Jozo Radoš: I u Europskom parlamentu postoje populisti i lovci u mutnom

Jozo Radoš: I u Europskom parlamentu postoje populisti i lovci u mutnom

»Prema podacima Eurostata, hrvatski BDP po stanovniku je pretposljednji u Europi. To znači da do sada nismo iskoristili prednosti EU članstva. Stalno prizivam dizanje Hrvatske prema sredini standarda EU zemalja. Građani Belgije i Bruxellesa imaju višu razinu socijalne sigurnosti i manje se boje da će ostati bez prihoda«

Razgovarala: Snježana Kratz

O tome kako je živio kao nekadašnji polaznik Tehničke vojne Akademije, gdje je učio i kakav je zavodnik bio, ZG-magazinu govori europarlamentarac Jozo Radoš (GLAS/ALDE). Član Odbora Europskog parlamenta za vanjsku politiku, potpredsjednik međugrupe za ruralna, planinska i udaljena područja (RUMRA), ali i nositelj drugih funkcija otkriva čega to danas ima previše u hrvatskoj politici i kakav je u naravi europski »zeleni« i »vanjski« tjedan.

Zašto volite Zagreb?

U Zagreb sam došao sa četrnaest godina, u njemu sam odrastao i proveo većinu života. Zagreb je grad u kojemu mi je ugodno živjeti jer u njemu se nalaze meni bliski i dragi ljudi. Možda bih mogao živjeti bilo gdje, ali svakako ne bih želio živjeti nigdje drugdje.

Kakvim ga se sjećate?

Kao velikog grada sa zanimljivim ljudima i meni važnim obrazovnim, kulturnim i sportskim sadržajima.

Kakvim pamtite školovanje od osmoljetke do zagrebačkih studentskih dana?

Tijekom školovanja u Vojnoj gimnaziji i Tehničkoj vojnoj akademiji na Črnomercu, a potom na Filozofskom i Elektrotehničkom fakultetu upoznao sam vrijedne profesore i prekrasne školske i studentske kolege. Slušao sam domaću i stranu glazbu širokog spektra. Bio sam tada zaokupljen nekim temeljnim pitanjima života tako da nisam previše obilazio plesnjake. Uglavnom se radilo o filozofskim i povijesnim raspravama s ljudima sličnih interesa. U jednom času uhvatila me i nostalgija za Slavonijom, u koju sam se nakratko bio vratio nakon završetka studija.

Kako se nekad djevojkama hofiralo? Jesu li bolje prolazili kavaliri ili pak »čvršći« dečki, poput rockera?

Kao i danas, prolazili su i jedni i drugi. Ali ja nisam bio osobiti zavodnik. Vrlo dugo sam bio okrenut sebi, svojim mislima i snovima.

Kako su se i gdje spremali ispiti za studentskih dana?

Ispite sam često spremao u Studentskom centru i nekadašnjoj Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci, ali najviše u svojoj sobi. Najviše sam volio čitati ležeći u krevetu. Tehničke ispite morao sam spremati pišući, računajući i crtajući za stolom.

Kada ste i kako krenuli putem politike?

Kao polaznik Tehničke vojne akademije više-manje sam morao biti i član Saveza komunista. Nakon napuštanja Akademije, vjenčanja i krštenja moje prve kćeri u crkvi, izbacili su me iz istog zbog – aljkavosti. U veljači 1989. postao sam član HSLS-a, jer sam smatrao da trebam sudjelovati u demokratizaciji zemlje, a u ljeto 1992. sam izabran u Sabor Hrvatske, i od tada politika postaje moj životni poziv.

Koliko ona zahtjeva diplomacije, znanja ili je danas politika u odnosu na negdašnju ipak drukčija, da ne kažem prostija?

Prava politika zahtijeva i znanje i diplomaciju i predanost. U 1990-tim godinama očekivao sam da će hrvatska politika biti bolja, ali čini mi se da to ne ide brzo. Mislim da je kvaliteta hrvatske politike u devedesetima, uključujući i ratno vrijeme, bila viša nego što je to danas. Osobito je bilo zahtjevno zastupati oporbenu politiku u državi koja je u ratu. Doprinos tadašnje hrvatske opozicije demokratskoj izgradnji zemlje i njenim uspjesima, do danas nije na pravi način vrednovan.

