Jesen je stigla u Zagreb

Jesen je stigla u Zagreb

Zagreb je poseban u svako godišnje doba. Poseban je u proljeće dok se priroda budi, dok Medvednica dobiva svoj zeleni ogrtač, poseban je zimi kada snijeg zabjeli ulice i puteljke, kipove i krovove Gornjeg i Donjeg grada. Zagreb je poseban i na jesen, kada otpalo lišće s drveća prekrije ulice, a ptice ostanu otkrivene na suhim granama…

Valentina Vukoje

Neki ju ne vole zbog kiša, opadanja lišća, zahladnjenja koje obično donosi, a drugima je baš zbog toga omiljeno godišnje doba. Riječ je o jeseni, a možda su prva asocijacija na jesen boje i lišće. Žuta, zlatna, žuto-zelena, crvenkasta, smeđa, samo su dio spektra boja, koje nose jesenji plodovi, ali i otpalo lišće. U jesen sve dozrijeva, sve se može ubirati. Baš kako bi to trebalo i biti u životu. Ako kažu da je proljeće rođenje života, ljeto mladost života, jesen zrelo doba života, a zima starost i smrt, onda je jesen prilika da se osvrnemo na ono što smo napravili, što imamo, što smo postigli.

Zagreb je poseban u svako godišnje doba. Poseban je u proljeće dok se priroda budi, dok Medvednica dobiva svoj zeleni ogrtač, poseban je zimi kada snijeg zabjeli ulice i puteljke, kipove i krovove Gornjeg i Donjeg grada. Zagreb je poseban i na jesen, kada otpalo lišće s drveća prekrije ulice, a ptice ostanu otkrivene na suhim granama. Baš ovih dana, s nedavnim zahladnjenjem može se doživjeti ona prava, tipična „zagrebačka“ jesen. Naša ekipa nije krenula na izlet u prirodu, već u obilazak centra Grada gdje možda nema toliko lišća, ali ima ostalih jesenjih plodova, koje su vrijedni ljudi iz okolice Zagreba, ali i ostalih krajeva Hrvatske donijeli na trbuh Grada, zagrebačku tržnicu Dolac.

Fergap Memiši zvan Miško omiljeni je kestenjar brojnih prolaznika u zagrebačkoj Jurišićevoj ulici. Nasuprot kipa Ženskog torza Raula Goldonija, smjestila se pečenjara Miška iz koje se šire mirisi vrućih kestena. Žali se Miško kako je ove godine morao kupiti uvozne, talijanske marone, jer su naši zbog velikih kiša lošije kvalitete. No kako je Miško na ovoj lokaciji već 21 godinu, znaju kupci da Miško nudi samo najbolje kestene

Bundeve gospođe Tinte

susene-papricice-obitelji-KatalinNekako u ovo vrijeme jedna od glavnih namirnica, koje se mogu kupiti na Dolcu su bundeve. Kažu da je riječ o idealnoj namirnici za osobe koje imaju bolestan želudac ili crijeva. Žućkasto – narančasto meso bundeve sadrži bjelančevine, ugljikohidrate i masti, ali i vitamine A, C, E i K i vitamine B grupe – B1, B2, B6. Sadrži i folnu kiselinu, kalij, fosfor, kalcij i željezo.

Gospođa Tinta Katalin dolazi iz Čakovaca, malenog mjesta u blizini Vukovara. Suprug Franjo, sin Nandor i ona upravljaju obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvom, a u jesenjem periodu glavni proizvod na njihovim njivama je bundeva. Prekrasne žuto – narančaste bundeve, ukrasne tikve, grah, luk, češnjak, sušene papričice, začini, ljuta i slatka paprika, feferoni, samo su dio ponude s njihovog štanda. „Mi smo Mađari iz Slavonije tako da nudimo i začine, među rijetkima na Dolcu. Od bundeva nudimo tzv. turkinju ona se obično peče. Nudimo i muškatnu bundevu, naribanu i na kockice“, objašnjava Katalin. Oko njihovog štanda uvijek je gužva, a vrijedna obitelj Katalin kaže da kupci znaju prepoznati dobru robu.

Med hrani i od mnogih bolesti brani

U prohladnim jesenjim danima neizostavan napitak postaje čaj, a uz njega definitivno dolazi i med. Stoljećima hrana, ali i lijek kod brojnih bolesti, med je posljednjih godina sve traženiji proizvod. Med je namirnica koja se ne može proizvesti industrijskim putem, a dokaz tome su brojni pokušaji koji su bili poražavajući. Posljednjih godina pčelari kod nas, ali i u svijetu susreću se s problemom ugibanja pčela, a uzrok još uvijek nije otkriven. Pčele oprašuju preko 70 posto usjeva kojima se čovjek hrani, a njihov nestanak doveo bi do poremećaja u biološkoj raznolikosti.

Na najvećoj zagrebačkoj tržnici Dolac nažalost baš i nema neke velike ponude meda, a zamijetili smo kako ima dosta preprodavača. Cijene variraju od 50 do 80 kuna po teglici meda. Mi smo pronašli gospođu Radošević iz Bednje, čija se obitelj bavi pčelarstvom i proizvodnjom meda. Cvjetni med, bagrem u saću, šumski med, med od vrijeska, lipov med, kestenov med, lučice od pčelinjeg voska samo su dio proizvoda obitelji Radošević, koja se ovim poslom bavi 10-ak godina. Gospođa Radošević svakodnevno prodaje med na Dolcu, a kaže kako u ovim prohladnim danima kupci sve više dolaze po med. „Podjednako se prodaju različite vrste meda, nema pravila, sve ovisi o željama kupaca“, pojašnjava Radošević.

Zamiriše kesten vrući

kestenjar-MiskoNakon Dolca krenuli smo Jurišićevom ulicom u potrazi za pečenim kestenima. Ima li išta bolje od pečenih kestena tijekom prohladnog, vjetrovitog dana? Fergap Memiši zvan Miško, omiljeni je kestenjar brojnih prolaznika u zagrebačkoj Jurišićevoj ulici. Nasuprot kipa Ženskog torza Raula Goldonija, smjestila se pečenjara Miška iz koje se šire mirisi vrućih kestena. Žali se Miško kako je ove godine morao kupiti uvozne, talijanske marone, jer su naši zbog velikih kiša lošije kvalitete. No kako je Miško na ovoj lokaciji već 21 godinu, znaju kupci da Miško nudi samo najbolje kestene. „Tek je nedavno zahladilo, tako da kupci tek posljednjih dana kupuju kestene. Gušt je pojesti pečene kestene po hladnom vremenu“, objašnjava Miško. Reći će kako zbog činjenice da je okružen bankama i brojnim trgovinama, kod njega uglavnom kupuju poslovni ljudi, dok je manje djece. Ne smeta Mišku dim, užarena peć, ali niti vjetar koji znade dobro „ošinuti“ ugrijale obraze.

„Raditi se mora, nema druge. Tajna dobro pečenih kestena je da se oni moraju dobro zarezati i moraju se peći na laganoj vatri. Ako se peku na jakoj vatri, onda se raspuknu, a iznutra ostanu sirovi“, zaključuje Miško. Mala mjerica kestena kod Miška košta 10, srednja 15, a velika 20 kuna. „Nisam podizao cijene kao kolege na Ilici“, sa smiješkom priznaje Miško.