajmljenom automobilu na utrci Gran premio del Norte, maratonskoj utrci od 16.000 km kroz Ande i natrag u Argentinu, što je trajalo dva tjedna.

Nakon Drugog svjetskog rata dobiva sponzorstvo argentinske vlade da se utrkuje po Europi. Prvu je sezonu u Formuli 1 vozio u pobjedničkom Alfa Romeu, zajedno s Giuseppeom »Ninom« Farinom. Svaki je od njih osvojio po tri Velike nagrade Formule 1, ali je Farina »za dlaku« pobijedio Fangia u osvajanju krune. Jedina utrka koja im je izmakla iz ruku bila je 805 km duga utrka Indy 500, koja je od 1950. do 1960. bila dijelom SP-a.

Juan Manuel Fangio je 1951. godine pobijedio u tri utrke, što mu je omogućilo osvajanje prvog naslova svjetskog prvaka ispred Ferrarija Alberta Ascarija. Iduća je godina bila nesretna za argentinskog vozača jer je slomio vrat u Monzi kad je njegov bolid udario u ivičnjak i prevrnuo se. Nekoliko je sati bio na rubu života, no ipak je preživio, ali je propustio cijelu sezonu.

Vratio se 1953., ovog puta u Maseratiju, pobijedivši samo u jednoj utrci u Monzi, pa se morao zadovoljiti drugim mjestom.

Iduće su četiri godine bile sasvim druga stvar. Fangio je toliko dominirao utrkama da je ostvario zapanjujućih 17 pobjeda (vozeći tri različita bolida). U 1954. pobijedio je u dvije početne utrke u Maseratiju, a zatim se prebacio u Mercedes osvojivši još četiri pobjede te je tako osvoji o svoj drugi naslov prvaka. Sljedeće je sezone vozio Mercedes, ostvario četiri pobjede i osvoji treći naslov svjetskog prvaka. Argentinac je 1956. godine osvojio četvrti laskavi naslov, ovog puta u Ferrariju (tada su bile dovoljne tri pobjede za osvajanje naslova). Vratio se u Maserati 1957. i pobijedio u iduće četiri utrke te je tako i peti put osvojio naslov prvaka. Te je sezone njegov posljednji trijumf bio u Nürburgringu.

U dobi od 46 godina, Fangio je započeo iduću sezonu u Maseratiju, ali se natjecao u samo dvije utrke i uvidio da je izgubio oštrinu. Stoga je hrabro odlučio napustiti sport u kojem je dugo bio apsolutni vladar.

POSTIGNUĆA:

Natjecanja za Veliku nagradu                            51

Pobjede za Veliku nagradu                            24

Prve startne pozicije                                          28

Na pobjedničkom postolju                            35

Naslov svjetskog prvaka                            1951., 1954., 1955., 1956., 1957.

B. Jagačić