Imate prigode gledati naše političare (saborske zastupnike) u svetom nam Saboru koji, čini se, zbog njihove najblaže rečeno nekulture, gubi u tom smislu i dignitet? A i poruka mladima je »sirova«…

Politika po svojoj prirodi podrazumijeva sučeljavanja, polemike pa i poneko pretjerivanje. Ali sve to mora biti na temelju nekog sadržaja, programa ili vizije. U današnjoj hrvatskoj politici ima previše senzacije i skandala, prežvakanih tema od Drugog svjetskog rata pa nadalje, previše podjela, a malo stvarnog sadržaja i konstruktivnih rasprava. To je plodno tlo za nekompetenciju, forsiranje privatnih interesa, uključujući i kriminalne. Zbog toga građani gube povjerenje u politiku što je zbog njene važnosti vrlo opasno. Naravno da je u svemu tome najveći problem negativan odnos prema politici od strane mladih.

Kakav je u spomenutom europski parlament? Na višoj razini kulture ili…?

I u Europskom parlamentu postoje populisti i lovci u mutnom. Ali postoji i veliki broj vrlo kompetentnih zastupnika koji se bave kompliciranim pitanjima i znaju postići kompromise između nacionalnih i zajedničkih interesa Europske unije kao i pojedinih političkih skupina. Prednost europskog, u odnosu na nacionalne parlamente jest u tome što on slijepo ne slijedi niti jednu vladu, pa zbog toga ima višu razinu odgovornosti, samostalnosti i kreacije.

Kakav je život europskog parlamentarca? Uprizorite nam ukratko svoj dan i tjedan?

Najčešće sam u Europskom parlamentu od ponedjeljka do petka. Vikendom sam u Hrvatskoj, kada najčešće imam razne službene ili privatne obveze. Jedan tjedan u mjesecu je tzv. zeleni ili »vanjski« tjedan, koji se provodi ili u državi članici ili na putovanjima po zemljama koje su od posebnog interesa rada zastupnika. Tri glavna radna dana, utorak, srijedu i četvrtak, provodim u Parlamentu po desetak i više sati. Tada sam na sastancima odbora kojih sam član, sastancima svoje političke grupe, sastancima posebnih među-grupa, na raznim konferencijama i okruglim stolovima… Na sastancima sam i sa zainteresiranim građanima, udrugama, predstavnicima gospodarstva ili sjedim u svom uredu i pripremam se za sastanke, govore, istupe.

Kakva je tamošnja hrana?

Hrana mi nije najvažnija u životu, tako da uz neki usputni doručak obično preskočim ručak, a večeram u nekom restoranu ili u svom stanu.

Održavate li tjelesnu spremu? Golemi je to europski kompleks, zasigurno je osmišljen i dio za relaksaciju europskih zastupnika?

Nabavio sam sportsku opremu s namjerom da bar jednom tjedno malo oštrije prošetam briselskim parkovima, ali to se još nije dogodilo. Kad god imam priliku pješačim uključujući i hod po Parlamentu u kojem su mjesta sastanaka prilično udaljena jedna od drugih. Moja glavna tjelesna aktivnost je odlazak na Medvednicu tijekom vikenda, kadgod se za to pruži prilika.

Gdje stanujete i plaćate li stan iz svog budžeta odnosno kako je to europski riješeno ? S kim se družite od inozemnih kolega, ali i hrvatskih EU predstavnika?

Za troškove života zastupnici u Europskom parlamentu primaju visoku dnevnicu. Iz tog fonda se plaćaju i troškovi stanovanja. Čini mi se da ovdje nema prevelikih neformalnih privatnih druženja. Ponekad se izvan Parlamenta nađem s kolegama iz svojeg ureda, a najviše vremena provodim s kolegom iz susjednog ureda i članom iste političke grupe, zastupnikom Ivanom Jakovčićem.

Koliko je naporno biti često u avionu i putovati?

U avionu sam najmanje dva puta tjedno, ali to gotovo ne doživljavam kao put, nego kao priliku da nešto pročitam.

Čime se u svojoj domeni trenutno bavite? Kako Europa gleda na hrvatsku političku scenu?

Zadnjih mjeseci predstavljam hrvatskoj javnosti nove europske zakone i svoj rad poglavito na pitanjima obnovljivih izvora energije, energetske učinkovitosti i energetske obnove zgrada. Osim toga, počela je pretkampanja za europske izbore pa me se može sresti na gradskim trgovima zajedno s mojim kolegama iz GLAS-a i partnerima iz Amsterdamske koalicije.

Što će nam po vašem mišljenju donijeti prelazak na euro? Koliko će to poskupjeti život prosječnog građanina, kojih ima sve manje, točnije onih srednjeg staleža?

Zagovornik sam snažnije integracije Europske unije, a to znači i uključenje Hrvatske u integracijske politike pa tako i u euro područje. Mislim da će uvođenje eura omogućiti lakše poslovanje hrvatskih poduzeća te stabilnija pravila vođenja državnih financija. To bi sve trebali biti i dobici za građane. Ne mislim da će zbog uvođenja eura doći do rasta cijena i ugrožavanja standarda građana. Slabljenje srednje klase je vrlo nepovoljan trend, događa se svugdje u Europi, a za taj proces u Hrvatskoj je daleko više odgovorna nacionalna nego EU politika.

Često se uspoređujemo s Europom u mnogočemu, ali ne i sa standardom i primanjima koja imaju tamošnji žitelji. Koliko je skup europski život, tj. život građana Bruxellesa?

Prema službenim podacima Eurostata, hrvatski BDP po stanovniku je pretposljednji u Europi. To znači da do sada nismo iskoristili prednosti EU članstva. Stalno prizivam dizanje Hrvatske prema sredini standarda EU zemalja. Građani Belgije i Bruxellesa imaju višu razinu socijalne i radne sigurnosti, manje se boje da će ostati bez prihoda pa onda slobodnije troše i u tom smislu bolje žive od hrvatskih građana.

Vozite li se kad tamošnjim tramvajem, metroom, željeznicom, kakav je odnos cijena? Osjećate li se sigurno u ova ozbiljno nesigurna vremena?

Ponekad se vozim podzemnom željeznicom. Cijena pojedinačne karte za jedan neograničeni smjer je oko 2 eura što je približno jednako najskupljoj pojedinačnoj karti ZET-a. Kada je o sigurnosti riječ, nemam problema s tim, ali nakon terorističkih prijetnji i napada ipak se ne osjećate baš najugodnije.

Bivši ste hrvatski ministar obrane (mnogi kažu uvijek staložen i miran), pa hoće li nas poradi terorističkih prijetnji trebati ubuduće čuvati vojska u, ne daj Bože, najcrnjim scenarijima. Kakva nam je sigurnost?

Sigurnost je veliko pitanje Europe i ne postoji ona apsolutna. Mislim da je sigurnost u Hrvatskoj na visokoj razini i ne očekujem da će se hrvatska vojska baviti pitanjima dnevne sigurnosti građana.

Za vašeg je mandata u domovini pokrenuto ukidanje obveznog vojnog roka. Mislite li da bi ga s obzirom na cjelokupnu svjetsku situaciju trebalo iznova obnoviti?

Potaknuo sam proces ukidanja obaveznog služenja vojnog roka koji je ukinut nekoliko godina poslije mog mandata. Mislim da je to pridonijelo sličnim procesima i relaksaciji međudržavnih odnosa na području jugoistočne Europe. Teoretski, treba biti otvoren za ponovno uvođenje obaveznog služenja vojnog roka, ali u postojećim sigurnosnim uvjetima ne vidim razloga za bilo kakve ozbiljne inicijative u tom smislu. To ne znači da se to pitanje ne treba preispitivati unutar nadležnih tijela Hrvatske.

Predstoje nam izbori za Europski parlament, pa kakvom u tom smislu ocjenjujete hrvatsku »europsku« scenu?

Ne možemo biti zadovoljni iskazanim interesom hrvatskih građana za praćenje Europske unije. Mišljenja sam da su rezultati izbora to bolji što je veće sudjelovanje građana na izborima. I u zastupljenosti europskih tema u hrvatskoj javnosti vlada poprilična površnost.

Osobno ste u nemalo europskih odbora, zamjenik ste člana Odbora za obranu. Skrbite da tako kažem o sigurnosti Europske unije. Kakva je ona po vašoj ocjeni?

Europska sigurnosna i obrambena politika nakon dugih godina zastoja u ovom je mandatu napravila neke značajne korake naprijed. No još su uvijek velike razlike među državama članicama u pogledu stvaranja obrambene unije i zajedničke vojske.

Na brizi su vam i ruralna područja? Što se konkretno u tim europskim aktivnostima iznjedrilo?

Za sada su moji prijedlozi o lakšem i izravnijem pristupu jedinica lokalne i regionalne samouprave europskim fondovima, o borbi protiv energetskog siromaštva i potrebi pokrivenosti širokopojasnim internetom ruralnih, planinskih i zabačenih područja, uključujući i otoke, ušla u rezolucije Europskog parlamenta. Sljedeći korak bi bilo uključenje tih ideja u zakone.

Radite i po pitanju energetske učinkovitosti (završili ste elektrotehnički fakultet, odnosno filozofski)?

Europska unija je usvojila načelo »energetska učinkovitost na prvom mjestu« jer se tu nalaze najveće i najlakše mogućnosti smanjenja potrošnje energije i smanjenja emisije CO2. Posebno sam se koncentrirao na energetsku učinkovitost u zgradarstvu, odnosno javnim zgradama, višestambenim zgradama i obiteljskim kućama. Pratim politiku Vlade Hrvatske na tim područjima, predstavljam neka europska rješenja, ukazujem na propuštene prilike i predlažem nova rješenja.

Kakva je hrvatska energetska učinkovitost u odnosu na europsku? Ostajemo li bez svojih energetskih izvora (INA)? Koliko politika ima utjecaja na taj nam životni sektor s obzirom na najavljeno poskupljenje plina i struje. Gdje je granica takvih gospodarskih stavki?

Zadnjih nekoliko godina smo ozbiljnije krenuli s energetskom obnovom zgrada, ali smo malo učinili u pogledu novih vrsta obnovljivih izvora energije, a po učešću obnovljivih izvora u prometu smo na pretposljednjem mjestu u Europi. Za tu politiku su najodgovornije vlade. Može se reći da je energetska politika Hrvatske u proteklih deset godina stihijska. Nadam se da će nova nam energetska strategija postaviti jasne i precizne ciljeve energetske politike za idućih deset godina.

Koliko će narod to moći istrpjeti? Koliko trpljenje kao takvo pada teško vašoj obitelji, jer razdvojeni ipak jeste. Živite u Sesvetskom Brestju?

Od prije nekoliko godina živim u Studentskom gradu, ali sam često i u Brestju. Mislim da su građani pokazali veliko strpljenje u odnosu na sporiji napredak naše zemlje. Mogu se samo nadati da će stvari krenuti na bolje i da pojačana razina strpljenja građana neće biti potrebna.

Kakav vam je obiteljski život? Miran, dovoljno lijep da se iz tog ozračja zaputite i u planinarenje sa svojim pajdašima iz Planinarskog društva »Lipa«?

Zapravo nemam puno slobodnog vremena. Susreti s prijateljima, odlazak do Boćarskog kluba Sesvete čiji sam član i nedjeljni odlasci na Lipu ili Gorščicu dio su mog urbano-ruralnog privatnog života. Blizina Medvednice puno m i znači. Nažalost, nemam puno vremena za izlete koje organizira moje Hrvatsko planinarsko društvo »Lipa« Sesvete.

Komentiraj

*